DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 29     <-- 29 -->        PDF

~ 313 —


i Psa vodimo u lov isto tako, kao što smo ga do sada u šetuja i na
Vježbalište vodili i odklaujajmo sve, samo da pas nedol)ije drugi utisak, nego
do sada; on će ostati tada miran i pozoran a to je najgiavinje.
Kod kolibe dakle prikopčimo psa na konopac, a pustimo ga na zgodnom
mjestu, tražeć da iza lovca ide i pustimo ga nekoliko puta apportirati; inatim
mu damo vise slobode i zakrenejno u terain u ćasu, kada se pas ha lovca
neiialazi. Ništa nije tako neugodno, kao Icada pas prijanja na pete lovca, pa
s toga neđovedi ga na petama u polje. Da sami lovimo, kada ćemo mladoga
psa izvježbati, razumije se samo po sebi, kao što i nelovimo u početku predugo,
i prestanimo, ćim se mlađa životinja umornom pokaže. —


a) Izlet u polje.


Lov počnimo nedaleko od mjesta u prostoru ne previše visokim zastorom
obraslim, i gdje se po svoj prilici divljaci ne nalazi. Traženje je glavna stvar.
Sada će se govoriti i zvati još samo, kada je neobhodno nuždno a „pst,"
„zviždanj" i „znak" je glavno. —


Mlađi pas traži dakle pred lovcom, niti strašljivo niti razđraženo; ou
neima razloga zato; on sve čini, što se sada traži, eTedan j.zviždanj" zove ga
nazad, on dodje; jedan kret s glavom nazad, pokaže mu njegovo mjesto; posije
ujekoliko koraka „pst", „napred", jedan znak ruke daje mu pravac, u kojem
te tražiti ići; on ide naprvo i traži dalje. Sada počimlje lovac terain križati.
S okom i znakom upravlja lovac traženje psa lievo i desno, a naš ljubimac
njuška s u vis dignutim nosom u dugih brzih skokovih. Nepomuti li nikakova
divljač ovu vježbu — a to je najpovoljniji slučaj — onda ostanimo dobre pol
ure u ovom terainu i vježbajmo tražnju ; strpljivost, uztrajnost, recimo sami
sebi njekoliko puta. Onda sjedimo nekoliko minuta, zovimo psa k sebi, pustimo
ga „sjediti* i hranimo ga kruhom; legne li ili hoće li se valjati, to mu dozvolimo,
jer se pas kroz to hladi; lovca ostaviti nesmije.


Posije male počinke lovimo dalje. Mladi pas zna predhodno samo to, što
od njega njegov gospodar traži, ono ^zašto" nezna on još; sad hvata leptira,
sad se preplaši od skakavca, a sve ove neznatne ludorije blistaju se u vedrim
potezima njegovog izkusnog vodje; samo jedna pažljiva rieč kaže ljubimcu, da
on ludo postupa. Skoči li divljač, bez da ju je mladi pas našao ili pred njom
stajao, to moramo u pravom času izdati zapovjed „lezi" a popratiti je puknuv
bićem, što će pas bez dvojbe posluhnuti. Sad ga pustimo lagano se povlačiti
đo mjesta, gdje je divljač ležala. Tođigne li se pas ovdje i stane, to mu dozvolimo
i govoreć mu štogod, odaljujemo se polagano, a zatim ga oštro „zviždom´^
odvabimo; on poznaje taj zviždanj i sljeđiti će. —


Dobije li pas njuh od divljači, to ga narav probudi, on postaje življi,
Bjegovo traženje brže, on pretražuje živo polje amo tamo, i neće dugo potrajati,
pa će stati.


Mladog psa, izvanredne race, viđiti kada prvi put pred divljači stoji, jest
neopisivo uživanje za njegovog vodju. Kao u mjedi zaliven stoji on tu, sve