DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 29     <-- 29 -->        PDF

~ 26& —


i korporacija stoje pod nadzorom državnih šumarskih činovnika, a namještaju
se uz potvrdu vlade. Plan gospodarenja za obćinske i korporacijone šume izdaje
uprava državnih šuma.


Braunšveižk i zakon od 186L god. povjerava nadzor privatnih šuma
državnim šumarskim činovnicima onoga olcružja, u kojem se šume nalaze. Sječa
do gola dozvoljava se samo onda, ako treba zaokružiti šumsku medju ili ako
se je nadati, da će izsiečena površina davati više prihoda, nego što ga daje
šuma. Vrieme, kada se imade poslie sječe šuma opet zasaditi, odredjuje šumarska
uprava u suglasju s političkom upravom. Državna šumarska administraciju imade
pravo izvadjati u privatnim šumama različne pokuse i iztraživanja — dakako
na svoj trošak. Obćinske šume upravlja državna šumarska uprava.


Prusk i zakon 1875. god. nepodvrgava privatnih šuma nikakvomu ograničenju
u ime državnih interesa. No u svim slučajevima, kada se pokaže potreba,
da se odvrati kakova pogibelj, može država odrediti način gospodarenja na
predlog svih onih, kojim prieti pogibelj, kao što su obćine, oblasti, okružja i


t. d. To se može dogoditi: a) kada pjeskoviti dio površine prieti susjednim
zemljištima, riekama i kanalima, b) kada prieti pogibelj od gorskih potoka,
c) kada bi uništavanje šume na obalama rieka i kanala prouzročilo rušenje susjednoga
zemljišta ili bi d) ponizilo niveau rieke ili izvrglo susjedna polja
škodljivomu utjecanju vjetai^a. No sve troškove na uzdržavanje šumskoga nasada
nose oni, na čiji se zahtjev-sve te mjere pođuzimlju i kojim prieti opasnost.
Sredstva pak, koja se imadu za uzdržavanje šume upotriebiri, odredjuje mjestni
sud za čuvanje šuma. Sud taj treba prije da stvar dade iztražiti kompetentnomu
povjereniku. Jednu osobitost pruskoga šumskoga zakona sačinjavaju takozvane
Šumarske zadruge, koje se ustrojavaju onda, kada se u susjednim medjašnim
šumama ne može voditi koristno šumarenje bez sudjelovanja svih posjednika
dotičnih šuma. Šumarska se zadruga sastavlja na predlog; a) svakoga pojedinoga
posjednika, b) obćina, okružja i t. d., u čijim se granicama nalaze dotične šume
i c) na predlog zemaljske oblasti. Cilj zadruzi može biti: 1, da se nastoji oko
čuvanja šuma ili 2. da se uvede jedinstvena osnova šumarenja.
Po švicarskom zakonu 1876. smatraju vse zaštitnim one šnme, koje su
na gorama i te stoje pod višim nadzorom. Šumarenje u privatnim šamama,
koje niesu zaštitne, ograničuje se ovim: a) u odredjenim dieloviraa šuma zabranjuje
se bez dozvole umanjivati površinu šume, a sve nove čistine i izsječena
mjesta valja na novo zasaditi, b) sječa do gola zabranjuje se ne samo u zaštitnim
šumama, nego i u onim, koje zaštitne šume zaštićuju. Da se urede i ošume
zaštitne šume, daju kantoni novčanu pripomoć.


Po talijanskom zakonu 1877., koji imade u glavnom iste ustanove kao
i prije navedeni, treba da se u svakoj provinciji sastavi šumarski komitet, koji
pazi na zaštitne šume. Država troši na zaštitne šume, no ona imade pravo
eksproprijacije takovih šuma. Posjednici zaštitnih šuma mogu se složiti u
đružtvo, da zajednički rade oko čuvanja šuma i ošumljivanja.