DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 266 —


Ugarsk i zakon od 1879. imade slične ustanove. Zaštitne šume, u kojih
se ne smije provađjati sječa ošumljivaoje pustara, na kojima treba u obćem interesu učvrstiti tlo, dajući
bezplatno sjeme, sadjenice, dajući u zajam novac i opraštajući od poreza.


Napokon po \ irtembe ržkom 1879. dužna je šumarska uprava paziti
na privatne šume, osobito ako njima neupravljaju specijalisti. Ako se šuma
nevaljalim gospodarstvom pustoši, treba da šumarska uprava na to posjednika
upozori. Želi li posjednik šumu izsjeći, treba da traži dozvolu od šum. uprave,
a ova iztraživši stvar na mjesta, šalje svoje mnienje šumarskomu ravnateljstvu,
liiešenje dolazi od ministra financija. U zaštitnim šumama nesmije se bez dozvole
provađjati sječa do gola.


Maleni posjednici šuma mogu se složiti u družtvo, ili sjediniti svoje šume
sa susjednim državnim šumama radi obćega nadzora.
U svim novijim zakonima postoje i kazne za prekršitelje šumskih zakona.
„Lesnoj Žurnal".


Kritično razmatranje o djelu „Handbuch der Forstwi8sen"
schaff^ od dr. Tuisko Lorey-a.


(Svršetak.)


Ovim dovršujemo naše razmatranje o obsežnom djelu dr. Lorey-a, nadovezuć
ondje, gdje smo ostali na strani 503. našega „Šum. lista" od god. 1888.


-X- ^:


Kazprava dr, A. Scbwappacba u četvrtom odsjeku IL svez. „o upravi
šuma priključuje se po sustavu, po tekstu i po sadržaju Schwappacliovoj
„Handbuch der Forstverwaltungskunde", pa i nije ništa drugo, nego popraćeno
izdanje toga djela, koje je kritika prijazno ocienila.


U spomenutoj razpvavi Scluvappachovoj razredba je logičnija, a razloživanje
i izraživanje naučnih načela jasnije. Mislimo dakle, da je za svakoga, koji ima
ovu razpravu i Lorej o\o „Handbuch der Forstvvissenschaft´^ suvišno još i
djelo Schwappachovo „Handbuch der Yorstverwaltungskunde% buduć jim je
sadržaj jedan te isti.


Peti odsjek ovog djela, naime Lehrovo „šumsko državni.štvo" (Forstpolitik)
posve je osebujna radnja, pa se prema stanovištu, koje ;^auzima
čitalac naprama svakdanjim šumskim pitanjima, razno i raz^udjuje.


Lehr je odlučan protivnik obćenito u šumarskom svietu razSircnih nazora
0 gojitbi šuma. Što mu nije o uplivu šume na podnebje brojevi dokazano, nije
za njega istinito ili bar nije vjerojatno. On je podpuni skeptik spram svih
tvrdnja u tom obziru, osnivale se te tvrdnje na zaključcih, izvedenih a priori
ili a posteriori.




ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 267 —


Sad neima dvojbe, da su nekadanji prijatelji šume ranožinu nedokazanih
tvrdnja u sviet razturili kao nepobitno dokazane činjenice. Nu držimo, da valja
spise i sastavke najnovijeg vremena razlikovati od ovakih pretjeranih pogrješaka
u dokazivanju, pa po tom jili nebi smio ni Lehr naprosto prezrleti- U obće
nam se čini, da je taj odsjek već od duljeg vremena dogotovljen bio, pa da
se od onda nije ništa na njem mijenjalo, buduć Lehr citira na pr. Fischbachovo
„Šumarstvo" od god. 1877. mjesto da citira najnovije izdanje istoga pisca od
god. 1886.


Čudnovato nam se čini takodjer, ako u jednom djelu pisac zadnjeg odsjeka
polemizira sa piscem prvog odsjeka, kako se to ovdje dogadja. Lehr naime
polemizira na str. 421. sa Weberom. Ova polemika je doista ponešto opravdana
obzirom na različitost stanovišta obojice, ali je pođjedno i dokaz, da bi se cieli
prvi odsjek, izradjen po Weberti, imao bio prepustiti, da ga izradi, onaj isti
pisac, koji je izradio i „šumsko državništvo" (Forstpolitik). Weberovi napori
nepodkriepljujn bo Lehrova opažanja u „šumskom đržavništvu".


Lehr medjutim ne izriče u ovom djelu svojih opažanja. On nabraja samo
zakonske odredbe i dokaze, koje navadjaju tako zvani „šumski snatrilci"
(zanesenjaci, Waldschwarmer) za njihove neosnovane zaključke, a protivnici
proti istim. Ali prijazan način, kojim govori o posljednjima, a ironija, kojom
0 prvih razpravlja, naslućuju, da Lehr nepiipada „šumskim snatrilcem*" naime,
da je on proti zabrani skrčivanju, proti nadzoru privatnih, proti pošumljivanju
obćinskih i razširenju državnih šumžl.


Da navadjamo protivna mnijenja Lehrovim, nebi tim nikakovu svrhu postigh,
ako ova niesu .zaista dokazana i ako Lehrova neoprovrgavaju. Nedvojimo,
da će mnogobrojni protivnici njegovih nazora u obsežnih djelih svoja mnienja
izja.viti i braniti, a žalimo, što je Lehr svoje ranienje samo naveo, a nije dao
svojim protivnikom u pojedinima thezama točaka, da bi se mogli s njime
ogledati.


Mnoge pozitivne tvrdnje Lehrove mogle bi se smatrati kao da su opriečne.
Tako na pr. tvrdi na str. 444. ^Dle Erzeugnisse der Forstwirthschaft lassen
sich leicht und ohne besonderen Mehraufwand weiter aut Lager erhalten" i
na str. 514, da država nebi smjela šume kupovati „um bei schlechter Wirthschaft
der Besitzer vorhandene Waldungen vor dem ihnen drohenden Untergange
zu schiitzen", a na str. 531. navadja ipak sve. koristi toga, te veli, da
se time napučenost širi.


Logična razredba tog odsjeka je valjana, jasno očitovana i razumljiva.
Ovdje smeta samo tisak^ koji je često presitau, a osobito to, što je u pojedinim
paragrafima kod pojedinih odmorkil (postojka) sad ova, sad ona vrst slova uzeta.
Tim se je htjela postići prištednja prostora, nu čini nam se, da se je to postići
moglo i tako, kad nebi bio Lehr oprovrgavao zastarjele nazore i osvrtao se na
historiju, što sve to potrebito bilo nije za razumjevanje pitanjU, o kojima razpravlja.




ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 208 —


Tato primjerice pretresuje Lehr obsežno regalija i stari šumski red. Oboje


pripada historiji šumarstva, kako se to danas obradjuje.


Što se tiče Lorey-ovog djela „Hanđbuch der Forstwissenschaft´\ to mislimo,


da su pojedini odsjeci vrlo dobri, imenito to možemo kazati o radnji Ramannova,


Forstera, Exnera, Guttenberga, Dombrow8koga, Metzgera i Lehra.


Drugi odsjeci donašaju u kraćoj samo formi ono, &to je već poznato iz


djelah drugih pisaca. U ostalom malo je pisaca znalo upriličiti svoje zadaćo


prema potrebi priručne knjige kao što Lorey, Stotzer, Btihler i Schwackhofer.


Većina pisaca izašla je iz onog okvira, u kojemu se je trebalo kretati. Tim


pako nestalo je u knjizi jedinstva, pa bi bilo s toga bolje, da je Lehr svoje


radnje kao samostalne naučae knjige izdao, kako je to Schwappach zbilja


učinio.


Ali ipak priznajemo, da je Lorey izdanjem ovog djela posve uspio. Bude


li uspio još i u tom, da mu suradnici u budućih izdanjih budu pisali kao on


Bhm lib 0 samoj stvari, stvoriti će u šumarskomu knjižtvu djelo zaista od za


mašne vriednosti. —č—


Još jednu na članak „važnost šuma u obće i riec o takozvanih
privatnih grmovih^^


u „šumar, listu" br. IV. od travnja t. g. pod naslovom „Važnost šuin^
u obće i rieč o takozvanih privatnih grmovih" na stranici 166. nadovezalo je
uredničtvo „Šum lista" u opazki na onu moju primjetbu: „Ja sudim, da koliko
je po stranku neopravdano, da slične terete nosi, u toliko je neopravdano i po
šumara, da slične poslove obavlja bezplatno", —- shedeće: „G. pisac ima u
tomu krivo, buduć se je tim sredstvom namjeravalo do baka
doći kriomčarenju s drvi iz šuma imovnih obćina i šum. držerara,
pošto će takovim doznačivanjem drva u privatnih grmovih
po šumaru dotični šumar najbolje znati, komu je drva
dc^^načio, ako bi ga kod izvažanja ili kod prodaje uhitio i t. d.
Ovo je dakle odredjeno za probitak onog vlastnika šuma, kod
kojega šumar služi i p i a ću. bere, a sbog toga je dužan, da bude
posredno i neposredno od koristi svomu gospodaru-*.


Ovdje se naime tiče pitanja o kontroli izvoza i uvoza drva, a tim i pitanja,
tko u privatnih grmovih strankam njihova drva doznačivati ima?


Ova me opazka prinnka, da razjasnim svoje stanovište, na kojem stajali
i stojim glede onoga, što sam s oiiom svojom prirajetbom tvrdio. Ja nisam podnipošto
uztvrdio, da šumar nije dužan biti od koristi posredno i neposredno
svomu gospodaru, ali da šumar, u ovom pitanju mora biti od koristi svomu
gospodaru oaako na prečac, — rekao bi, da nemože ili bar ne u onoj mjeri,
u kojoj zavisi važnost samoga predmeta=