DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 25     <-- 25 -->        PDF

, — 261 -


za kupljenu travu kosu brusiti, buduć da su ju nemili gosti pokosili i tako dotifne
dostalce oslobodili težkoga uapora, koji je s košnjom skopčan.


Takovomu, možebiti još nigdje zabilježenomu dogodjaju, nije se sigurno
nitko nadao, a iznenadjeni dražbovatelji tražiše, da ina se kod dražbe uplaćeni
novci povrate; naravno, da im se toj želji udovoljilo nije, a oni se napokon
izmiriše s udesom, koj ih je stigao.


Poslije obilne gostbe na rečenoj čistini, koju pokriše na 2—3 cm. visoko
izmetine nepozvanih gosti, nastadoše za naše gusjenice crni dani; nestalo im
je bo hrane a osim toga nastalo kižovito i hladno vrieme. Gusjenice tražiše
svoje 2aklonište oko panjeva i stabalja, gdje su se u hrpe smotale; u jednoj
takvoj hrpi moglo je biti po 6 do 10 i više litara gusjenica, koje su previjajuć
se od gladi većim dielom pokrepale i zaokužiše zrak tolikim smradom, da se
nije moglo na dulje vremena u šumi obstati. No ipak se je mnogo gusjenica,
zakukuljilo i razvilo se je dobrano leptira, što svjedoče nebrojena gnjezda
gubarovili jaja, naslagana ponajviše na gladkoj kori bukava i hrastova u šumi
Žutici, manje na starih hrasticih sa hrapavom korom u pukotine.


U svojem glasovitom dielu navadja Ratzeburg, da gubarova gusjenica u
šumi najradje brsti hrast, bukvu, javor briest i t. d. nerado da ide na jasen i
kesten, još više da se kloni klekovine (Thuja, Lebensbaum) a tisovo drvo,
zatim drvlje sa hšćem koži naličnim i trsje, da ostavlja netaknuto. No mi
vidjesmo opetovano, da gubar ne samo da neide rado na jasen, nego se ga on
niti dirnuti neće i voli postradati, nego da okusi njegovo lišće.


Kao gusjenica omoričnog prelca (ocneria monacha), tako isto objeda i
gusjenica gubarova samo doljnji do držka nalazeći se dio lista, a pregriženi
komadi listova pokrivaju zemlju ua šaku visoko, onako, kao kad u jesen hst sa
drveća propada.


Odtuda si možemo protumačiti, 2ašto je gubar u stanju šumu na hiljadu
jutara u kratko vrieme opustošiti.


Gubarova ženka je vrlo troma i težak je to lepir, koji danju sklopljenimi
krili na stablu počiva i oblice lieno drveća tekar, kad se mrak uhvati, dočim
mužak brzinom munjine leti tako, da ga niti okom sliediti nemožeš. Obzirom
na tu tromost gubarove ženke pomislio bi čovjek, da je ista odsudjena na
stanovitom mjestu ostati; ali tomu nije tako, što je dokazom, da se je sada
gubar pojavio i u šumskih predielih Bukovac i Čezma, koji su od Žutice 16 do
26 kilom, odaljeni, u kojih ga do sada nije bilo. Dvojbeno je dakako, da bi
gubarova ženka tako daleki put provaliti mogla, svakako je nju morao vjetar
onamo prenieti.


Proti gubaru nije moguće uspiešno na velikih šumskih prostorih postupati,
i nebi bili za tamanjenje istoga izdani novci baš u nikakovom razmjerju sa
postignutimi rezultati; s toga nepreostaje ništa drugo, nego da se očekuje
pomoć od same one prirode, koja je čovjeku nevolju poslala. Nepogode vremena,
nestašica hrane mogu tu najviše pomoći a i medju samimi životinjami imade
taj zareznik mnogo svojih neprijatelja.