DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 810 —


6. Niže organizirane biline sn bolje razširene m p. mahovine, lišaji, trave.
Djelovanje vegetacije na toplinu sastoji o ton), što tlo pridržava zrake
topline, i što povraća svoju toplinu opet zraku. Neki dio upotriebi opet za izparivanje
vlage kroz površinu biljkS,. Krošnje drveća u šumi pridržavaju sunčane
trake kao i oblaci. S toga ne može temperatura u šumi biti tako vivsoka,
kao na otvorenom polju i livadi, a u livadi opet ne tako visoka kao na mjestu,
gdje biljka ne ima; zato se snieg topi u šumi kasnije nega li na polju.


C, Voda* Vlaga imade uz toplinu najveću važnost medjn klimatickimi
elementi za razvitak i razdiobu bilina. Voda raztapa čvrste tvari, koje samo u
takovu stanju može korien upiti, a tako raztopljene putuju kao hrana od stanice
do stanice. Bez vode ne ima vegetacije. Ako nema ni malo vode, to se
i najplodnije tlo pretvara u pustaru^ Vodu upija kod bolje razvijenih bilina samo
korien. Unger je dokazao, da lišće ne može vodu absorbirati, nego naproti da
se u obilja uzeta vlaga u podobi pare kroz lišće izlučuje.


Endosmosa jest sila, koja vodu iz zemlje u korien vodi, i ona je uzrok
prelaza sokova iz jedne stanice u drugu. Osobito stanice lika pospješuju cirkulaciju
bilinskog soka, premda su i nutarnji djelovi stabla sokom izpunjeni. Uzimanje
i izlučivanje vode ovisi o površini bilja, dakle o vrsti same biline. Do
stanovita stupnja može biljka izbirati primanje vođe iz raztopljenih tvari. Većinom
traži biljka samo takova mjesta, gdje najpovoljniju hranu ima, a nema
li hrane, ili se u izobilju nalazi, bilina propadne-


Imade bilina, koje na suhom i vlažnom tlu, pače u samoj vođi uspjevati,
mogu; takve su: poljgonum amphibium i nasturtium amphibium
Većina bilina spada zemlji, na kojoj uz dovoljnu vlagu dobro uspjevati mogu.
Je ii vlage mnogo, onda pospješuje ona tvorenje lišća, ali smeta tvorenju cvieta
i plodu. Opet nije isto, da li je vlaga u podobi tekućine tlu ili kao para zraka
primješana. Izvorna vođa nije tako povoljna rastenju bilina kao riečna voda i
kišnica. Možda je više hrastenju škodljiva temperatura izvorne vode, nego li u
njoj raztopljene tvari, 0 množini vođe, što ju bilina u tlu podnieti može, ovisi
sposobnost tla. Više vode može podnieti pješčano nego li glineno tlo. Razvitak
lišća treba najviše vode. S toga u proljeću treba, da se biljka više puta kišom,
ovlaži tim više, što se nježno lišće brzo osuši. Koliko je kiše za biline dovoljno
ovisi 0 tom, koliko tlo vode upiti može. Vrlo rahla zemlja, koja vodu lako propušta,
mora se češće ovlažiti.


Ako je zrak jako vlažan, to zastupa on donekle kišu. No možda što lišće
tu vlagu iz zraka absorbira, nego izpainvanje lišća je slabije,, čim je zrak više
parom zasićen, te ovo slabije izparivanje daje vremena vođi, da iz korieoa dodje
do stanica i da tako m;0že djeiove biline izpuniti. Odatle se opazilo, ako su
dielovi biline već gotovo i uvehnuli, to može ona opet dobro uspjevati i postane
sočnom bez kiše.


Osobito važni oblici, u kojih vlaga dolazi, jesu oborine . One donašaju
biljci najvažniju hranu ; one su sredstvo, kojim biljka sve ostale uuždne čvrste
sastavine tla dobiva. Oborine mogu biljci i škoditi n. p. nježnije djeiove biline