DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 294 — Bilježke s Izložbe. 0 Parizu u ovaj fas ne ćemo ništa goToriti, a i)i o predjelima, kroz koje se do Djega dolazi. Sve to ostavljam za drugu priliku, a sada hoću prije svega da predstavim u kratkim potezima poštovanim čitaocima ovoga lista ugarsku zemaljsku izložbu od 1885. god. " No prije, nego što se uputim u sami šumski paviljon, valja mi u kratko izvući iz izložbenog kataloga ono, što je vrieđno znati o stanju suvremene šumske privrede u obće u kraljevini Ugarskoj. U uvodu toga kataloga, govoreć o stanju šuma, priznaje se, da su šume u Ugarskoj u obće dosta loše, i to nsljed prekomjerne sječnje i manjkavog zašumljivanja, preterane popaše, mnogih šumskih kvarova i t. d. Kao izuzetak od ovoga mogu se smatrati samo državne, funđacione i ponekoje veleposjednicke šume — dakle ni bolje iii gore nego što je i kod naše kuće. Veličina šumskog zemljišta cjelokupne ugarske države, dakle sa hrvatskim i slavonskim šumama zajedno, iznosi 15,930.000 kat, jutara. Od ovoga odpada na užju Ugarsku 13,280,000 a ua Hrvatsku i Slavoniju — kako u katalogu piše — 2,650,000 jutara. Po vrsti drveća ima u Ugarskoj 3-740.000 jutara hrastika, 6,650.000 bukvika izmješana sa drugom listacom i 2,890.000 četinjače. Hrvatske i slavonske šume sastavljene su po istom izvješću, od 800.000 jutara hrastika, 1,700.000 bukvika sa drugim listnatiai drvećem i od 150.000 jutara četinjača. Obhodno vrieme za visoke šume uglavljuje se na 80 do 160 godina (a biti će jih izvjestno kao i kod nas bez ikakve obhodnje i bez odredjeue osnove). Vrsti uzgoja su tamo, kao i kod nas ovdje, visoka i sitna šuma. Pomladjivanje biva najviše prirodnim putem; umjetno opaža se u novije doba takodjer po gdjegdje, naročito se to preduzima na pjeskovitim nizinama u Alfoldu. Prolazeć željeznicom tuda, opazio sam i sam, da je dosta od tamošnjih pustara zasumljeno, i to ponajviše bagremom, koji u onom letećem piesku, kao što se vidi, dobro napreduje. Vidi se, da se nastoji oko unapredjenja šumske privrede, te da ima izgleda, da će se podići i tamo šuma, gdje je tako nužna i gdje se danas ni od želje opaziti nemože. Ovo je što sam htio unapried da reknem, a sada ćemo da razgledamo samu šumsku izložbu, iii bolje one paviljone, u kojih su šumski izložci Ijubopitnom svietu na vidik izneseni. Valja mi primjetiti, da je šumska struka izložena na više strana izložbene prostorije. U glavnom paviljonu pod krovom, oko njega pod vedrim nebom, i u više tako zvanih adicionalnih paviljonah od pojedinih vlastelina, gospoštija i šumskih trgovaca, koje zasebno, a koje u zajednici sa poljoprivrednim izložcima. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 205 — U red adicioTuiIaili ])uviljoua uvraten je i onoj naše Trojednice. Sto sam tamo /namenita našao i vidio bilježim evo ovdje, da neostane luiš list bez kakvog takvog opisa ove izložbe. Da pogledamo glavni paviljon. To vam je zgrada posebne konstrukcije sa veoma privlacivom spoljaSnjošćn, sugradjenu od Namog surovog — pod korom -- drveća na formu gorostasne razkošno podignute lovačke kuće ili da bolje kažem — lovačkog dvorca. Zgrada je na kat sa jednom kulom, odakle se mogu pregledati sve prostorije izložbe u svome divnom šarenilu od paviljona, nasada i vrvećeg svjeta. Glavna dvorana ovoga paviljona ima pod plafonom unaokolo galerije. U sred dvorane namješteno je poveće hrastovo stablo, na kome su smještene raznovrstne krupnije grabežljive ptice. Izpod galerije spuštaju se vijenci i draperija u narodnim bojama, a iz uglova pružaju se zastave sa bjelom osnovom, na kojoj je u sredini izvezena zvijezda, sastavljena od pet zelenih hrastovih listova. l^ri^emno u dvorani namještene su police, stolovi, i ormari, a po potrebi ostavljen je i prazad prostor, gdje su izloženi u prislonku raznolični za to zgodni predmeti. Sredinom dvorane pruža se dugačak ali onizak stol, na kom 8U poredani modeli od raznovrstnih vodogradnja za splavljanje drva, a i drugi sitniji predmeti. Izložci nisu poredani svagdje u grupi po izložitelju, već po vrsti i redu, kuda po svojoj prirodi spadaju. Nadjevene ptice i rogovi mogu se smatrati više kao dekoracija u glavnoj dvorani, doćim u sporednim odajama sačinjavaju ovi predmeti posebne hrpe i zbirke pojedinaca. U glavnoj dvorani smještena je zbirka nadjevene zvjaradi i ptica danas blagopokojnog prestolonasljednika Rudolfa. Ea bezlistnatom hrastu namještena su 3B komada raznovrstnih orlova, jedan sokol i tri ušare. Pod stablom na stijenju stoji jedan medjed, kurjak i divlji maćak. Svu ovu divljač potukao je visoki izložitelj u Ugarskoj i u Fruškoj gori u okolini Cereviča, Po sebi se razumije, da je ova divljač tako vješto nadjevena, da ti se ćini, da je onamo sama đoletila i sjela. Ova zbirka bijaše u pravom smislu rijeci ures glavnoj dvorani. — Isto tako je interesantna zbirka grofa Szechenjia u pobočnoj odaji. Tu su razastrte tri medveđje kože; nosioci im bijahu pravi kolosi, kao što bješe i onaj, što je izpod ovih koža nadjeven i izložen. I jelenski rogovi, što su u ovoj zbirci izdoženi, padaju svakom u oko. Jedan par sa 24 paroška datira od jelena, ubijenog 1812. god. u GodoUu. Zbirki od jelenskih i srnećih rogova mogao si viditi u svakom zakutku glavnog paviljona, a bijaše ih i u svakom adicionalnom paviljonu, koje u zbirci koje radi dekoracije. Nisam lovac pa me je ta stvar isto toliko interesovala, kao drugog koga nestručnog posmatrača. S toga sam ove predmete samo letimice posmatrao,. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 12 <-- 12 --> PDF |
~ 296 — Moja glavna zadaća, koju sam si sam stavio, bijaše ta, da razgledam kako je i u kakvom obliku koji predmet izložen, jer je to, barem za mene, najinteresantnije, te sam s toga o tom i vodio bilježke, u koliko mi što od prije nebijaše poznato. Učestnika u šumskom paviljonu bijaše razmjerno velik broj. Ugarski velikaši i veleposjednici zajedno sa svojim stručnjacima nisu žalili ni truda ni troška oko šumskog paviljona. Sama zgrada stojala je 42.000 forinatž. Gradovi, obćine, crkveni dostojanstvenici i vlastela, drvarski trgovci, manji posjednici i privatni ljudi, sve je to iz najodaljenijih krajeva poslalo ovamo i takovih predmeta, kojih je prevoz s velikim troškom skopčan. Vlada je sa svoje strane činila sve moguće, da se šumska proizvodnja u što podpunijem broju pred posjetioce izložbe iznese. Od 562 izložka, što su pod vedrim nebom izloženi, odpada na državne šumske urede gotovo dvije trećine. U glavnom paviljonu, dakle pod krovom, gdje bijaše, po glasu kataloga, 789 izložaka, izložili su kr. ugarski šumski uredi preko 500 izložaka, a valja znati, da je u jedan izložak često uračunana cijela zbirka. Prama tome dakle doprinjeo je kr. šumski erar najveći dio od izloženih predmeta. Ostalih 289 izložaka odpađa na gradove, gospoštine, korporacije, trgovce i druge privatne osobe. Zemaljsko ugarsko šumarsko đružtvo izložilo je u jednom ormaru šumska djela, koja su u Ugarskoj do sada izdata. Tu sam nabrojio oko 150 svezak^ — ne zasebnih djela. Izložen je i družtveni organ „Erdeszeti lapok" od više godina. Literatura šumarska dakle nije im za sada bar velika, a prema njemačkoj možeš reći) da je još daleko zaostala. Uz to sam opazio i nacrt za palaču, koju đružtvo kani kao šumski dom sagraditi. To bi bila zgrada na 3 kata, sazidana na jednom uglu sa 14 prozora i 4 balkona na uglu palače jedan izpod drugoga, iznad kojih se podiže poviJa kula na krovu. Tražio sam još koji izložak od toga družtva, ali ga nenadjoh nigdje pa ni u samom katalogu. U posebnoj odaji glavnog paviljona bijaše za lovce veoma interesantna zbirka od raznovrstnih predmeta za lovačke prilike. Izložitelj M. Huzela, kod koga se može dobiti sve ono, što je za lovca potrebno od najnužnijih do naj razkošnijih stvari, kako za lov tako i za ukrašenje soba. Tu je najveći izbor jelenskih i srnećih rogova, klova od divljeg vepra, keža od razne zvjeradi, nadjevenih ptica, od truda izradjenih šešira i drugih luksuoznih stvari i čuda; pušaka i drugog raznovrstnog oružja, lovačkih sprava i pribora kakovih čovjek samo zaželiti može, svega u velikom izobilju. Ovo bilježim samo za volju naših lovaca, a tko želi pobliže šta doznati prosto mu je od tvrdke potražiti katalog. Kr. šumarski uredi iz Hrvatske i Slavonije izložili su svoje predmete u glavnom paviljonu, a nalazio sam im izložaka i u našem paviljonu izmedju onih od brodske i petrovarađinske imovne obćine, |
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 297 — Najdivnije izlo/.ke od čitavih debala i trupaca izložilo je kr. šumarsko ravnateljstvo u Klausenbiirgu: omorike od 2(}~H0 m. dužine i 2G|70 cm. debljine. Dva komada su donesena na s])lavu, te su za zastavišta u izložbi usadjcca. Isto tako poslalo je kr. Šumarsko ravnateljstvo iz Neusohla jednu katarku od 34.|7 m. dužine i 35i55. cm. debljine, te je i ta ukopana i zastava na njoj ii^taknuta. Što se tiče hrastovih trupaca, u tome se najbolje odlikovalo zagrebačko kr. šumarsko ravnateljstvo sa svojim hrastovima iz vinkovacke okolice a isto tako i dužicom i drugom hrastovom gradjom. Ovdje se mora pi´iznati drvarskom veletržcu Sorgeru njegova revnost oko čistoće pri izradjivanju izložaka, što služi svakako i njemu kao i izložitelju na čast. Uz to napominjem da mnogo vrijede za gledaoca a naročito za trgovca one biiježke u katalogu, iz kojih se pobhže saznaje cijena drvu i koUčina godišnje proizvodnje, što se kod mnogog izložitelja previdilo ili zaboravilo. Slične biiježke dodali su i ugarski kr. šumarski uredi, te je to u katalogu osobito zabilježeno. Od naših imovnih obćina nema nigdje nikakvog razjašnjenja. Upravo je šteta što se to propustilo, jer bi dobro došlo, kad bi se pri pregledavanju izložaka moglo doznati ponešto i o gospodarstvenim ođnošajima imovnih obćina, naročito o veličini šumskog teritorija, vrsti drveća, o količini drva za godišnju prodaju," načinu prodaje, o kakvoći komunikacionih sredstava, blizini plovnih rijeka i kanala, o cijeni drva, cijeni raznog izradjivanja, prenosa itđ. Od ugarskih šumskih veletržaca izložila je budimpeštanska tvrdka „M. Vuk i Sin" veoma lijepu zbirku od njemačke i francuske dužice i druge robe, koju sama na više strana po državnim i obćinskim šumama u zemlji izrađjuje, i kako kažu po cijeloj Europi razprodaje. Od naših domaćih veletržaca najbolje se pokazala tvrdka „Sorger i drug.*´ On bijaše i članom žirije. Njegovo bure od 800 hektolitara, u kome je jedan Kameničanin za vrijeme izložbe restauraciju držao, palo je svakome posjetiocu izložbe u oči. Prostiji gledaoci ne bijahu u stanju proći mimo, a nesvratiti se u bure, gdje bi u njemu popili čašu vina ili piva. Na dnu ovoga bureta bijahu namještena vrata i proi!;ori, a unutri stolovi i pribor za odmor i blagovanje. Naprama ovome bijaše namješteno drugo isto tako kolosalno bure, boje je izložila brodska imovna obćina. Jedno i drugo svojina je tvrdke Sorgera i drug. Orijaških idožaka od četinjača bijaše množtvo iz ugarskih državnih šuma. Što se hrastovine tiče, tu su proizvodi naših slavonskih šuma održali sjajan megdan na izložbi. Pomenuta burad iz vinkovačkih šuma, one snažne vrtenke za vodenice, izvrstne duge za burad od više stotina akova, što je izizložilo zagrebačko kr. šumarsko ravnateljstvo, brodska i petrovaradinska imovna obćina, to su eksemplari, koji bi i na svakoj svjetskoj izložbi megdan odnijeh. — |
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 298 — Tko se iiiteresuje ^a gorske skli^alice, uređjenja i zgode za splavljanje drva za gorivo, taj je mogao u glavnom paviljonu mnogo predmeta ove vrste proučiti. Toga je Mio u modelima u osobito finoj i preciznoj izradi. Na jednom stolu pružio se je model za „Triftrechen" )i dužini od 32 koraka, što je kr, šumarski ured iz Urigvara izložio. Do ovoga vidio se orijaški splav od 30 članova, sve jedan za drugi povezan, koga je izložilo kr. žiiraarsko ravnateljstvo iz Klausenburga. Osim toga bijaše ovakovih modela iz Neusohla, Miildbacha, Bustvaha^a i od drugih državnili šumskih ureda, gdje se ova promicala za transportiranje drva nalaze i upotrebljuju. — I šumski tehnolog mogao se je mnogo koristiti razmatranjem raznovrstuih izložaka, kako u glavnom paviljonu tako i izvan ovoga, naime u paviljonu pojedinih gospoština i šumskih trgovaca. Proizvodi od ])iljana: mostnice i daske, u prirodnom stanju a i s ugladjenom površinom, ručno orudje za poljsku privredu, pletivo od šumskog šiblja, kućevno posudje za seljaka i varošanina, građja za bačve kao i gradja za glasbene instrumente — sve je to posmotracu ua vidik izneseno iz i^aznih krajeva zemlje i od raznog drveća. — Za onoga koji se za paljenje uglja interesuje bijaše od osobite vrijednosti paviljon Rimamurany-Salgotazjanskog akcionalnog družtva od željeznog rudokopa. Ovdje je izlo^.en ngalj od 42 vrsti šumskog drveća. Modela od ugljenika, stojećih i ležećih, bijaše u glavnom paviljonu više komada, a našao sam tri i u adicionalnom paviljonu barona Poppera^ u kome su izloženi proizvodi parne piljane od običnih nrbstnica i dasaka do iverja za pravljenje kutija za „viks" i tome slično. U paviljonu Arvanske komposessoratske gospoštine mogao si vidjeti vrlo lijepu zbirku nadjevene divljači i ptica, i tko je vješt magjarskom jeziku mogao je iz osnove proučiti i uredjenje tamošnjega gospodarstva. Ja sam se morao zadovoljiti s bilježkom u katalogu, te ću je ovde u kratko iznijeti. Arvansko dobro iznosi 60.000 katst. jutara, bez mala dakle kao šume petrovaradinske imovne obćine. Vladajuća vrst drveća je omorika. Godišnja sjećina 325 jutara. Za sječu odredjena površina predata je nedavno pred izložbu putem ponuda Schultzu i Pollaku sa dr. na 10 godina, jutro po 486 forinata. Cijela šumska teritorija podieljena je na 7 upravnih srezova sa 25 činovnika i odgovarajućim brojem nižih služitelja. Prema tome odpada prosjekom na jedan upravni srez 8571 jutro sa tri činovnika. — Kakva razlika izmedju toga uređjenja, i onoga našega kod imovnih obćina, gdje jedan činovnik ima da vodi brigu i nadzor nad šumskom prostorijom od 20 do 40 hiljada jutara i uz to još ima posla na sječini zimi sa tri do šest hiljada stranaka! Paviljon tvrdke „(.)don i Marcel Neuschloss" sam po sebi kao veleljepna zgradica bijaše predmet izložbe. Ovdje je mogao čovjek viditi, kakovu divotu može čovečija ruka od drveta da stvori. Parketi, stijene, strop, vrata, jednom riječi cio paviljon, to ti je izrada od takove raskoši, kakovu yi čovjek, koji to |
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 299 — očmia vidio nije, zamisliti nemožc. One figure na pođu, ona izrada stropa, ona kompozicija od raznovrstnili da^ćic^a i sastavnih dijelova u obće prikazuje ti se tako, kao da je ki&icom vještog vajara izrađjena, a ne rukom iz pojedinih komada sastavljena. U paviljonu tvrdke Adolfa Haasza bijaše izložena u raznom stanju hrastova i omorikova kora, što je guljena u raznim krajevima Ugarske. Kako se iz bi- Iježke ovoga paviljona viditi može, proizvadja se tanin i njegov ekstrakt na više mjesta, a troši se većinom u inozemstvu, što znaci, da je u Ugarskoj kožna industrija nerazvijena, kao što je i kod nas ovamo. I oni šalju u inozemstvo i sirove kože i svoj tanin, naravno po jeftine novce, odkuda skupo kupuju kožu za svoju obuću i druge predmete; i oni u Ugarskoj daju, štono riječ, sirovu kožu za učinjen rep. Bio sam i u bosanskom paviljonu, te sam našao, jer sam naročito tražio, i tamo jednu zbirku od šumskog drve6i iz Bihaćkog, Mostarskog, Banjalučkog, Travničkog, Tuzlanskog i Sarajevskog okružja, nekoliko koža od zvjeradi, zbirku žalostno nadjevenih ptica i dvije tri pregršti šišarke. Da su ove stvari i ukusnije izložene, kao što nisu ~ jedva bi kome pokraj onoga šarenila drugih lijepih orijentalnih stvari u oči pale, a ovako mogao je kod njih stati samo onaj, koji ih je naročito došao da potraži- Nekoliko daščica iz svakoga okruga, to bijaše sve, te je i to moglo komotno izostati, U paviljonu Nj. Visosti nadvojvode Albrechta imao si veoma interesantnih stvari vidjeti. Mene su ovdje naročito interesovali izložci od treseta. Vrijedno je spomenuti vunu ih pamuk, kako li bi čovjek mogao nazvati ono predivo, iz koga se tku današnje moderne tkanine, koje jutom zovemo. Na prvi pogled pomislio bi čovjek, da je vuna od nekih erdeljskih ovaca. Kad uzmeš u ruku vidiš da je nešto oštro. Bijahu tu izloženi čitavi stupci od treseta što su izsječeni iz glavnoga tresetišta Magjar-Ovara u visini od 1.80 met. I artiju debelu (Pappendeckel) proizvedenu od toga treseta imao sam priliku vidjeti. Osim toga bijaše tu i treseta za stelju pod marvu, neke ploče za izsušivanje vlažnih zidova, zatim treset za gorivo i za desinfektiranje zahoda, sve iz toga tresetišta. Gledeć to pala mi je na um obedska bara i razmišljah za kratak čas i o tamošnjem tresetu. Da ga ondje ima, to znam, jer se je prije dvadeset godina kao što se priča, bio zapalio, te su naši Srijemci imali djavole rabote, dok su požar ugasili. Danas, mislim da će ovo tresetište dobro doći našem potomstvu, kad u Srijemu ne bude šuma u današnjem izobilju. Zbirka izložaka Štavničke šumske akademije predstavlja šumsku izložbu en miniature. Sedamdeset raznovrstnih izložaka — medju ovima 25 zbiraka, dakle množtvo raznih predmeta. Kad sam pogledao na ove zbirke, koje su djacima Štavničke akademije na čast, sjetio sam se s bolom u duši onoga siromaštva, koje je u šumskom kabinetu našega šumarskoga zavoda za vrijeme moga naukovanja vladalo. Međjutim tješio sam se time, što je tome poodavno, te danas ljepši i podpnniji kabinet postoji. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 16 <-- 16 --> PDF |
™ 300 ~ Kad sam u nas hrvatsko-slavonski paviljon stupio, prvo mi je bilo da potražim izložke križevačkoga zavoda. Nije u redu kuditi svoje, ali kao bezpristran posmatrač moram otvoreno re(3i, da u ouoj zbirci, koju naš šumski zavod izloži, ne bijaše šta vidjeti. Da mi ne bijaše naročito stalo, da tu >^birku promotrim, jedva bi je i našao. Jedna analiza hrastovog debla, nekoliko promjeraka, jedno dvije zbirčice uz nekoliko ucevnih knjiga, to je sve što je stajalo u jednom zakutka šarene i divno namještene doljne dvorane. Istinu da kažem, ova zbirka učinila je na mene veoma nepovoljan utisak, te posumnjab o podpunosti šumskog kabineta .. . Dokle će se tamošnji slušaoci mučiti predstavljanjem svega onoga, što se rukom opipati može?! — U samomu paviljonu ne bijaše drugih izložaka, koji strogo u šumsku struku zasjecaju, osim ako bi uvrstili ovamo one dosta liepe i fino izrađjene sobne namještaje, jer je sva ostala drvenarija iza paviljona smještena a ponjeka, istinu da kažem, prosto na gomilu za paviljon nabacana. Naši izložci ove vrsti sastojali su se u glavnom od krupne građje oblih, surovih ćutaka, greda i vretenjaka, francuzke i njemačke duge, seljačkih rukotvorina, množtva poljskog alata, kao vila, grabalja i tome sličnoga, što se je moralo hoćeš nećeš u jednu gomilu složiti. Moguće da sam kakovu zbirku i previdio, no sumnjam, jer sam si u zadatak stavio, da šumske izložbe u cielosti, ih barem što moguće bolje proučim, čega radi sam na to kroz punih 14 dmt svoju glavnu pažnju obraćao, a samo uzgred paviljone drugih struka pogledao. Vrlo važni i interesantni su oni izložci, koji predstavljaju najuharnije načine razpiljivanja ćutaka na grede, mostnice, daske, letve itd, Od kako su počele skakati ciene sirovom drvu, od to doba evo vidimo, da drvodjelci premišljaju o tome, kako da im što više gromade od surova drveća u korist dodje, da što manje na odpadke ode, Tvrdka Baiersdorf i Biach u Budimpešti izloži sedam odrezaka od raznoliko razpiljenih Čamovih trupaca, te time pokaza u postotcima, kojim načinom se dobiva više, kojim manje oštrobridne gradje. Stvar, na koju će se naši graditelji iz dana u dan sve više morati obzirati. Nisam imao vremena, da pocrtam onu razdiobu na čelu ćutaka, a bilo bi vriedno zamohti nacrte od pomenute tvrdke, te ih i,u ovome listu na sviet iznieti. Bez toga ne vriedi o rezultatima razpiljivanja dalje govoriti. Medjutim pribilježiti ću ovdje ipak to, da se računom ili bolje geometričkom podjelom čela od ćutka, 4 met. dugog dade do 70> čiste robe izvaditi, kao što to Aleks. Engel u svome jednom djelcu dokazuje, dočim naši tesari i piljari jedva 40 — 50% istjeraju. Još imam da spomenem jednu zbirku od raznog drveća, na koju sam u glavnom paviljonu naišao. Ova veoma zanimljiva zbirka bijaše u sredini glavne dvorane na okruglom etažeru poredana. Tu bijaše 41 vrst šumskog drveća, svaka za sebe u obliku knjige izložena. Od svake vrsti đrveta načinjena je kutija, kojoj je spoljašnost korom obložena. U nutarnjosti ove kutije ili knjige |
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 301 ~ vidiš Čeoni prerez, pupke, ]ig(!e, cviet i plod istom rlrvetu iškodljive zareziiikc i komadić njegovog uglja. Ovim zavrsujem opis vAo´/M te ću pri kraju obilježiti i članove šumskog poYJereDstva,koje je na uredjenju paviljona i poredanju šumskih izložaka radilo. Predsjednik istoga povjerenstva l)ijase zemaljski nadi^umarnik i ministerijalni savjetnik Alb. Bedo, podpredsjeduik Ant, Eoiiaj, kr. ag. šum. nadsavjetnik s perovođjama Aleks. lio rv atom^ kr. ^um. nadzornikom, i G-ezom Kovacsera, kr. liadsumarom, i 21 odbornikom iz šumarskog i trgovačkog reda s jednim pravozastupnikom i gradjevinarskim poduzimačem. Napokon da zabilježimo i odlikovane izložiteije i suđjelovače pri izradbi izložaka iz Hrvatske i Slavonije. S počastnom diplomom odlikovani su: Brodska imovna obći na, baron Prandau i vlastelinstvo u Oabru. Velikom medaljom: Petrovaradinska imovna obćina, tvornica taninskog izvadka u Županji i Aleksanđer Weisz u Zagrebu. Medaljom za sudjelovanje: Mil. Durst, kr. šumski ravnatelj u Zagrebu; Slavoijub Nemčić, šumarnik brodske imovne občine; M. Prokić, tadanji Dadšumar petrovaradinske imovne obćine; Eduard Malboban, kr. šumarnik, i Josip Fister, šumarski tehnik; Devau Robert u Vinkovcib i Magjarević Ivan u Otočcu, kr. šumarnici; ter kr. nadlugar Zazula Euđolf i Jos. Dražić, poslovođja Sorgerov. Sam. Sorger ne dobi nikakvog odlikovanja od strane izložbe, jer je isti fungirao kao elan žirije, a po pravilniku izložbe članovi iste od odlikovanja su izključeni, isto tako državni zavodi i državna poduzeća. To je, poštovani čitaoci, kratak opis glavnih šumskih izložaka ugarske zemaljske izložbe od godine 1885. Ovo nehtjedoh u naslovu ove razpravice spomenuti, jer bi, bojim se, pri ovoj težkoj zapari ostala stvar neprocitana. A kako je na svjetskoj izložbi u Parizu naša struka predstavljena, pripovjediti ću vam docnije, ako bog dade, te tamo odem i ođtuda se zdravo vratim. Ovo šaljem unapried jedno, da mi ne propadnu bilježke, koje nisam mogao u svoje vrieme na javnost iznieti — a drugo, da uzmogne danas sutra koji od naših poštovanih drugova i sam povući kakova takovu paralelu izmedju ugarske zemaljske i parižke svjetske izložl)e^ Mislim da je za to sada zgodna prilika, pa neću da ju propustim. Pavle Barišić. 21. |