DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 321 — Pogieđoiii Ba uređjenje prihoda veli pisac, da se u srednjoj šumi aemože ništa postići sa kompliciruniio formulama. Požaliti je i sa šumsko-policajuog i gospodarstvenog gledišta, da se većina srednjih šuma u rukama obćina nalazi. Na temelju u ovoj knjižici nanizanih posmatranja veli pisac, da konačni sud 0 srednjoj šumi mora nepovoljan biti, a mi da dolazimo sve vize i više do osvjedočenja, da svuda tamo, gdje je to samo moguće, visokoj šumi prelaziti moramo, jer ona je najpodpuniji način gospodarenja. Što intenzivnije njegovanje gospodarenja sa raznim vrstima drveća, to je zadaća našeg vremena, Pisac završuje ovako: Gdje je samo moguće napustimo srednju šumu, koja nerazmjerno manje liesa producira nego li visoka šuma, te koja na račun silnog granja tlo slabi, a učimo od srednje šume odhranjivati mješovitu visoku šumu. Jovan Padežanin. Šumski paviljon na svjetskoj izložbi u Parizu. šumski je paviljon na svjetskoj parižkoj izložbi na toliko već (naime u travnju 0. g., kad je ovaj članak pisan u listu j,Le Bois´´) uredjen, te se može u cijelosti ocijeniti, kakova će biti ta specijalna izložba. Sgrada, koja je odredjena, da se u njoj smjesti šumska izložba, sagradjena je u parku Trocađero^" na desno od palače ~ ako se silazi prema Martovu polju — priugotovljene za potrebe sveobće izložbe. Paviljon za javne radnje (Traveaux publics) hvata se šumskoga paviljona na lijevo, a sagradjen je od opeka. Šumski paviljon naprotiv sagradjen je čitav od drva. Ideja nije nova, no ne gledeć na to, što je sasma valjana, ne možo se poreći, da je i veoma zgodna s toga, što se pred šumskim paviljonom diže u čitavom svojem sjaju, ako ne remek djelo, a to sigurno čudovište željezne industrije, Eifelova kula. Ova oprjeka drva i željeza, tih dviju materija, koje dosta jasno predočuju staru i novu industriju, ta oprjeka barem je na oko u prilog željeznoj industriji, za koju se može kazati, da je pravo remek-djelo njezino ona nedostižna galerija strojeva, koja zauzimlje najkrajnji dio naprotiv Martova polja. Ma se mi i koliko pobojali uzporedivši drvnu i željeznu industriju, ipak se ne bojimo za drvnu industriju, koju je ogromni napredak premice njezine, željezne industrije prisilio, da se specializira i donekle dapače stegne, no koja ne može jošte uz rapidni napred potrebe trošenja (kontumacije) izpuniti tako važne za =^´´ Trocadero zove se u Parizu javno mjesto IežC(*e nn. brežuljku ua rlesuoj obali rieke Seme naprotl Champ do Mars. Za svjetske izložbe n Parizu 1878 . a;od. l)je sagradjena na Trocaderu raonumentahia palača, u kojoj se sada nala:^! etlnio.c^rapliicki muzeum i sbirka za sadrene sHtke. Troeadero zove se i jedna tvrdjava kod Cadixaj ^´u su Francuzi predobili 182S. godine. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 38 <-- 38 --> PDF |
~ 322 — daće, kakova se zahtjeva, ako mine, ostavši sačuvane u civilisovanom svijetu, Be će tako skoro prestati pružati drvnu gradju prve vrste. Ostavimo ZSL đauas sve drugo, pa se malo pozabavimo oko sgrade, koja je odredjena, da se u njoj siiijesti šumska iiiložba. Sgi"ađa ta nije onako elegantna, kao ona što je biia god. 1878., koje se veoma ugodno sjećamo, no imade u njoj mnogo više originalnosti. Za gradnju je bila potrebita ogromna kolikoća drva, a dovažanje i u obće pripremanje toga drva na mjesto, odredjeno za gradnju, stajalo je znatnoga troška. Na svu sreću nije trebalo gradje kupovati, te po tom nije ona i ništa stajala, jer je dolazila iz državnih šuma. Pogled na glavnu fasadu veoma je ukusan; oba krajnja paviljona urešena su borom veoma dekorativno. Isto je tako i s pojedinim spoljašnim dijelovima, koji su sastavljeni od veoma različitoga neotesanoga drva. Ovo je drvo po sasma novom sistemu veoma sgodno sastavljeno i kora u raznim nuancama veoma domišljato kombinovana tako, da ćini na gledaoca originalan, a ujedno i prijatan utisak. Izvana već pobudjuje pozornost gledaoca nekoliko stupova; ti stupovi podržavaju a ujedno i ukrašuju peristil (trijemove i hodnike), no istom onda, kada stupimo u nutrinu, zadivit ćemo se njihovu osobito zgodnu namještaju. Prizemlje zaprema ogromna ćetverouglata dvorana, nad kojom se uzdiže kao prvi sprat prostran trijem (galerija) na debelim neotesanim panjevima, koji, budući su lijepo u koloni razporedani, sačinjavaju glavni ures sgrade i udaraju joj osobiti biljeg graditeljstva svoje vrste. Taj je biljeg umjetnički, jer ovi debeli panjevi poradi svoje ogromne đimensije sačinjavaju veoma lijepe kolone i podavaju veoma karakterističnu sliku grčkoga ili rimskoga hrama. Evo ovdje je prednost ove sgrade, jer je ideja sasvim nova, a sa šumskoga gledišta veoma ukusna. No nijedna stvar na svijetu ne zahtjeva tako mnogo kao umjetnost: gdje si joj jedanput ustupio mjeita, tu ona hoće da sve nadvisi, da gospođuje. Trebalo bi dakle, da su se za sve kolone izabrala stabla priUčno jednake veličine, koja bi, pokrivena analognom korom, razpoređbom svojom i svojim nuancama bila ugodna, da stvore harmoničan red stupovlja u svojoj cjelini. A ništa lagije nego to; moglo se naći medju hrastovima, kestenima brekinjaraa i t. d. stabala tamne i pravilne kore, pa ih metnuti na prvo mjesto, gdje bi se najbolje mogla vidjeti, da sjete gledaoca na starodrevne one kamene hramove, što su ib vijekovi pocrnili. Bedove stupovlja, sagradjene od stabala svijetle boje, trebalo bi, metnuti na tamnija mjesta, ili još bolje, takva se stabla u obće ne bi smjela upotrebiti. Kad al tamo, čini ti se, kao da se upravo nastojalo sastaviti red stupovlja od najrazličitijih vrsti drveća, što više, čini ti se, da su jednu od najlošije uspjelih kolona stupovlja osobito pomno smjestili na najčastnije mjesto zato, što je sagradjena od jedne veoma rijedke vrsti topole! . . . Ova mješavina tamnih i svijetlih, hrapavih i gladkih redova stupovlja čini nara se, da je najmanje uspjela i mi smo uvjereni, ako i ne znamo, da je graditelj valja da žalio što mora realisaciju uspjele umjetničke novosti žrtvovati djetinjastoj ideji, kojoj |
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 323 — nije ni do česa drugoga stalo, van da pokaže, e imade u Francezkoj više vrsti velikoga drveća, o cern (ala je to težko znati!) hvala boga, nitko ne sumnja. No da čitatelja umirimo i zadovoljimo, moramo priznati, da su glavice izradjene od korenja i suhoga pocrnjeloga granja, veoma uspjele. Kad bismo se upitali, u koju vrst spadaju: da li u jonsku, dorsku, korintsku ili su sastav ljene? U nijednu od njih, odgovorili bismo bez oklijevanja: one spadaju u šum sku vrst, te su za ovu zgodu veoma ženijalno izumljene. Manje sretno uspjelom držimo kombinaciju malenih redova stupovlja, koji su sve dva i dva spojeni te urešuju prvi sprat. Bez sumnje će ovi redovi biti od koristi, no to je sve, što možemo u njihovu pohvalu kazati. Čovjek se njekako bojažljivo pita, kako će se moći napuniti ogromna priiiemna dvoi-ana, trijem prvoga sprata i sve ostale susjedne prostorije predmetima, koji se mogu ubrojiti u obseg uobičajenih šumskih izložba. Mi smo mislili, da će se tamo načiniti bassin i da će biti ponamještene umjetne guštare, koje bi podavale efekat daleke perspektive, a povrh toga da će parni strojevi, koji služe za eksploataciju šumfi, zauzimati dosta veliki prostor. Ova nara se misao fcini opravdanom, jer će kompetentno obćinstvo ovako laglje moći upoznati mekanisam ovih strojeva, nego tada, budu li porazmješteue medju drugim strojevima u kakvom god kutu ogromne galerije na Martovu polju, gdje će se tako rekavši izgubiti. Ipak moramo i to na um uzeti, da bi ih tamo para mogla u gibanje staviti, dok u Trocaderu^ po našem mnijenju, to ne bi bilo moguće. Malo više smo kazali, da je šumski paviljon u istina hram. No ovakova vrst građjevina zahtijeva, da se u nju postave žrtvenici, kipovi, reliefi ili poprsja na čast onomu bogu, kojemu je sgrađa posvećena. Stara nas mitologija uči, da su šume njekada bile pune mnogobrojnih božanstva ženskih, a poznata su nam dobro i imena tih božanstva. No moderna je mitologija prepunjena misterijama, „sudbina i valovi — to je promjenljivo" rekao je pjesnik, a isto je tako i s mogućnicima ovoga svijeta, koji su — poslije universalnoga glasovanja — došli na mjesto starih božanstva, koja su izišla iz mode. Kojemu je bogu ili svetcu na čast bila s početka posvećena gradnja šumskoga hrama? Kakovi su kipovi iU poprsja bila u pripremi, da se njima taj hram m^esi? Bi li ti kipovi i poprsja, kakovi i koji mu drago, mi toga ne ćemo iztraživati; valjana dekoracija sgrade imade svoje potrebe, a mi nijesrao jošte opazili ništa takova, što bi se spremalo za žrtvenike ili zidne udubine .. . Ipak smo opazili na južnom uglu sgrade veoma lijepu pećinu, u koju pada u dražestnom vodopadu voda, što se spušta iz gornjega bassina velike dvorane. Ova nam se pećina, koja će biti ukrašena morskim bilinama, a uredit tie je g. Lecardier , veoma dobro poznati poduzetnik elegantnih posala ove vrste, čini za ovaj posao, o kojem smo netom spomenuli, odviše vlažnom. Mi ćemo ipak uztrpljivo čekati, dok se čitav projekt izvede, pa ćemo onda obavijestiti 0 uspjehu. Kako smo već spomenuli, trebalo je za gradnju hrama pribaviti ogromnu kolikoću materijala, i to gotovo samoga drvenoga. Taj veoma težki posao iz |
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 40 <-- 40 --> PDF |
~ 324 -=-, vršio je veoma pomno i umno g. Souc, koji je znao izabrati najbolje vrsti drveća za gradnju i ures. Graditelj, g. Lucien Leblanc, koji je, ako se ne varamo, gradio 1868. god. sličnu sgrađu, znao je za god. 1889 naći novih i originalnih kombinacija, a to takodjer nije bila tako laka stvar. Uspjeli, što ga je postigao kod nređjivanja ruskoga odjeh^ na Martovom polju, koji mu je bio povjeren, novi nam je dokaz njegova talenta i izkustva. Jednom riječju: ministarstvo agrikulture ili ravnateljstvo šuma, jedno je i drugo htjelo, da ućini nješto veliko, pak i nema sumnje, da će šumski hram tako uspjeti, te će medju ostalim i on biti jedna ])riv]aćiva sila svjetske izložbe. I Parižan i stranac, koji će posjetiti ovaj hram, odnijeti će ugodan utisak 0 važnosti one zadaće, koju šumari u vi*šenja svojih dužnosti izpunjavaju; čitavo ovo naše izlaganje može o tom podati samo veoma loš pojam. Onda će svatko vjerovati, da se u državnim šumama u velike radi oko poboljšavanja, da obnavljanje šuma provadja uspješno i na velikom prostoru, da se gole eto gore zaodijevaju novim zelenim velom, da će se pogibelji poplava naskoro odvratiti od naših ravnina, hvala na tom obilnim sredstvima, s kojimi treba da razpolaže uprava, koja ne žali troška i t. d. No s druge će strane ekonomičan i ljudi od politike, ugledavši od čuda zapanjeni sav taj luksus i sjaj, što ga je eto priredila ista ta uprava, kojoj su već toliko puta spočitnuli ogromni i pretjerani trošak prema dohodkUj što ga ta uprava odtuda vadi, svi će velimo, ljudi gledati, da uhvate eto lijepu priliku, ne bi li obnovili svoje kritike i snmnjili i bez toga nedostatni budget, nedostatni dakako svakomu onomu, tko stvar nepristrano i bez strasti prosudi. Istina je i sam ovaj sjaj ne bi mogao prikriti nutarnje praznine, no daljnje će nam razlaganje dati prilike, da se osvjedočimo, koliko nam treba do toga sjaja držati. Kako je svatko mogao pređviđjati, uspjeh je pođpnn i svjetina hrli k hramu sve u gomilama. Mjesto je veoma sgodno izabrano, a trocaderski park, pretvotvoren u veMčanstvene vrtove i urešen sjajnom povrtljarskom izložbom, sačinjava poseban okvir. Dosada smo govorili o paviljonu kao o gradjevini; nije dakle potrebno, da se na to opet povratimo. Dvoje ćemo ipak spomenuti: prvo, da je sama sgrada, sagradjena samo od drva iz naših šuma, glavni dio šumske izložbe, drugo bi bilo ono, što se tiče plana i gradnje. Na stijenama hrama čitamo ovu bilježku: Šumski paviljon, koji su pod ravnanjem g._E. pl. Gauifiera, šumarskoga nadzornika, sagradili gg. Lucien Leblanc, gradit ej, gg. Lecaur & Cie. i P. Soue, poduzetnici. Kada unidješ u nutarnjost, stupit ćeš u veliku prizemnu dvoranu, koja je prilično napunjena predmetima iz parne pilane g. M. Arbeja. Parni strojevi iz pilane mogu se u samoj dvorani staviti u gibanje, no laglje i ljepše mogu se vidjeti kod mosta đe F Alma, gdje su smješteni ratarski i šumski strojevi. Ako k tomu dodamo velik broj veoma lijepih okruglih stabala raznih vrsti drveća, koja su sgodno ponamještena modju parne strojeve, može si čovjek stvo |
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 325 — ; riti pojam o jednom pogledu na tu dvorani!. Ne treba istom spominjati, da su nutarnje stijene natrpane velikim množtvom predmeta, koji se odnose na eksploataciju drva, s uzorcima raznih industrija, s orudjem za razne fabrikacije i t. d. Ne zaboravimo nekoliko kostumiranih lugara. Tri su stvari, nama se čini, najviše privlačile obćinstvo, i to: 1, Radnje oko ošumljivanja i reguliranja bujica. Te su radnje bile poduzete u Combe đe Peguieres, blizu CautefetS, (u Visokim Pirenejima). Slikar je veoma lijepo i vjerno prikazao pojedine radnje tako, da si čovjek može stvoriti pojam o pogibeljima ovoga poduzeća i o pogledu s pirinejskih kos^. Nacrta, fotografiji i profili imade u izobilju te su veoma zanimivi, no nitko ih ne gleda. Nacrti su crtani u mjerilu 1: 500. 2, Radnje iste vrste, koje su poduzete u perimetru bujice Riou-Bourđeaux, u dolini F Ubaye (u Nizkim Alpama). U sriednjoj su dvorani predmeti iste vrste, koji prijašnje nadopunjuju. 3, Radnje u perimetru bujice Bourqe t (u nizkim Alpama). Ove dvije posljednje slikaiije nisu tako prijatna pogleda kao ona prva. To je sasma naravno: tamo nam se prikazuju Pireneji, koji su jošte malo zeleni, a ovdje smo u golim golcatini Alpama. Ova glavna razlika veoma je dobro predočena. Nemojmo ostaviti prizemlja ne spomenuvši dražestnoga vodoskoka na uglu paviljona i bassina, koji je naprotiv ovih malo čas spomenutih panorama radnja. ´ Na rubu bassina postavljen je mramorni kip, koji prikazuje mladića, gdje se igra sa žabom. Po našem sudu mjedena statua bila bi ukusnija. Njekoliko jelenii, veprovšt i drugih šumskih životinja, ne izpustiv dapače ni orla, zaodjenuto je novim životom, hvala umjetnosti nađjevanja, i krasi šumski paviljon podaj ući mu osobiti biljeg. Uzpnemo li se u prvi sprat, naći ćemo tamo: sbirku sjemenja, škodljivih zareznika, uzoraka prerazličitih vrsti drveća i t. d. Imade i šumskih mapa. Medju ovima se osobito iztiče mapa francuzkih šuma, koja je izradjena po nalogu ministra poljodjelstva. Na toj su mapi đominijalne šume obojadisane tamnozeleno, obćinske žuto, a privatne svjetlocrveno. Odtuda dolazi, da pogledavši državne i obćinske šume, državne gotovo i vidjeti nije. Privatne ti šume posvuda padaju u oči poradi svoje svjetlocrvene boje: one dominiraju nad svima ostalima. To su svakako i zaslužile; nisu li nas one spasio od poplavS,! .. . Ne gospodari li se u njima bolje i umnije nego u državnim šumama, gdje se još uviek vodi zastarjelo gospodarstvo visoke šume! Čast dakle privatnim šumama! Očekujemo, da će privatne šume potaknuti državu, da prema njima svoje uredi, što u ostalom nije tako težko: treba samo sjeći, samo se ne treba u ostalom prenagliti, pa to se već i počelo, kako se pogovara. " (Nastavit 6e se). |