DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 29 <-- 29 --> PDF |
~ 26& — i korporacija stoje pod nadzorom državnih šumarskih činovnika, a namještaju se uz potvrdu vlade. Plan gospodarenja za obćinske i korporacijone šume izdaje uprava državnih šuma. Braunšveižk i zakon od 186L god. povjerava nadzor privatnih šuma državnim šumarskim činovnicima onoga olcružja, u kojem se šume nalaze. Sječa do gola dozvoljava se samo onda, ako treba zaokružiti šumsku medju ili ako se je nadati, da će izsiečena površina davati više prihoda, nego što ga daje šuma. Vrieme, kada se imade poslie sječe šuma opet zasaditi, odredjuje šumarska uprava u suglasju s političkom upravom. Državna šumarska administraciju imade pravo izvadjati u privatnim šumama različne pokuse i iztraživanja — dakako na svoj trošak. Obćinske šume upravlja državna šumarska uprava. Prusk i zakon 1875. god. nepodvrgava privatnih šuma nikakvomu ograničenju u ime državnih interesa. No u svim slučajevima, kada se pokaže potreba, da se odvrati kakova pogibelj, može država odrediti način gospodarenja na predlog svih onih, kojim prieti pogibelj, kao što su obćine, oblasti, okružja i t. d. To se može dogoditi: a) kada pjeskoviti dio površine prieti susjednim zemljištima, riekama i kanalima, b) kada prieti pogibelj od gorskih potoka, c) kada bi uništavanje šume na obalama rieka i kanala prouzročilo rušenje susjednoga zemljišta ili bi d) ponizilo niveau rieke ili izvrglo susjedna polja škodljivomu utjecanju vjetai^a. No sve troškove na uzdržavanje šumskoga nasada nose oni, na čiji se zahtjev-sve te mjere pođuzimlju i kojim prieti opasnost. Sredstva pak, koja se imadu za uzdržavanje šume upotriebiri, odredjuje mjestni sud za čuvanje šuma. Sud taj treba prije da stvar dade iztražiti kompetentnomu povjereniku. Jednu osobitost pruskoga šumskoga zakona sačinjavaju takozvane Šumarske zadruge, koje se ustrojavaju onda, kada se u susjednim medjašnim šumama ne može voditi koristno šumarenje bez sudjelovanja svih posjednika dotičnih šuma. Šumarska se zadruga sastavlja na predlog; a) svakoga pojedinoga posjednika, b) obćina, okružja i t. d., u čijim se granicama nalaze dotične šume i c) na predlog zemaljske oblasti. Cilj zadruzi može biti: 1, da se nastoji oko čuvanja šuma ili 2. da se uvede jedinstvena osnova šumarenja. Po švicarskom zakonu 1876. smatraju vse zaštitnim one šnme, koje su na gorama i te stoje pod višim nadzorom. Šumarenje u privatnim šamama, koje niesu zaštitne, ograničuje se ovim: a) u odredjenim dieloviraa šuma zabranjuje se bez dozvole umanjivati površinu šume, a sve nove čistine i izsječena mjesta valja na novo zasaditi, b) sječa do gola zabranjuje se ne samo u zaštitnim šumama, nego i u onim, koje zaštitne šume zaštićuju. Da se urede i ošume zaštitne šume, daju kantoni novčanu pripomoć. Po talijanskom zakonu 1877., koji imade u glavnom iste ustanove kao i prije navedeni, treba da se u svakoj provinciji sastavi šumarski komitet, koji pazi na zaštitne šume. Država troši na zaštitne šume, no ona imade pravo eksproprijacije takovih šuma. Posjednici zaštitnih šuma mogu se složiti u đružtvo, da zajednički rade oko čuvanja šuma i ošumljivanja. |