DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 22 <-- 22 --> PDF |
^ 306 — omogoćuje pisca, te znade poredati svoje kleje i sastaviti pravila odlučno i jezgrovito. Djelo je u cielosti jedno od najodlucnijili i najbolje razporedanih. Istina, veći dio sistema, što smo ih ovdje oeienili, potvrdila je ve6 moderna znanost; no ono, što toj knjizi podaje glavnu vrieđnost i zaslugu jest to, žto je pisac (bilo ri jezgri, bilo u formi) noviji napredak suvremenjaka tako sakupio i pribrao u svoje djelo, te je pokazao, da naša „Ecole nationale forestiere^^ napreduje sa svakim korakom novije znanosti, da prati preokret u njoj i tako nemalo doprinosi k njezinomu usavršivanju. Tolika sjajna i koristna djela, što od nje proizašla, već su znatna; no hvala neumornomu radu, ona se povećavaju svakim danom. To je najbolji i najzgodniji odgovor nepravednoj i nepromišljenoj kritici, za čije — u ostalom — naklapanje i onako nitko ništa ne da. (-estitamo g. Boppe-u, a isto tako njegovu učenomu ravnatelju i kolegama. On isi je stekao zasluge za šumare, učenjake i zemlju. „Le Bois". Upliv klimatičkih elemenata na razvoj bilinl Prije nego što ćemo o pojedinih elementih razpravljati, moramo konstatirati, da se samom klimom uspjevanje i razširivanje biline raztumačiti ne da. Ono je ovisno o tlu i to o tisikalnih i kemičkih svojstvih tla i o geologičkoj prošlosti, BU klima igra ipak najveću ulogu. A. Svjetlo, Djelovanje svjetla na razvoj bilina je dvostruko^ naime L na elementarne organe, 2. na razvoj ciele biline. Posljedna ova vrst djelovanja svjetla spada u specijalne zadaće šumara i gospodara. — 1. Na elementarne organe bilina ~ stanice ~ i to na stanice sadržavajuće Ustuog zelenila (Chlorophjlla) djeluje svjetlo tako, da hranu u stanicah uporavlja (asimilira) ili u organičke tvari pretvara. Te organske tvari su: vlakanca, škrob, teldina, slador, Ijepivo, bjelankovine itd. Biline crpe svoju hranu i to ugljičnu i dušičnu kiselinu, pa vodu samo u plinovitom ili teknćeui stanju; a pošto organičke vari posjeduju neznatan dio kisika, te se odlikuju znatnom množinom ugljika, dušika i vodika, to se mora tim spojevom, koji kao hrana služe, oduzeti veliki dio kisika. To biva uplivom svjetla kroz lišće bilinž,, pri čem kisik u zrak odilazi. Istom kad već sasma mlada zelena biljka posjeduje asimiliranih tvari, može se i bez svjetla dalje razvijati, ali normaln i razvitak kod već donekle razvijenih bilina treba ipak svjetla. Dakle bilina absorbira zi´ake svjetla i po tom su traci sposobniji, ako nisu morali kroz više slojeva stanica prodrieti. Dokazano jest, da se svjetlo do stanovitog stupnja zamieuiti može i toplinom, stog listnim zelenilom siromašne biline, hoće li so normalno razvijati, trebaju osim svjetla još i dovoljno topline. Uplivom danjega svjetla tvore se organičke tvari u stanicah, dočim noću iz tih novih tvari razvijaju se nove stanice, dakle biline se hrane danju, a noćju rastu, — Budući da se pod rastenjem biline razumieva umnožavanje organičkih tvari i stanica, to ve |
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 307 — ^ lirao: biline rastu i po dami i po noći. Odatle nam je jasno, zašto biline slabo rastu na polarnih krajevih i visokih briegovih, gdje je noć ljeti jako kratka, a s druge strane, da se dužinom dana pretvori hrana biline u organičke sokove, eterička nlja itd. 2, Sravnivajuć razvitak sastavljenih organa bilinžt, ciele biline i razne oblike vegetacije, možemo mnoge pojave navesti, gdje život bilina zavisi 0 jakosti svjetla. Tako je plodovitost i cvatnja bilina veća i sigurnija, čim je svjetlo intenzivnije i trajnije. — Traje li djelovanje svjetla dulje vremena, to njeke biljke izgube listno zelenilo — biljka pobieli — tvori se ksantofil. — Dokazano je, da je broj na suncu cvatućih bilina tri puta veći nego onih, koje su u sjeni. Od kakve je važnosti za plodovitost trajanj e svjetla, vidi se odatle, što se vrieme vegetacije bilinž, skraćuje na sjeveru t. j . biline svršavaju svoje jednogodišnje na sjeveru brže, ne pazeć na nižu temperaturu zato, jer su ljetni dani dulji prama sjevernom polu, svjetlo upliva danju dulje na biline nego na jugu. U botanici je već odavna poznata razlika medju bilinami, koje na svjetlu i koje u sjeni uspjevaju. Njeke uspjevaju samo na suncu, druge samo u sjeni, premda imade i takovih, koje uspjevaju na mjestih srednje osvjetlih t. j . niti ne tamnih niti ne svjetiih mjestih. Njeke su opet izvržene raznim modifikacijam po tom, da li u sjeni ili u svjetlu vegetiraju^ tako n. pr. mnoge vrsti sphagnuma su na svjetiih mjestih crvenkaste na tamnih zelene. liazširivauje bilina na zemaljskoj površini zavisi takodjer 0 razsvjeti mjesta, toga radi možemo se držati ovog zakona: Većina bilina nalazi se samo izmedju takvih granica, u kojih se uz dovoljnu množinu hrane, vlage i topline još i dovoljno svjetla nalazi; ako nema svjetla, to biljka ne može uspjevati no ako i uspjeva, to ne uspjeva normalno. B. Toplina, Premda svi klimatički elementi — osim svjetla, o kom je već govoreno — temperatura, vlaga, čistoća i tlak zraka, u obće sve athmospheričke promjene uplivaju na vegetaciju bilina, to toplina zauzima ipak prvo mjesto. Pod vrio vii^okim i nizkim stupnjevima topline organički je život nemoguć, niti se pod vrelištem ni leđištem vode razviti može. Ako se njeki organizmi u miru (kao sjeme ili jaje) i udaljuju od srednje temperature, to je ipak životinjski i bilinski život vezan bar na 30^ nad 0, i u ovih medjah nalazimo najrazličitije razvijanje. Kako toplina djeluje na razvoj bilinskog života, još nam je nepoznato, no možemo reći za stalno, da taj upliv nestoji u pospješivanju kemičkih procesa u bilinskom soku. U jeseni naći je u stanicah drveća i to u stanicah srčnih trakova (Markstrahlen) zrtiaca škroba, kojih u proljeću ne staje, čim se sok gibati pocrne, a na mjesto njih stupi destrin, slador ili terpentinsko ulje. Dakle i tu je potrebno kao i kod vrienja stanoviti stupanj topline. Uz to ovisi o toplini gibanje soka u stanicah, a razvijanje ugljične kisehne na površini lišća i izparivanje vlage je jače. Ipak ne možemo sa sigurnošću kazati, uz koje okolnosti počinje bilinski život u proljeću. Čini se, da život zavisi o razlici topline medju zrakom i tlom, odnosno medju toplinom podzemnog i uađzemnog djela biline. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 24 <-- 24 --> PDF |
^ 308 — Odatle slieđi, da, čim je toplina zraka viša nego li toplinu tla, počima razvijaBJe vegetacije; to se sbiva u proljeću. Oiin je toplina tla veća od topline zraka, svršava perijoda vegetacije — to ye sbiva u jeseni. Kod Bas je toplina tla niža nego li toplina zraka od travnja do listopada, a viša u ostalih mjesecih. Iznimaka ima i ovdje n. p. kad BU dani u zimi topli. Ljeti uništuje vegetaciju pomanjkanje vlage, snlio tlo i dr,; docim joj prija kiša i naplovljenje, cim se tlo oliladjnje i ovlažuje, te rau je tim temperatura manja od zraka, dakle vegetacija uspjeva. Ne smijenio nikada smetnuti s uma veličinu razlike izmedju zračne temperature i temperature tla. Veća diferencija djeluje više na tvorenje i razvitak lišća, doćim manja kod absolutno više temperature pospješuje prelaz škroba u slador, dakle pospješuje tvorenje ploda. Osim toga upliva još znatno absolntna visina temperature . Ako je n. p, temperatura tla nizka, to korien ne može toliko vlage uzeti, koliko izparivanje prouzroči visoka zračna temperatura na površini lišća, iz čega sliedi uvehuuće biljke. Toplina pospješuje po tom endosmosu i klijanje, jer je toplina za kemičke procese nuždna pri klijanju. Prima li sjeme vođu a nema dovoljno topline za kemičke procese, nastaje gojilo ća, koja može nastati i uz visoku temperaturu. Temperatura za klijanje je kod raznih bilina različita. Kod temperatura izpod 0*^ biljka prestaje rasti, što se nazivlje zimskim počinkom biljke; kad poslije toga raste temperatura, bilina se budi. Dokazano je, da sok može prodrieti u korien, čim je temperatura tla -}- 3 do 4" C, što se može opaziti na bujanju pupoljaka. Biljke se razviju tim prije, čira su tlu bliže. Život biljke nije zimi sasma prekinut, što se može opaziti iz odebljanja pupoljaka i što ono drvo prije tjera, koje je jeseni sadjeno, nego ono, koje je sadjeno pod konac 2ime. Njeke biline tjeraju istom kod 6^^ ili 8" (1., a iijeke mogu uspjevati i izpod 0^; gđjekoje zaostajiu u rastenju poradi nizke temperature, a da nisu sasma uništene. Razvitak bilina počima istom po svršetku mniza, dakle već u zimi i tim prije, čim je korien dublje u zemlji. — Probijanje iz zemlje je kasnije kod viših individua nego kod nižjibj u zaštićenom prisojnom položaju prije, nego u otvorenom. Poznato je, da veći plodovi trebaju više topline i da viša toplina proizvadja više sladora. Odaljivanjem od polutnika toplina je manja, isto tako pada toplina, čim raste visina mjesta prama površini mora tako, da biline, koje uspjevaju na takvih mjestib, zaostaju u svom razvitku. Je li toplina dana slaba, tim je više dana potrebno za fasu vegetacije. Biline na visokih gorah riedko dozore. Dj e 10 V a n j e temperaturnih ekstrema. Neprijatelj organičkomu životu je mraz i vrućina, kod koje se gleda i na to, da U je u savezu s vlagom. Biljke su vezane u obće na stanoviti stupanj temperature, premda imade i takovih bilina, koje mogu podnieti razne temperature. Biljka propadne naskoro, kad je presadjena iz sjevera na jug, budući da ne ima dovoljno zimskog počinka. Isto tako ne uspjeva ili uspjeva nepodpuno takova biljka, koja je presadjena iz joga |
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 25 <-- 25 --> PDF |
™ 309 -« na sjever. Galantlms uivalis cvate pod sniegom a cucumis i phaseolis sm^avaju se već kod 0^ (), u e r c u s i f a g u K poduašuju temperaturu do ~2bHtd. Smrzavanje biljka je ograničeno na cielu biljku ili samo na pojedina mjesta, i´rija^ni nazori, da se stanice raztegnu, kad Be njihov sok smrzne i da njihove stiene popucaju, pobijeni su, jerbo imade bilina, koje se prije 0" smrznu, n. p. Ocvmum basilicum već kod +5^0 . - Imade bilina, kako je spomenuto, koje ne izumru ni izpod 0, jer su stiene raztežljive, te mogu podaieti raziežljivost soka. Misli se, da u soku stanica nastanu keniičke promjene i to kod iijekih nad i kod drugih pod 0 tako, da se sok raztvori. Nagl a promjen a temperature djeluje ubitačno na biline. Kadkada ne nništi biljku mraz, nego nagla toplina poslije mraza, osobito direktno sunčano svjetlo. Smrznute se biline polievaju radi toga hladnom vodom, ili se pokrivaju, da se može smrzavanje biljke zaprieciti. Mraz pri naoblačenu nebu je manje škodljiv, nego pri vedrom, jer su smrzle biline, kad Lunce izlazi, izvržeue ugrijavanju. Smrzavanju su izvrgnute biljke, koje se nalaze u dolinah i močvarah tim više, čim su vlažnije, jerbo magla, koja se nad njimi nalazi, ne staje istom onda, kad sunce visoko stoji, dakle se tim temperatura naglo proniieni. Biline nisu na visokih mjestih maglom okružene. One se ugrijavaju polako, tim su manje smrzavanju izvržene. Hladan vjetar donosi riedko mraza. Podzemni dielovi biljke smrzavaju rjedje, jer nisu izvrženi naglom ugrijavanju, a smrznu li se, to je znak, da je tlo osobito vlažno. Mlade biljke smrznu se laglje, nego li stare, i one, koje su sokom bogate. Biljka smrzava rjedje, kada imade malo soka. n. p. zimi. Zato može drvo u zimi odoljeti velikoj studeni, dočim ga uništi ljeti i zimi mnogo manja studen ili mu bar mlado lišće i pupoljke ozledi. Najškodljivi su kasni nirazi, kojim je biljka izvržena u razvitku lišća, dapače cvieta. Odatle se vidi, da su hladnija mjesta za razvitak bilina nepovoljnija nego U toplija, pošto na hladnijih razvitak bilina zaostaje, te istom poslije kasnih mrazova bilina cvietati počne. Na visokih gorah opažaju se škodljiviji mrazi češće, nego u dubokih dolinah. Veoma mlade biline mogu biti uništene već tim da prozebu. Opetuje li se prozeba, to biljka izgubi u tlu podlogu i tako se iztrgne iz tla. 0 razdiobi biljka na zemaljskoj površini moramo u obzir uzeti udalje nost od polutnika i visinu nad površinom mora. Glavni zakoni o razdiobi biline jesn ovi: 1. Topliji krajevi su izdašniji na različitih vrstih phanerogaraa, nego li hladniji. 2. Broj krjpthogama raste prema polovom. 3. Prama polutniku raste broj dikotjledona i drveća. Samo pojedine obitelji nalaze se najbolje razvite u umjerenom pojasu. 4. Broj individua jedne vrsti raste prama polovom, dočim šume tropičnog pojasa su bogatije na vrstih, nego li na inđividuih. 5. U toplom je pojasu cviet živahnije i mnogostručnije obojađisan, nego li u hladnih krajevih. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 810 — 6. Niže organizirane biline sn bolje razširene m p. mahovine, lišaji, trave. Djelovanje vegetacije na toplinu sastoji o ton), što tlo pridržava zrake topline, i što povraća svoju toplinu opet zraku. Neki dio upotriebi opet za izparivanje vlage kroz površinu biljkS,. Krošnje drveća u šumi pridržavaju sunčane trake kao i oblaci. S toga ne može temperatura u šumi biti tako vivsoka, kao na otvorenom polju i livadi, a u livadi opet ne tako visoka kao na mjestu, gdje biljka ne ima; zato se snieg topi u šumi kasnije nega li na polju. C, Voda* Vlaga imade uz toplinu najveću važnost medjn klimatickimi elementi za razvitak i razdiobu bilina. Voda raztapa čvrste tvari, koje samo u takovu stanju može korien upiti, a tako raztopljene putuju kao hrana od stanice do stanice. Bez vode ne ima vegetacije. Ako nema ni malo vode, to se i najplodnije tlo pretvara u pustaru^ Vodu upija kod bolje razvijenih bilina samo korien. Unger je dokazao, da lišće ne može vodu absorbirati, nego naproti da se u obilja uzeta vlaga u podobi pare kroz lišće izlučuje. Endosmosa jest sila, koja vodu iz zemlje u korien vodi, i ona je uzrok prelaza sokova iz jedne stanice u drugu. Osobito stanice lika pospješuju cirkulaciju bilinskog soka, premda su i nutarnji djelovi stabla sokom izpunjeni. Uzimanje i izlučivanje vode ovisi o površini bilja, dakle o vrsti same biline. Do stanovita stupnja može biljka izbirati primanje vođe iz raztopljenih tvari. Većinom traži biljka samo takova mjesta, gdje najpovoljniju hranu ima, a nema li hrane, ili se u izobilju nalazi, bilina propadne- Imade bilina, koje na suhom i vlažnom tlu, pače u samoj vođi uspjevati, mogu; takve su: poljgonum amphibium i nasturtium amphibium Većina bilina spada zemlji, na kojoj uz dovoljnu vlagu dobro uspjevati mogu. Je ii vlage mnogo, onda pospješuje ona tvorenje lišća, ali smeta tvorenju cvieta i plodu. Opet nije isto, da li je vlaga u podobi tekućine tlu ili kao para zraka primješana. Izvorna vođa nije tako povoljna rastenju bilina kao riečna voda i kišnica. Možda je više hrastenju škodljiva temperatura izvorne vode, nego li u njoj raztopljene tvari, 0 množini vođe, što ju bilina u tlu podnieti može, ovisi sposobnost tla. Više vode može podnieti pješčano nego li glineno tlo. Razvitak lišća treba najviše vode. S toga u proljeću treba, da se biljka više puta kišom, ovlaži tim više, što se nježno lišće brzo osuši. Koliko je kiše za biline dovoljno ovisi 0 tom, koliko tlo vode upiti može. Vrlo rahla zemlja, koja vodu lako propušta, mora se češće ovlažiti. Ako je zrak jako vlažan, to zastupa on donekle kišu. No možda što lišće tu vlagu iz zraka absorbira, nego izpainvanje lišća je slabije,, čim je zrak više parom zasićen, te ovo slabije izparivanje daje vremena vođi, da iz korieoa dodje do stanica i da tako m;0že djeiove biline izpuniti. Odatle se opazilo, ako su dielovi biline već gotovo i uvehnuli, to može ona opet dobro uspjevati i postane sočnom bez kiše. Osobito važni oblici, u kojih vlaga dolazi, jesu oborine . One donašaju biljci najvažniju hranu ; one su sredstvo, kojim biljka sve ostale uuždne čvrste sastavine tla dobiva. Oborine mogu biljci i škoditi n. p. nježnije djeiove biline |
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 27 <-- 27 --> PDF |
"~ 311 " prelomiti, plodno tlo raznieti, a ostaviti neplodnu pećina, poplaviti plodno tlo, ili u obće razor prouzročiti. Sitna kiša je koristnija nego pljusak. IJzprkos neznatnoj množini rose, ipak je ona za život biiina važna. Zadaća rose je ta, da se orošene biljke polako ugriju pod sunčanimi traci, jer se najprije mora rosa s bilina izpariti. Snieg čuva biljku od nagle promjene temperature, po tom je i on donekle izvor vlage. Drveću je u toliko škodljiv, sto svojom težinom lomi grane, a nježnim bilinam u toliko, što im debelim slojem uguši život. Para i mraz mogu prelomiti takodjer grane drveća. Osobito osamljena drveća su tomu izvržena, đočim tuča uništava nježne djelove biline. Magla i oblaci stavljaju zaprieke podpimomu djelovanju svjetla, smanjuju ekstreme temperature, zapriečuju mraz i koriste bilinam svojom vlagom. Upliv vlage je za biline u obće tako važan, da se po njoj karakterisira ciela pokrajina. Da je voda glavni sastav bilina, vidi se odatle, što drvo posjeduje 20— 25V(,, dočim trave imadu 70^/« dapače SO^o vode. Ako dakle voda upliva na razvoj bilina i na njihovu razdiobu na zemaljskoj površini; evidentno je, da i biline moraju uplivati na vodu u zraku. Vegetacija pospješuje izparivanje i tim je zrak u blizini bilina vlažniji, kod šume vlažniji, nego pri zelenih poljih, ovdje opet vlažniji od zraka, koji pusto tlo obkoljuje. Takav zrak prouzroči i više oborine. D, Vjetar, Biljka dobiva veliki dio svoje hrane iz zraka. Jer je ona u tlu učvršćena, to joj se hrana mora dovadjati. Zrak dovadja dakle biljci ugljičnu kiselinu i vodu. Zrak pospješuje izparivanje sokova iz. lišća, u čem leži glavni razlog dizanja soka u biljci. Osim toga pospješuje vjetar oplodjenje i razširivanje sjemenja. U koliko je vjetar biljkam škodljiv, spomenuto je već, zato u pokrajinah, koje su buram izvržene, visoko drveće ne može uspjevati. Jablani u takovih pokrajinah izgube svoje gornje grane. U dolinah možemo prepoznati stranu, od kuda vjetar duše po kori, jer je kora na toj strani mahovinom pokrivena. Kad drvo padne, možemo prepoznati smjer vjetra po godišnjih krugovih, jer su oni na toj strani uži i tvrdji, nego li na protivnoj. Gjuro Cesarić. 0 obuki lovačkog psa (ptičara). (Svršetak.) Jesmo li svrhi odgovarajući terrain, najbolje jednu mokru livadu našli, to predjimo na vježbu u vodi. Na ovoj mokroj livadi opetujrao sve, kao da smo na suhoj, te vježbajmo i ovdje osobito „tražnju" i „apportiranje". Posije mokre livade izaberirao kakav, ne preveć mokar rit ili čret, gdje opet vježbajmo |