DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 267 —


Sad neima dvojbe, da su nekadanji prijatelji šume ranožinu nedokazanih
tvrdnja u sviet razturili kao nepobitno dokazane činjenice. Nu držimo, da valja
spise i sastavke najnovijeg vremena razlikovati od ovakih pretjeranih pogrješaka
u dokazivanju, pa po tom jili nebi smio ni Lehr naprosto prezrleti- U obće
nam se čini, da je taj odsjek već od duljeg vremena dogotovljen bio, pa da
se od onda nije ništa na njem mijenjalo, buduć Lehr citira na pr. Fischbachovo
„Šumarstvo" od god. 1877. mjesto da citira najnovije izdanje istoga pisca od
god. 1886.


Čudnovato nam se čini takodjer, ako u jednom djelu pisac zadnjeg odsjeka
polemizira sa piscem prvog odsjeka, kako se to ovdje dogadja. Lehr naime
polemizira na str. 421. sa Weberom. Ova polemika je doista ponešto opravdana
obzirom na različitost stanovišta obojice, ali je pođjedno i dokaz, da bi se cieli
prvi odsjek, izradjen po Weberti, imao bio prepustiti, da ga izradi, onaj isti
pisac, koji je izradio i „šumsko državništvo" (Forstpolitik). Weberovi napori
nepodkriepljujn bo Lehrova opažanja u „šumskom đržavništvu".


Lehr medjutim ne izriče u ovom djelu svojih opažanja. On nabraja samo
zakonske odredbe i dokaze, koje navadjaju tako zvani „šumski snatrilci"
(zanesenjaci, Waldschwarmer) za njihove neosnovane zaključke, a protivnici
proti istim. Ali prijazan način, kojim govori o posljednjima, a ironija, kojom
0 prvih razpravlja, naslućuju, da Lehr nepiipada „šumskim snatrilcem*" naime,
da je on proti zabrani skrčivanju, proti nadzoru privatnih, proti pošumljivanju
obćinskih i razširenju državnih šumžl.


Da navadjamo protivna mnijenja Lehrovim, nebi tim nikakovu svrhu postigh,
ako ova niesu .zaista dokazana i ako Lehrova neoprovrgavaju. Nedvojimo,
da će mnogobrojni protivnici njegovih nazora u obsežnih djelih svoja mnienja
izja.viti i braniti, a žalimo, što je Lehr svoje ranienje samo naveo, a nije dao
svojim protivnikom u pojedinima thezama točaka, da bi se mogli s njime
ogledati.


Mnoge pozitivne tvrdnje Lehrove mogle bi se smatrati kao da su opriečne.
Tako na pr. tvrdi na str. 444. ^Dle Erzeugnisse der Forstwirthschaft lassen
sich leicht und ohne besonderen Mehraufwand weiter aut Lager erhalten" i
na str. 514, da država nebi smjela šume kupovati „um bei schlechter Wirthschaft
der Besitzer vorhandene Waldungen vor dem ihnen drohenden Untergange
zu schiitzen", a na str. 531. navadja ipak sve. koristi toga, te veli, da
se time napučenost širi.


Logična razredba tog odsjeka je valjana, jasno očitovana i razumljiva.
Ovdje smeta samo tisak^ koji je često presitau, a osobito to, što je u pojedinim
paragrafima kod pojedinih odmorkil (postojka) sad ova, sad ona vrst slova uzeta.
Tim se je htjela postići prištednja prostora, nu čini nam se, da se je to postići
moglo i tako, kad nebi bio Lehr oprovrgavao zastarjele nazore i osvrtao se na
historiju, što sve to potrebito bilo nije za razumjevanje pitanjU, o kojima razpravlja.