DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 816 — Ranimo li divljač ma koje vrsti i pas ju nepvoganja mnah, to ista nebježi tako brzo, kao kada zna, da biva pi-´ogonjena; ona se prije Ijegne a time joj stanje u krvi pogorša. Ako je dakle divljač ranjena, to pustimo psa oprezno za tragom sliediti, a u onaj cas, kada pas divljač opa^i, brzo zaskočiti i ulovit jii. Tako ćemo mnogu jarebica i mnogog zeca dobiti, koji bi se inače izgubio. Pogledajmo jedanput bezpristrano, kako u istinu biva, kada jedan komad ranjen padne. „Hektor" ovdje ^apport´´, viče lovac, koji i sam trči, dok se nije zaduvao i izvikao. Hektor, koji kod cielog postupka ništa pazio nije, trči u naokolo, lievo i desno, često u protivnom pravcu, nego kamo bi tražiti morao. Sada čujmo psovku lovca preko lude životinje, on ga vabi i zove, napokon nadje pas trag, možda i zdravog zeca, on ide njeko vrieme i dodje opet nazad s izplazenim jezikom i umoran, gdje ga gospodar opet nanovo svečano sa psovkom dočeka. A sada protivnu sliku. Zec ustane, lovac puca, a pas već „leži" na prasak puške kao ukopan. jjPst" ovdje „Teli"; lovac ga svede na trag, ako misli, da je za sigurno pogodio. „Apport^/Iell, jedan znak ruke i pas sijedi pozorno trag, brže iduć kad osjeti njuh a najbrže kad spazi divljač. Ovom vježbom nauči ptičar već sada duboko traženje, koje kašnje u šumi potrebuje. Za uzbudjenje prosuditi, u koje divljač jednog vatrenog lovca dovede, posmatrajmo takovog prijatelja u izvršivanju samoga čina. Pas stoji. Ništa sada nezadrža lovca i on juriše na divljač. Oči se zažarile, disanje zastaje, srce kuca glasno, krv kola brže po žilah, cielo lice crveni. Divljač se digla da odlazi, Čvak! čvak! ništa nije palo i sada počme komedia sa psetom, koju smo i>rije opisali. Sada prelazimo k pravilnom izvršivanju lova, pri čemu ostanimo vazda pozorni u pucanju, naime, pucajmo samo tada, kada smo posve sigurni. Ustane li divljač, to uvjek naprjed psetu „lezi" a zatim umah pucajmo oa divljač, stajao pas pred istom ili ne, a po tom pustimo psa ti´ažiti. Gim je divljač našao, sijedi „pst´´ znak, da ima natrag doći, a zatim „sjedi" „pusti\ Kod sasma uvježbanog psa je radnja sljedeća: „Naprjed" pas počme tražnju na znak lievo ili desno i križa pretražiti se imajući terrain. „Pdt" je samo znak, koji psu kaže, da će za njega zapovjed kroz znak sljediti, kao: znak glave za ^nazad% znak ruke na desno ili lievo u svrhu tražnje. Ako moramo u prvo vrieme strogo na to paziti, da pas sanu) ono čini, što mu zapovjedamo, to dopustimo kašnje izvježbanom psu, koji će mnogo šta sam od sebe dobro učiniti, više slobodne volje i povjerimo se nosu njegovu. Kod toga ćemo bolje proći,, nego kada lovac hoće sam divljač naći. Sve dotle, dokle nebuđe što izumljeno, pomoću čega će lovac sam divljač tražiti i njušiti moći, moramo se osloniti na njuh psa; pogrieši li pas, to ga poučimo svaki put i izpravimo ga, a ako je neposlušan, to ga kaznimo svaki put i to strogo i osjetljivo, ™ Zlo svojstvo, koje se kadkad kod ptičara pokaže, jest mučenje divljači. |