DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 810 — 6. Niže organizirane biline sn bolje razširene m p. mahovine, lišaji, trave. Djelovanje vegetacije na toplinu sastoji o ton), što tlo pridržava zrake topline, i što povraća svoju toplinu opet zraku. Neki dio upotriebi opet za izparivanje vlage kroz površinu biljkS,. Krošnje drveća u šumi pridržavaju sunčane trake kao i oblaci. S toga ne može temperatura u šumi biti tako vivsoka, kao na otvorenom polju i livadi, a u livadi opet ne tako visoka kao na mjestu, gdje biljka ne ima; zato se snieg topi u šumi kasnije nega li na polju. C, Voda* Vlaga imade uz toplinu najveću važnost medjn klimatickimi elementi za razvitak i razdiobu bilina. Voda raztapa čvrste tvari, koje samo u takovu stanju može korien upiti, a tako raztopljene putuju kao hrana od stanice do stanice. Bez vode ne ima vegetacije. Ako nema ni malo vode, to se i najplodnije tlo pretvara u pustaru^ Vodu upija kod bolje razvijenih bilina samo korien. Unger je dokazao, da lišće ne može vodu absorbirati, nego naproti da se u obilja uzeta vlaga u podobi pare kroz lišće izlučuje. Endosmosa jest sila, koja vodu iz zemlje u korien vodi, i ona je uzrok prelaza sokova iz jedne stanice u drugu. Osobito stanice lika pospješuju cirkulaciju bilinskog soka, premda su i nutarnji djelovi stabla sokom izpunjeni. Uzimanje i izlučivanje vode ovisi o površini bilja, dakle o vrsti same biline. Do stanovita stupnja može biljka izbirati primanje vođe iz raztopljenih tvari. Većinom traži biljka samo takova mjesta, gdje najpovoljniju hranu ima, a nema li hrane, ili se u izobilju nalazi, bilina propadne- Imade bilina, koje na suhom i vlažnom tlu, pače u samoj vođi uspjevati, mogu; takve su: poljgonum amphibium i nasturtium amphibium Većina bilina spada zemlji, na kojoj uz dovoljnu vlagu dobro uspjevati mogu. Je ii vlage mnogo, onda pospješuje ona tvorenje lišća, ali smeta tvorenju cvieta i plodu. Opet nije isto, da li je vlaga u podobi tekućine tlu ili kao para zraka primješana. Izvorna vođa nije tako povoljna rastenju bilina kao riečna voda i kišnica. Možda je više hrastenju škodljiva temperatura izvorne vode, nego li u njoj raztopljene tvari, 0 množini vođe, što ju bilina u tlu podnieti može, ovisi sposobnost tla. Više vode može podnieti pješčano nego li glineno tlo. Razvitak lišća treba najviše vode. S toga u proljeću treba, da se biljka više puta kišom, ovlaži tim više, što se nježno lišće brzo osuši. Koliko je kiše za biline dovoljno ovisi 0 tom, koliko tlo vode upiti može. Vrlo rahla zemlja, koja vodu lako propušta, mora se češće ovlažiti. Ako je zrak jako vlažan, to zastupa on donekle kišu. No možda što lišće tu vlagu iz zraka absorbira, nego izpainvanje lišća je slabije,, čim je zrak više parom zasićen, te ovo slabije izparivanje daje vremena vođi, da iz korieoa dodje do stanica i da tako m;0že djeiove biline izpuniti. Odatle se opazilo, ako su dielovi biline već gotovo i uvehnuli, to može ona opet dobro uspjevati i postane sočnom bez kiše. Osobito važni oblici, u kojih vlaga dolazi, jesu oborine . One donašaju biljci najvažniju hranu ; one su sredstvo, kojim biljka sve ostale uuždne čvrste sastavine tla dobiva. Oborine mogu biljci i škoditi n. p. nježnije djeiove biline |