DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— S45 — Obrazloženje. Razvojačenjem hrvatsko-slavonske vojne Krajine bijaše volja NjegOiva ces. kr. apošt. Veličanstva kralja, da se krajiškomu pučanstvu njegove, vjernošću i hrabrošću stečene zasluge priznadu obće koristnim i trajnim darom. Jedini dar, koji je toj uzvišenoj namjeri premilostivog kralja odgovarati mogao, bijabu šume, za našeg krajišnika više nego sara novac vriedne, uz koje je on od pamtivieka prirastao, ts bez kojeg prirodnog dobra se njegov obstanak ni na najmanje vrieme pomisliti dao nebi; a kako u Krajini država razpolagaše sa tolikim obiljem svakovrstnib šuma, to vrlo plemenitoj želji uzvišenog gospodara bijaše lako udovoljiti. U tu svrhu bi odlučeno taj ogromni državni imetak medju državom i narodom po vriednosti prepoloviti, te krajišnika po jednakih zuslugah i jednakom vriednošću nagraditi. Prepolovlenjem vriednosti imala se je država ne samo riešiti šumskih služnosti, koje je ona u smislu zakona od godine 1860. bila dužna krajiškomu pučanstvu podavati, već iza podmirenja služnostne pripadnosti narodu još preostaviti razpoloživih šuma na unovčenje, u svrhu pokrića uprave, poreza, gojitba itd., te obće koristonosnih investicija. Ta uzvišena zamisao Njegovog c kr. apošt. Veličanstva kralja oživotvorena je na brzo segregacijom slavonskih hrastika, kasnije i njekih gornjokrajiških šuma, nu promašila je smjer jednakog priznanja zasluga upravo kod najsiromašnijeg pučanstva bivše ličke, slunjske prve, a donekle i druge banske bivše krajiške pukovnije. Država u tih dosta napučenih krajevih sama sa manje površine lošijih šuma razpolažuć, malom sadržinom po vriednosti prep dovljenih šuma pu čanstvu, ne samo nije mogla namiriti služnostne pripadnosti zakona od godine 18R0., već je istomu pučanstvu provedenom diobom narasao još novi i raz mjerno dosta osjetljiv teret, plaćanjem šumskih užitaka u svrhu podmirenja troškova za upravu, porez i ino uzdržavanje pripalih šuma. Plemenita dakle namisao stvoriti nai-odu u tom pogledu obezbiedjenu bu dućnost, odmah se po porodu izjalovi, pa s toga ne mogaše u pivom početku, kao ni sada ta institucija u većini naroda uhvatiti pravcga 1 orjena i znamc novanja. A kako i bi, kada takav krajišnik u zavičaju svom bez zasluge i osobitog zemljišta, potucajuć se po tudjem svietu za koricom kruha — mora krvavo zasluženu krajcaru iztisnuti za naramak ogrievnog drva i ono nješto kukavnog spašišta na kamenitih gorskih obroncih! Tako je svršen taj po cielu bivšu vojnu Krajinu znameniti čin, kojemu nam je dužnost lieka tražiti. Autonomiju i upravu mjestnim obćinam pojedine krajiške pukovnije pri palih šuma, odlučeno bi separirati, stvoriv za svaku pukovniju tako zvanu |