DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— S45 —


Obrazloženje.


Razvojačenjem hrvatsko-slavonske vojne Krajine bijaše volja NjegOiva ces.
kr. apošt. Veličanstva kralja, da se krajiškomu pučanstvu njegove, vjernošću i
hrabrošću stečene zasluge priznadu obće koristnim i trajnim darom.


Jedini dar, koji je toj uzvišenoj namjeri premilostivog kralja odgovarati
mogao, bijabu šume, za našeg krajišnika više nego sara novac vriedne, uz koje
je on od pamtivieka prirastao, ts bez kojeg prirodnog dobra se njegov obstanak
ni na najmanje vrieme pomisliti dao nebi; a kako u Krajini država razpolagaše
sa tolikim obiljem svakovrstnib šuma, to vrlo plemenitoj želji uzvišenog
gospodara bijaše lako udovoljiti.


U tu svrhu bi odlučeno taj ogromni državni imetak medju državom i
narodom po vriednosti prepoloviti, te krajišnika po jednakih zuslugah i jednakom
vriednošću nagraditi.


Prepolovlenjem vriednosti imala se je država ne samo riešiti šumskih
služnosti, koje je ona u smislu zakona od godine 1860. bila dužna krajiškomu
pučanstvu podavati, već iza podmirenja služnostne pripadnosti narodu još preostaviti
razpoloživih šuma na unovčenje, u svrhu pokrića uprave, poreza, gojitba
itd., te obće koristonosnih investicija.


Ta uzvišena zamisao Njegovog c kr. apošt. Veličanstva kralja oživotvorena
je na brzo segregacijom slavonskih hrastika, kasnije i njekih gornjokrajiških
šuma, nu promašila je smjer jednakog priznanja zasluga upravo kod
najsiromašnijeg pučanstva bivše ličke, slunjske prve, a donekle i druge banske
bivše krajiške pukovnije.


Država u tih dosta napučenih krajevih sama sa manje površine lošijih


šuma razpolažuć, malom sadržinom po vriednosti prep dovljenih šuma pu


čanstvu, ne samo nije mogla namiriti služnostne pripadnosti zakona od godine


18R0., već je istomu pučanstvu provedenom diobom narasao još novi i raz


mjerno dosta osjetljiv teret, plaćanjem šumskih užitaka u svrhu podmirenja


troškova za upravu, porez i ino uzdržavanje pripalih šuma.


Plemenita dakle namisao stvoriti nai-odu u tom pogledu obezbiedjenu bu


dućnost, odmah se po porodu izjalovi, pa s toga ne mogaše u pivom početku,


kao ni sada ta institucija u većini naroda uhvatiti pravcga 1 orjena i znamc


novanja.


A kako i bi, kada takav krajišnik u zavičaju svom bez zasluge i osobitog


zemljišta, potucajuć se po tudjem svietu za koricom kruha — mora krvavo


zasluženu krajcaru iztisnuti za naramak ogrievnog drva i ono nješto kukavnog


spašišta na kamenitih gorskih obroncih!


Tako je svršen taj po cielu bivšu vojnu Krajinu znameniti čin, kojemu


nam je dužnost lieka tražiti.


Autonomiju i upravu mjestnim obćinam pojedine krajiške pukovnije pri


palih šuma, odlučeno bi separirati, stvoriv za svaku pukovniju tako zvanu