DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 312 —


„tražnju", a zatim nadjimo nekoliko riedjih šumskih čestica pa vježbajmo


ovdje isto.


Strast za vodom je kod pasa veoma raznolika, jedni idu veoma rado u
vođu, drugi je izbjegavaju, osobito u početku. Mladoga psa moramo već od
mladosti priučiti, da mu mokre noge ništa nesmetaju, isto kao što nesmetaju
ni dobrom lovcu; u obće moramo psa sa vodom upoznati, čemu puno kupanje
i pranje doprinaša.


Jesmo li psa dakle oa mokru livadu ili močvaru odveli, to izaberimo, za
početak obuke apportiranja iz vode, topal liep dan i potražimo si za tu vježbu
prilagodno mjesto. Sasma plitka i postepeno spuštajuća se obala bare ili potoka
sa čvrstim dnom, najprikladnija je. Mi obučimo dobre nepromočive čizme i
šetajmo se sa psetom po vodi amo tamo, bacivši mu od vremena do vremena
komadić kruha, i pustimo ga poti-ošiti bez daljnje brige. Zatim uzmimo komad
pluta, komu smo prije njuli gospodara na prije opisani način podali i bacimo
ue daleko u vodu, davši zapovjed „apport^´. Može li pas ovo, bez da zapliva
dohvatiti, to će za sigurno i donieti. Ovo činimo više puta.


Sada moramo psetu pokapati, da on i plivati zna. Za ovo uzmimo jedan
plitak čamac, za koji privežimo psa i vozimo se po mogućnosti blizu obale,
tako da pas čamac pratiti može, bez da zapliva. Zatim nastojeć pseto neuztegnuto
na konopac, blizu čamca zadržati, zavezemo se u potok dalje od obale i zovemo
psa za sobom, koji će sada hoćeš nećeš morati zaplivati; pustimo ga kratko
vrieme plivati a zatim se opet približimo k obali, gdje će pas nogami dno opet
dohvatiti; sada se vozimo još nekoliko stotina koraka nuz obalu, vodeći psa za
sobom, a po tom iziđjemo.


Ova vježba mora se takodjer višekrat opetovati, da se pas osvjedoči, da
plivati umije. Sada možemo po volji iz vode apportirati dati, pa ćemo se
čuditi, kojom pripravnošću to pas čini, samo nesmijemo ni ovdje pretjei´avati.


Pukne li slučajno za vrieme obuke u blizini puška, to izdajmo psetu
svaki put zapovied „lezi". Ovo možemo i sami odma u početku preduzeti, ako
mećemo najprije slabiji a posije .sve jači naboj u pušku, pak puknuv zapovjedimo
psetu svaki krat da „legne". Ovo će psa kako na pušku osloboditi, tako naučiti,
da na pucanj puške vazda ležeći položaj zauzme.


Ovim se svršava obćenita dressura«


II. Vodjenje psa u teraiii.
Čim je pas naučio sve do sada spomenuto, to nezavlačimo više s ovim i
B onim, nego ga vodimo, ne u polje, ne u šumu, ne u rtt, ne u močvaru,
nego ga vodimo u polje sa njegovim raznovrstnim lovačkim promjenama, naravno,
ne sa namišlju „s njime", nego jedino „za njega" loviti. Pas je poslušan,
apportira, sijedi zov, zviždanj i znak svoga gospodara; dakle što mu fah:
„praksa" i „okretnost".


Za obuku psa u terainu idu neka svojstva i za učitelja, kao : samosvladanje,
hladnokrvnost, smotrenost, brza odlučnost i dovoljna točnost u pucanju,