DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 24 <-- 24 --> PDF |
260 — te i popriečna vriediiost jedne prijavnice ove godine manja je u mjesecu siecnju, nego što je to bilo lani, ma sve da i jest u siecnju pnt za kradju povoljan Wo isto onako, kao i lani. Šumske štete u trnjanskoj šumariji dakle ne samo što su jenjale, nego su rekli bi, posve prestale. Bilo ovako i u buduće, pa se samo spominjalo. Iv. St Nješto 0 gubaru (Ocneria H. S, dispar). Piše Dragutin Mauka, kr. nadšumar. Čuje se sa svih strana, da je gubar zapremio mnoge šumske prediele u Hrvatskoj 1 Slavoniji, pak mi daje to povoda, da i ja glede tog škodljivog zareznika na temelju mojih opažanja koju prozborim. Bilo je to prvi put godine 18(38., kad sam opazio gubara u državnoj 50 do 60 god. staroj hrastovoj šumi tako zvanoj „Sloboština", ležećoj kod Belovara, gusjenice nepojaviše se odmah u velikoj nmožini, ali ih je bilo ipak toliko, da su obrstile sve lišće sa hrastova rečenog šumskog prediela, a kad su bile s tim gotove, prešle su na drugo razno drveće osobito na voćke, nalazeće se u blizini, samo su jasen poštedile. Uslied druge polovice mjeseca lipnja nastalog kišovitog i hladnog vremena, postradale su mal ne sve već skoro sasvim razvijene gusjenice tako, da se je samo njekolicina preostavših zdravih zakukuljiti moglo. Od tog doba kao da je gubara u onoj okolici nestalo. Tekar godine 1887. opazio sam u n)ladoj šumi Žutici, obćine križke i u Varoškom lugu obćine Kloštra Ivanića na stablih množinu kvrga, koje bi nevješt ćovjek za malene gube držao, kakve obično na bukvi rastu. Nu to nisu gube, nego gnjezda pravilno poredanih gubarovih jaja, pokrivena i omotana smedjom, svilenastom dlakom; iz tih gnjezda oživjelo je dojduće godine u proljeću sijaset gusjenica, koje su malo prije napomenute šumske prediele hametom opustošile, ter je sad red došao na susjednu državnu, imovinsku i nadbiskupsku šumu zvanu „Žutica", gdje su svoje nedjelo nastavile i svakovrstno drvlje kao hrast, brjest, klen, bukvu, vrbu, topolu, bazgu, glog i t. d. bez razlike, bilo staro ili mlado, njihovog zelenog nakita na prostoru od preko 5000 jutara lišile, samo je i opet jasen netaknut ostao. Pošto nije bilo u blizini nikakove šume, gdje bi potrebite hrane bile našle, zadovoljile su se sada gusjenice i sa travom, dapače i kopriva i habdika (sambus ebnlus) im je bila dobra; u svojoj prožđrljivosti navališe iste napokon na jednu za iikošenje siena raznim strankam za 94 for. 89 nvč. prodanu do 100 rali veliku šumsku čistinu pod imenom „Behec". Ljudi se snebivaše od čuda, kad vidiše, što se je na toj čistini dogodilo, kad naime opaziše, da im neće trebati |