DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 262 — Nisam mogao opaziti, da bi gabarove gusjenice ikoja ptica jela, njekoji pisci tvrde, da ih kukavica nemilo tamani. Što se tiče Skvorca (Stornus vulgaris), 0 kojem gosp. nadšumar Koča u šumarskom listu svezku Vili. god. 1888. na strani 363. tvrđi, da se je na svoje oci osvjedočio, da nejede gubarove gusjenice, to mu mogu i ja posvjedočiti, jer škvorac nezalazi daleko u šumu, nego se ponajviše drži kraja velikih šuma ili boravi rado u gajevih blizu sela ležećih, a čim ponarastu mlađi škvorci, oni ostavljaju svoja gnjezda baš u ono doba, kada su gubarove gusjenice malene ili na polovicu izrasle, ter izlete u većimi čopori na oranice i livade, gdje se po cieli dan zadržavaju, pošto tamo dovoljno hrane imadu i traže si tekar pod noć u šumi prikladno zaklonište, kad su već siti. Malene ptičice sjenice zapriečuju mnogo razplodjivanje gubara, uništujuć gnjezda gubarovih jaja a jošte nam veću uslugu u tom pogledu čine ose nametnice, koje u gubarove gusjenice jaja nesu; one iste zadkom bodu i u svaki ubod smjeste po koje jaje. U takovom stanju i nezna gusjenica, da nosi klicu smrti u sebe, jer ju konačno svlada nemoć i obumre, dočim se iz jaja izleženih u njezino tielo pomoli množina sićušnih crvića, koji se zakukulje i u savršene ose razviju. Kako su ose za šumu koristne, može se u jesensko doba u onih šumah najbolje opaziti, gdje se gubarova gnjezda nalaze, te može pažljivi šumar vidjeti, kako ose ne samo gubarova nego i jaja drugih škodljivaca utamanjuju. Zato osi mir jer nam je prijatelj. Konačno mi je još napomenuti, da se svinje na zemlji ležećih gubarovih gusjenica taknuti neće, kao da znadu, da su otrovne, što sam dosta puta i sam izkusio, kad mi Je putujući po šumi, koja na ruku ili za vrat pala, oprljav me svojimi tvrdimi i dugimi dlakami tako ljuto, da sam po dva dana boli osjećao. Do sgode objaviti ću Vam se opet. Inozemni zakoni o čuvanju državnih 1 privatnih šuma. Povodom izdanja novoga šumskoga zakona, izdanoga 4. travnja 1888. za rusko carstvo, piše organ „L&nago Obščestva" u Petiogradu „Lesnoi Žurnal" 0 šumskim zakonima drugih zapadnih država, a mi mislimo, da će i čitateljima našega Šumarskoga lista biti drago, upoznađu li te zakone. Prva od svih država izdala je šumski zakon Francuzka, gdje su državne šume poslije revolucije (1789.) bile većim dielom razprodane i šumska so površina u obće smanjila. Prema ustavu 1827. godine nijesu se privatn e šume morale držati propisanoga uredjivanja. No nitko (§ 219.) od posjednika privatnih šuma nije smio proriedjivati šume, a da ne ubaviesti o tom prefekta najmanje četiri mjeseca prije, a za to vrieme moglo mu se proriedjivanje zabraniti, pošto bi revisor ili ^umar šumu razgledao, Eiešiti je mogao konačno tu stvar ministar |
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 263 — poljodjelstva i trgovine. Ako poslije šest mjeseci racunajuć od dana, kada je prefektura zabranila posjedniku proriedjivanje, iie stigne riešenje od miuisira, tada posjednik može proriedjivanje provesti. Froriedjivanje žurne može te zabraniti samo u takovim šumama, koje treba pod svaki naćin štediti i čuvati: 1. poradi ucviićenja tla na gorskim obroncima; 2. da se zaštiti tlo od loga, da ga ne izderu rieke i potoci; 8. da se uzdrži izvor vode; 4. da se sačuTaju morski nasipi i bregovi od toga, da ih ne i^idere voda i ne zasiplje piesak; 5. da se sačuva teritorij na granici države i 6. poradi narodnoga zdravlja. Izuzimaju se: 1. umjetno uredjeni nasadi do dvadesetgodišnjega uzrasta; 2. nasadi, koji su ogradjeni ili pripadaju k pašnjacima i 3. šume u površini od manje nego 10 bektara^ ako niesu dio druge šume, s kojom (une ploštinu 10 hektara i ako niesu na vrhuncu ili obronku gorskom. Umjetno zasadjene šume na vrhuncima gora, sklonovima gorskim i nasipima uz more proste su od svakoga poreza 30 god. Obćitiirke šume u Francuskoj podvržene su po ustavu od 1827, strogomu nadzoru. Ako se iznadje, da su takove šume prikladne za vodjenje pravilnoga šumskoga gospodarstva, onda se njima upravlja kao što i dršavnim šumama, a upravljaju ih i nadziru i državni šumari. Po bavarskom šumskom zakonu (28. Marta 1S52.) privatne šume niesu primorane, da se drže propisanoga uredjivanja, no (po § 41.) zabranjuje se ipak sve ono raditi sa šumom, čim bi se ona pretvorila u pustoš ili bi se neposredno zapriečilo daljnje rastenje nasada. Ako se poslije siečenja šume´nije nadati prirodnomu obnovljenju šume, treba da se šuma zasadi. "U zaštitnim šumama zabranjuje se sječa do gola. Zaštitnim ^ šumama smatraju se: I. šume na vrhuncima i strmim obronciuia goiskim; 2. takove šume, koje zaprječujn padanje stieua, kamenja i lavina ili gdje bi uništavanje šuma dalo povoda škodljivomu utjecanju vjetara i 3. šume na takovim nijestima, gdje zaštićuju od vjetrom nabacanoga pieska, ili čuvaju izvore ili štite riečne bregove, da ih ne podruje voda i da se ne ruše. Proriediti se smije šuma samo onda, ako će bez sumnje proriedjeni dio šume biti zgodniji za koju drugu vrstu kulture, a osobito: 1. da se pretvori u polje, vrt, vinograd i livadu; 2. ako šume niesu zaštitne i 3. (ako su šume vlasteoske i u posjedu kmetovi) ako na to pristane vlastelin. Pasenje blaga u privatnim šumama takodjer je ograničeno zakonom. Obćinske su šume pod nadzorom državnim, a gospodarstvo se u njima vodi na osnovu istoga gotova plana, kao što i u šumama državnim. Takovim šumama mogu upravljati ili posebni tehnici ili bližnji državni šumari. Po austrijsko m zakonu (3. Decembra 1852.) dužni su posjednici odredjene šumske površine, koju prema mjestnim uvjetima odredjuje pokrajinska uprava, držati kod svojih šuma osobe, koje su položile državni izpit za šumarsku službu. A policijski činovnici dužni su da paze na gospodarstvo u svim, njima povjerenim okružjima. Ako je u kojoj šumi nužđan osobiti red u gospodarstvu, da se državni ili privatni imetak zaštiti od pogibelji, da ga zasiplju lavine, kamenje, glib i t. d. — onda taj red opredieljuje vlada. Osobe, kojim je povjereno gospodarstvo u |
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 264 — takovim šumama, polažu prisegu i odgovorne su 7/A sve, što nije u stanovitoj šumi prema odredjenim pravilima učinjeno. Da se s kojom šumom uzmogne tako postupati, treba da to odredi mjestna politička oblast na prijavu mjestne obćine ili osoba, koje su neposredno interesovane, ili da se sazove komisija, koju sačinjavaju zastupnici mjestnih obćina, interesovanih osoba i vještaka. Za slučaj potrebe prestaje na takovu šumu svako pravo kmetstva, U šumama, na kojima leži odplaćivanje kmetstva, uredjuje se plan gospodarstva na zahtjev posjednika šume ili posjednika kmetstva saslušavši obadvije stranke i ranienje vještaka. Nijedna šuma ne smije se bez posebne dozvole obratiti iia što drugo- Kod takovih dozvola treba da se uzima obzir ne samo na interes šumske kulture, nego i na interes seoskoga gospodarstva (poljodjelstva) i na to, da se ne smanji izvor za podmirivanje potreba šumskoga materijala. U državnim šumama treba da se poslie sječe do gola šuma opet najdulje za pet godina pokrije novim nasadom; u privatnim šumama može se dozvoliti dulji rok. Nijedna se šuma ne smije opustošiti, t. j . ne smije se u njoj voditi takovo gospodarstvo, koje })rieči daljnje rastenje šume ili ga sasraa onemogućuje. Zabranjena je takodjer takova sječa, poslie koje bi susjedaa šuma bila izvržena navali vjetara. Ako bi sječa do gola mogla sa sobom povući zasipavanje pieskom, ili ako je šuma na vrbuucu visoke gore, onda se siečenje obavlja u uzkira redovima ili se provadja prieborna sječa nastojeć, da posječeno drveće izmieni odmah novi podmladak, U šuman)a, koje su uz obale rieka ili na gorskim sklonovima, treba takodjer paziti, da se siečenjem ne ošteti tlo. Pasenje blaga, pobiranje lišća i način siečenja takodjer je ograničeno u svim šumama. Jednom riečjii: sve državne i privatne šume treba da upravljaju tehnici i da se u njima vodi pravilno šumsko gospodarstvo. Još više zahtieva badenski zakon od 1854. Za pet godina od dana, kada je zakon izdan, treba da se svaka šima snimi na plan i ograniči trajnim medjašnim znakovima, Siečenje se ne smie obaviti bez naročite dozvole; zabranjuje se uništavanje i oštećivanje šume nevaljalim gospodarstvom; nijedan dio šume ne smije biti ne nasadjen; sve čistine, svi suvišni putevi i staze treba da se zasade. Siečenje, obradjivanje i izvažanje šumskih produkta ne smije se obavljati noću, isto tako i pasenje blaga Sječu do gola dozvoljava državna šumarska uprava. Poslie sječe treba da se šuma opet zasadi. Samo se sobom razumije, da po ovom i po dosada navedenim zakonima prekršitelji bivaju kažnjeni, no po badenskom zakonu može država uzeti šumu pod svoj nadzor. Badenski posjednici šum^l treba da drže kod svojih šumu pouzdanu stražu, koju u sporazumku s mjestnom šumarskom upravom namješta ])olitička oblast, no mjestna šumarska uprava može stražu odpustiti; napokon je straža privatnih šuma dužna dojavljivati mjestnoj šumarskoj upravi sve, što posjednik šume u .šumi radi, a što možda nije u suglasju sa šumskim zakonom. — Šumari obćina |
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 29 <-- 29 --> PDF |
~ 26& — i korporacija stoje pod nadzorom državnih šumarskih činovnika, a namještaju se uz potvrdu vlade. Plan gospodarenja za obćinske i korporacijone šume izdaje uprava državnih šuma. Braunšveižk i zakon od 186L god. povjerava nadzor privatnih šuma državnim šumarskim činovnicima onoga olcružja, u kojem se šume nalaze. Sječa do gola dozvoljava se samo onda, ako treba zaokružiti šumsku medju ili ako se je nadati, da će izsiečena površina davati više prihoda, nego što ga daje šuma. Vrieme, kada se imade poslie sječe šuma opet zasaditi, odredjuje šumarska uprava u suglasju s političkom upravom. Državna šumarska administraciju imade pravo izvadjati u privatnim šumama različne pokuse i iztraživanja — dakako na svoj trošak. Obćinske šume upravlja državna šumarska uprava. Prusk i zakon 1875. god. nepodvrgava privatnih šuma nikakvomu ograničenju u ime državnih interesa. No u svim slučajevima, kada se pokaže potreba, da se odvrati kakova pogibelj, može država odrediti način gospodarenja na predlog svih onih, kojim prieti pogibelj, kao što su obćine, oblasti, okružja i t. d. To se može dogoditi: a) kada pjeskoviti dio površine prieti susjednim zemljištima, riekama i kanalima, b) kada prieti pogibelj od gorskih potoka, c) kada bi uništavanje šume na obalama rieka i kanala prouzročilo rušenje susjednoga zemljišta ili bi d) ponizilo niveau rieke ili izvrglo susjedna polja škodljivomu utjecanju vjetai^a. No sve troškove na uzdržavanje šumskoga nasada nose oni, na čiji se zahtjev-sve te mjere pođuzimlju i kojim prieti opasnost. Sredstva pak, koja se imadu za uzdržavanje šume upotriebiri, odredjuje mjestni sud za čuvanje šuma. Sud taj treba prije da stvar dade iztražiti kompetentnomu povjereniku. Jednu osobitost pruskoga šumskoga zakona sačinjavaju takozvane Šumarske zadruge, koje se ustrojavaju onda, kada se u susjednim medjašnim šumama ne može voditi koristno šumarenje bez sudjelovanja svih posjednika dotičnih šuma. Šumarska se zadruga sastavlja na predlog; a) svakoga pojedinoga posjednika, b) obćina, okružja i t. d., u čijim se granicama nalaze dotične šume i c) na predlog zemaljske oblasti. Cilj zadruzi može biti: 1, da se nastoji oko čuvanja šuma ili 2. da se uvede jedinstvena osnova šumarenja. Po švicarskom zakonu 1876. smatraju vse zaštitnim one šnme, koje su na gorama i te stoje pod višim nadzorom. Šumarenje u privatnim šamama, koje niesu zaštitne, ograničuje se ovim: a) u odredjenim dieloviraa šuma zabranjuje se bez dozvole umanjivati površinu šume, a sve nove čistine i izsječena mjesta valja na novo zasaditi, b) sječa do gola zabranjuje se ne samo u zaštitnim šumama, nego i u onim, koje zaštitne šume zaštićuju. Da se urede i ošume zaštitne šume, daju kantoni novčanu pripomoć. Po talijanskom zakonu 1877., koji imade u glavnom iste ustanove kao i prije navedeni, treba da se u svakoj provinciji sastavi šumarski komitet, koji pazi na zaštitne šume. Država troši na zaštitne šume, no ona imade pravo eksproprijacije takovih šuma. Posjednici zaštitnih šuma mogu se složiti u đružtvo, da zajednički rade oko čuvanja šuma i ošumljivanja. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 266 — Ugarsk i zakon od 1879. imade slične ustanove. Zaštitne šume, u kojih se ne smije provađjati sječa bezplatno sjeme, sadjenice, dajući u zajam novac i opraštajući od poreza. Napokon po \ irtembe ržkom 1879. dužna je šumarska uprava paziti na privatne šume, osobito ako njima neupravljaju specijalisti. Ako se šuma nevaljalim gospodarstvom pustoši, treba da šumarska uprava na to posjednika upozori. Želi li posjednik šumu izsjeći, treba da traži dozvolu od šum. uprave, a ova iztraživši stvar na mjesta, šalje svoje mnienje šumarskomu ravnateljstvu, liiešenje dolazi od ministra financija. U zaštitnim šumama nesmije se bez dozvole provađjati sječa do gola. Maleni posjednici šuma mogu se složiti u družtvo, ili sjediniti svoje šume sa susjednim državnim šumama radi obćega nadzora. U svim novijim zakonima postoje i kazne za prekršitelje šumskih zakona. „Lesnoj Žurnal". Kritično razmatranje o djelu „Handbuch der Forstwi8sen" schaff^ od dr. Tuisko Lorey-a. (Svršetak.) Ovim dovršujemo naše razmatranje o obsežnom djelu dr. Lorey-a, nadovezuć ondje, gdje smo ostali na strani 503. našega „Šum. lista" od god. 1888. -X- ^: Kazprava dr, A. Scbwappacba u četvrtom odsjeku IL svez. „o upravi šuma priključuje se po sustavu, po tekstu i po sadržaju Schwappacliovoj „Handbuch der Forstverwaltungskunde", pa i nije ništa drugo, nego popraćeno izdanje toga djela, koje je kritika prijazno ocienila. U spomenutoj razpvavi Scluvappachovoj razredba je logičnija, a razloživanje i izraživanje naučnih načela jasnije. Mislimo dakle, da je za svakoga, koji ima ovu razpravu i Lorej o\o „Handbuch der Forstvvissenschaft´^ suvišno još i djelo Schwappachovo „Handbuch der Yorstverwaltungskunde% buduć jim je sadržaj jedan te isti. Peti odsjek ovog djela, naime Lehrovo „šumsko državni.štvo" (Forstpolitik) posve je osebujna radnja, pa se prema stanovištu, koje ;^auzima čitalac naprama svakdanjim šumskim pitanjima, razno i raz^udjuje. Lehr je odlučan protivnik obćenito u šumarskom svietu razSircnih nazora 0 gojitbi šuma. Što mu nije o uplivu šume na podnebje brojevi dokazano, nije za njega istinito ili bar nije vjerojatno. On je podpuni skeptik spram svih tvrdnja u tom obziru, osnivale se te tvrdnje na zaključcih, izvedenih a priori ili a posteriori. |