DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 314 — mišice izkoce, žile naT^reknu, tetive do skrajnosti napete i samo najveće razdražeuje odavajuće. jedva pi´imetno drhtanje kaže nam, da je pred nama živući stvor. Stajanje pred divljači iićili smo psa još prigodom obuke, no danas se to ima smatrati kao nasljedjeno i njemu prirodjeno svojstvo. — M—i—r, m—i—r govoree mu, približuje se vodja predstojećem psu. Izdrži li divljač, to pridjimo sasma blizu psetu, metni pozorno i lagano ruku na oholu glavu i povlači ju do vrata. U ovom položaju ostane lovac tako dugo, dok divljač nepobjegne. Čim ma koja divljač ustane, pa makar uedošao još lovac do psa, to „ležeći" i izpružen mora pas s u vis dignutom glavom za divljači nazirati. Zapovjed „lezi" mora još k tome biti popraćena puknuv oštro bičem. Pucati nesmijemo kod ove prve vježbe, nego istom onda, kada znamo, da će pas pred divljači za cielo „leći". Ovu vježbu popratimo dakle, čim smo u psetu sigurni, s nekoliko sliepih nabojah, da ga kašnje prasak puške nepotresa. Ako pas dulje vremena u „ležećem" položaju ostane, to će se on sam od sebe na svoga gospodara ogledati; na ovaj momenat moramo čekati, i kada se pas okrene, treba da vidi svoga gospodara s u vis uzdignutom rukom, kao znak da ima „leći". — Pas mora i treba da zna njuh razlikovati, jer za oto ima fini nos. Kako je dosadno tako zvano ćoravo stajanje psa, netreba mi ovdje razlagati. Rieč „pfaj l´^ mora psu posve razumljivom postati. — Do sada smo naveli, što nam je činiti, kada pas sluša; što ali kada je neposlušan? — Nastane li slučaj, da pas niti na rječ i zviždanj, niti na pucanj biča neposluhne, nego sljedeć nagon prirode naprvo ide, zaskoči, dapače za divljači u potjeru ide, to postupajmo na sljedeći način: Ostanimo mirno i čekajmo, dok se pas nepovrati; zovimo ga sada imenom i dalje ništa. Da on svomu gospodaru doći ima, to zna. Uhvatimo ga sada ozbiljno, zapovjedimo mu kratko „sjedi", prikopčimo ga na konopac, a zatim mu podielirao nekolicinu udaraca, koji su mu sada novi i govoreć mu samo jednu rieč bez razdraženosti: lezi! lezi! lezi! više puta uz pratnju biča, pojmit će u brzo, što mu je činiti. Posije kazne vodimo PvSa na konopcu još tako dugo — radje duže nego kraće vremena — dokle opet dobroćudan nepostane, a zatim pustimo ga opet tražiti. — Vraćajućeg se psa prijateljski k sebi zvati i onda ga zlopako iztaći nekorektno je. Pas mora znati da je pogriešio, a da pogriešiti nesmije, bez da svoju zasluženu kaznu nedobije, Zato, da on svomu gospodaru dodje, jamči do sada njemu naučena poslušnost. Opetuje li se pogrieška, opetujmo i kaznu. U najviše slučajevah postići ćemo svrhu, a ako ne, onda upotriebimo slieđeća sredstva: Vežimo psa na konopac do kojih 30 metara dug i pustimo ga ovaj vukuć, tražiti. Stane li pas, to stupimo na konopac i uzmimo ga u rnke. Izdnmo zapovjed „lezi", pa ako pas neposluhne, to idemo lagano konopac sljedeć do |