DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 24     <-- 24 -->        PDF

260 —


te i popriečna vriediiost jedne prijavnice ove godine manja je u mjesecu siecnju,
nego što je to bilo lani, ma sve da i jest u siecnju pnt za kradju povoljan Wo
isto onako, kao i lani. Šumske štete u trnjanskoj šumariji dakle ne samo što
su jenjale, nego su rekli bi, posve prestale.


Bilo ovako i u buduće, pa se samo spominjalo. Iv. St


Nješto 0 gubaru (Ocneria H. S, dispar).


Piše Dragutin Mauka, kr. nadšumar.


Čuje se sa svih strana, da je gubar zapremio mnoge šumske prediele u
Hrvatskoj 1 Slavoniji, pak mi daje to povoda, da i ja glede tog škodljivog
zareznika na temelju mojih opažanja koju prozborim.


Bilo je to prvi put godine 18(38., kad sam opazio gubara u državnoj 50
do 60 god. staroj hrastovoj šumi tako zvanoj „Sloboština", ležećoj kod Belovara,
gusjenice nepojaviše se odmah u velikoj nmožini, ali ih je bilo ipak toliko, da
su obrstile sve lišće sa hrastova rečenog šumskog prediela, a kad su bile s tim
gotove, prešle su na drugo razno drveće osobito na voćke, nalazeće se u blizini,
samo su jasen poštedile.


Uslied druge polovice mjeseca lipnja nastalog kišovitog i hladnog vremena,
postradale su mal ne sve već skoro sasvim razvijene gusjenice tako, da se je
samo njekolicina preostavših zdravih zakukuljiti moglo.


Od tog doba kao da je gubara u onoj okolici nestalo.


Tekar godine 1887. opazio sam u n)ladoj šumi Žutici, obćine križke i u
Varoškom lugu obćine Kloštra Ivanića na stablih množinu kvrga, koje bi nevješt
ćovjek za malene gube držao, kakve obično na bukvi rastu. Nu to nisu gube,
nego gnjezda pravilno poredanih gubarovih jaja, pokrivena i omotana smedjom,
svilenastom dlakom; iz tih gnjezda oživjelo je dojduće godine u proljeću sijaset
gusjenica, koje su malo prije napomenute šumske prediele hametom opustošile,
ter je sad red došao na susjednu državnu, imovinsku i nadbiskupsku šumu
zvanu „Žutica", gdje su svoje nedjelo nastavile i svakovrstno drvlje kao hrast,
brjest, klen, bukvu, vrbu, topolu, bazgu, glog i t. d. bez razlike, bilo staro ili
mlado, njihovog zelenog nakita na prostoru od preko 5000 jutara lišile, samo
je i opet jasen netaknut ostao.


Pošto nije bilo u blizini nikakove šume, gdje bi potrebite hrane bile našle,


zadovoljile su se sada gusjenice i sa travom, dapače i kopriva i habdika (sambus


ebnlus) im je bila dobra; u svojoj prožđrljivosti navališe iste napokon na jednu


za iikošenje siena raznim strankam za 94 for. 89 nvč. prodanu do 100 rali


veliku šumsku čistinu pod imenom „Behec". Ljudi se snebivaše od čuda, kad


vidiše, što se je na toj čistini dogodilo, kad naime opaziše, da im neće trebati