DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 303 — prvi je i najjači pokus, da se na put stane pustošenju suma. Istom tiekom XVIII vieka postaviše njekl franeezki učenjaci prva načela racijonalne eksploatacije šuma, koju su podupirali znanstvenim podatcima, koji su bili poznati tadanjoj nauci. Nješto kasnije postaviše u Njemačkoj Hartig i Gotta temelj modernoj šumarskoj znanosti. Njihove su metode uveli u Francezku Lorent z i Parade , koji su slušali njihova predavanja i tumačili ideal svojih učitelja, t. j . gospodarstvo visoke, istovrstne, pravilne šume, tako jasno i s tolikim osobnim ugledom, da su svomu radu osigurali trajan uspjeh. Sveukupna šumarska nauka, drugim riečima šumarska ekonomija obuhvata tri glavne grane: silvikulturu , kojoj je zadaća, da formulira u cjelinu sva pravila, koja se dadu uporaviti na racijonalnu eksploaciju zemljišta, koja se odrede za produkciju drva i šumarsku upravu, koja uči, kako treba upravljati eksploacijom, da se pzoizvede godišnja produkcija prema potrebi čovjeka. U ostalom šumarska uprava stoji tako prema silvikulturi kao računovodstvo prema industriji: jedno stvara imetak a drugo je uvjet, da se taj imetak može uživati. Obadvoje zajedno čini onu harmoniju uprave, bez koje sve nije ništa drugo, nego nered i propast. S druge strane, kako s podpunim pravom veli g, Boppe, želimo li s dobitkom upotrebiti imetak, treba da upoznamo kakvoću producimne substancije, đa proračunamo sve transformacije, u koje se može pretvoriti i one puteve, koji su joj otvoreni; jednom riečju: treba da odredimo njezinu industrijalnu i komercijalnu vriednost« To je zadaća šumarske tehnologije, kojoj se pridružuje dendromet rija ili umjeća mjerenja (kubiciranja) drva. Tako šumogojstvo (silvikultura), šumarska uprava i šumarska tehnologija odgovaraju trima različitima pojmovima: stvaranju imetka, upravi u računovodstvu i tehničkoj i trgovačkoj vriednosti. U naše doba, doba znanosti, ne smije se dopustiti, da gledamo u šumi jednostavan kup stabala, koja se radjaju, rastu i umiru u preplodnom tlu. Kao i drugi proizvodi zemlje podvrgnuta je šumska produkcija kud i kamo više zakonima, koje čovjek može, istina, pustiti s vida, no učini li to, može odtuda očekivati samo to, da presahnu svi izvori, koji iz tih zakona proiztiču. Svaka dakle šuma imade posebne uvjete za eksistenciju, posebna svojstva i posebne potrebe; ona funkcijonira kao sastavljeni organizam, u kojem su faktori: vegetacija, atmosfera i tlo. Na ovim principima osnovao je g. Boppe definiciju šumogojstva: „Znanost, koja proučava pojave s obzirom na vegetaciju prirodne šume i način njezine eksploatacije ne priečeć njezina filozMčkogafuncijoniranja.´´ Znanje, koje zahtjeva proučavanje šumogojstva, veoma je mnogovrstno. Za šumogojstvo potrebne su sve prirodne znanosti, koje u ma kojem pogledu promatraju život biline, t. j , botanika u najširem smislu,´donekle mineralogija, geologija i meteorologija. Osim toga nužđno je elementarno poznavanje prava, politička ekonomija^ uporavljena matematika na mjerenje, niveliranje i građjenje. Napokon, kako to s podpunim pravom veli g. Boppe, svaka šuma, vriedna svoga imena, imade svoju poviest, koja se je dugo vremena previše zanemarivala. |