DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 266 — Ugarsk i zakon od 1879. imade slične ustanove. Zaštitne šume, u kojih se ne smije provađjati sječa bezplatno sjeme, sadjenice, dajući u zajam novac i opraštajući od poreza. Napokon po \ irtembe ržkom 1879. dužna je šumarska uprava paziti na privatne šume, osobito ako njima neupravljaju specijalisti. Ako se šuma nevaljalim gospodarstvom pustoši, treba da šumarska uprava na to posjednika upozori. Želi li posjednik šumu izsjeći, treba da traži dozvolu od šum. uprave, a ova iztraživši stvar na mjesta, šalje svoje mnienje šumarskomu ravnateljstvu, liiešenje dolazi od ministra financija. U zaštitnim šumama nesmije se bez dozvole provađjati sječa do gola. Maleni posjednici šuma mogu se složiti u družtvo, ili sjediniti svoje šume sa susjednim državnim šumama radi obćega nadzora. U svim novijim zakonima postoje i kazne za prekršitelje šumskih zakona. „Lesnoj Žurnal". Kritično razmatranje o djelu „Handbuch der Forstwi8sen" schaff^ od dr. Tuisko Lorey-a. (Svršetak.) Ovim dovršujemo naše razmatranje o obsežnom djelu dr. Lorey-a, nadovezuć ondje, gdje smo ostali na strani 503. našega „Šum. lista" od god. 1888. -X- ^: Kazprava dr, A. Scbwappacba u četvrtom odsjeku IL svez. „o upravi šuma priključuje se po sustavu, po tekstu i po sadržaju Schwappacliovoj „Handbuch der Forstverwaltungskunde", pa i nije ništa drugo, nego popraćeno izdanje toga djela, koje je kritika prijazno ocienila. U spomenutoj razpvavi Scluvappachovoj razredba je logičnija, a razloživanje i izraživanje naučnih načela jasnije. Mislimo dakle, da je za svakoga, koji ima ovu razpravu i Lorej o\o „Handbuch der Forstvvissenschaft´^ suvišno još i djelo Schwappachovo „Handbuch der Yorstverwaltungskunde% buduć jim je sadržaj jedan te isti. Peti odsjek ovog djela, naime Lehrovo „šumsko državni.štvo" (Forstpolitik) posve je osebujna radnja, pa se prema stanovištu, koje ;^auzima čitalac naprama svakdanjim šumskim pitanjima, razno i raz^udjuje. Lehr je odlučan protivnik obćenito u šumarskom svietu razSircnih nazora 0 gojitbi šuma. Što mu nije o uplivu šume na podnebje brojevi dokazano, nije za njega istinito ili bar nije vjerojatno. On je podpuni skeptik spram svih tvrdnja u tom obziru, osnivale se te tvrdnje na zaključcih, izvedenih a priori ili a posteriori. |
ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 267 — Sad neima dvojbe, da su nekadanji prijatelji šume ranožinu nedokazanih tvrdnja u sviet razturili kao nepobitno dokazane činjenice. Nu držimo, da valja spise i sastavke najnovijeg vremena razlikovati od ovakih pretjeranih pogrješaka u dokazivanju, pa po tom jili nebi smio ni Lehr naprosto prezrleti- U obće nam se čini, da je taj odsjek već od duljeg vremena dogotovljen bio, pa da se od onda nije ništa na njem mijenjalo, buduć Lehr citira na pr. Fischbachovo „Šumarstvo" od god. 1877. mjesto da citira najnovije izdanje istoga pisca od god. 1886. Čudnovato nam se čini takodjer, ako u jednom djelu pisac zadnjeg odsjeka polemizira sa piscem prvog odsjeka, kako se to ovdje dogadja. Lehr naime polemizira na str. 421. sa Weberom. Ova polemika je doista ponešto opravdana obzirom na različitost stanovišta obojice, ali je pođjedno i dokaz, da bi se cieli prvi odsjek, izradjen po Weberti, imao bio prepustiti, da ga izradi, onaj isti pisac, koji je izradio i „šumsko državništvo" (Forstpolitik). Weberovi napori nepodkriepljujn bo Lehrova opažanja u „šumskom đržavništvu". Lehr medjutim ne izriče u ovom djelu svojih opažanja. On nabraja samo zakonske odredbe i dokaze, koje navadjaju tako zvani „šumski snatrilci" (zanesenjaci, Waldschwarmer) za njihove neosnovane zaključke, a protivnici proti istim. Ali prijazan način, kojim govori o posljednjima, a ironija, kojom 0 prvih razpravlja, naslućuju, da Lehr nepiipada „šumskim snatrilcem*" naime, da je on proti zabrani skrčivanju, proti nadzoru privatnih, proti pošumljivanju obćinskih i razširenju državnih šumžl. Da navadjamo protivna mnijenja Lehrovim, nebi tim nikakovu svrhu postigh, ako ova niesu .zaista dokazana i ako Lehrova neoprovrgavaju. Nedvojimo, da će mnogobrojni protivnici njegovih nazora u obsežnih djelih svoja mnienja izja.viti i braniti, a žalimo, što je Lehr svoje ranienje samo naveo, a nije dao svojim protivnikom u pojedinima thezama točaka, da bi se mogli s njime ogledati. Mnoge pozitivne tvrdnje Lehrove mogle bi se smatrati kao da su opriečne. Tako na pr. tvrdi na str. 444. ^Dle Erzeugnisse der Forstwirthschaft lassen sich leicht und ohne besonderen Mehraufwand weiter aut Lager erhalten" i na str. 514, da država nebi smjela šume kupovati „um bei schlechter Wirthschaft der Besitzer vorhandene Waldungen vor dem ihnen drohenden Untergange zu schiitzen", a na str. 531. navadja ipak sve. koristi toga, te veli, da se time napučenost širi. Logična razredba tog odsjeka je valjana, jasno očitovana i razumljiva. Ovdje smeta samo tisak^ koji je često presitau, a osobito to, što je u pojedinim paragrafima kod pojedinih odmorkil (postojka) sad ova, sad ona vrst slova uzeta. Tim se je htjela postići prištednja prostora, nu čini nam se, da se je to postići moglo i tako, kad nebi bio Lehr oprovrgavao zastarjele nazore i osvrtao se na historiju, što sve to potrebito bilo nije za razumjevanje pitanjU, o kojima razpravlja. |
ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 208 — Tato primjerice pretresuje Lehr obsežno regalija i stari šumski red. Oboje pripada historiji šumarstva, kako se to danas obradjuje. Što se tiče Lorey-ovog djela „Hanđbuch der Forstwissenschaft´\ to mislimo, da su pojedini odsjeci vrlo dobri, imenito to možemo kazati o radnji Ramannova, Forstera, Exnera, Guttenberga, Dombrow8koga, Metzgera i Lehra. Drugi odsjeci donašaju u kraćoj samo formi ono, &to je već poznato iz djelah drugih pisaca. U ostalom malo je pisaca znalo upriličiti svoje zadaćo prema potrebi priručne knjige kao što Lorey, Stotzer, Btihler i Schwackhofer. Većina pisaca izašla je iz onog okvira, u kojemu se je trebalo kretati. Tim pako nestalo je u knjizi jedinstva, pa bi bilo s toga bolje, da je Lehr svoje radnje kao samostalne naučae knjige izdao, kako je to Schwappach zbilja učinio. Ali ipak priznajemo, da je Lorey izdanjem ovog djela posve uspio. Bude li uspio još i u tom, da mu suradnici u budućih izdanjih budu pisali kao on Bhm lib 0 samoj stvari, stvoriti će u šumarskomu knjižtvu djelo zaista od za mašne vriednosti. —č— Još jednu na članak „važnost šuma u obće i riec o takozvanih privatnih grmovih^^ u „šumar, listu" br. IV. od travnja t. g. pod naslovom „Važnost šuin^ u obće i rieč o takozvanih privatnih grmovih" na stranici 166. nadovezalo je uredničtvo „Šum lista" u opazki na onu moju primjetbu: „Ja sudim, da koliko je po stranku neopravdano, da slične terete nosi, u toliko je neopravdano i po šumara, da slične poslove obavlja bezplatno", —- shedeće: „G. pisac ima u tomu krivo, buduć se je tim sredstvom namjeravalo do baka doći kriomčarenju s drvi iz šuma imovnih obćina i šum. držerara, pošto će takovim doznačivanjem drva u privatnih grmovih po šumaru dotični šumar najbolje znati, komu je drva dc^^načio, ako bi ga kod izvažanja ili kod prodaje uhitio i t. d. Ovo je dakle odredjeno za probitak onog vlastnika šuma, kod kojega šumar služi i p i a ću. bere, a sbog toga je dužan, da bude posredno i neposredno od koristi svomu gospodaru-*. Ovdje se naime tiče pitanja o kontroli izvoza i uvoza drva, a tim i pitanja, tko u privatnih grmovih strankam njihova drva doznačivati ima? Ova me opazka prinnka, da razjasnim svoje stanovište, na kojem stajali i stojim glede onoga, što sam s oiiom svojom prirajetbom tvrdio. Ja nisam podnipošto uztvrdio, da šumar nije dužan biti od koristi posredno i neposredno svomu gospodaru, ali da šumar, u ovom pitanju mora biti od koristi svomu gospodaru oaako na prečac, — rekao bi, da nemože ili bar ne u onoj mjeri, u kojoj zavisi važnost samoga predmeta= |