DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 258 — Došav u šumu, zasjednu za jednim mostom nedaleko oaogDijesta, na kom je hrašće pusječeuo. Jedva se oni ondje smjestiše, krenuše već i štetočinci uz silnu halabuku i pucnjavu pušaka iz šume. Patrole, dotično uhode, prodjose mimo, a lugari ot^tadoše sakriveni. Došav rulja, koja imadjaše na dvanajsterih kolih najljepše cjepotlue za dužice natovarena oko 20. koraćaja do mosta, gdje se lugari sakriše, zaustaviše ju lugari i zapovjediše, da drva iztovari. Seljaci na to poskakaše iz kola, te neki puškom, neki sjekirom uzeše na lugare jurišati, a ouo se je po gdjekoji hitac, izbačen na lugare uz grozne psovke i kletve. Pucaj, sjeći, vičuć neprestano, navališe seljaci još žešće, jer sa vidjeli, da su lugari čvrsti i složni i na obranu života pripravni bili. Oni pozvaše ponovno iste seljake, da se nasilja okane. Nu ni to nije pon)oglo, nego seljaci raniže jednog od lugara, na to izpališe lugari paške i dvojica seljaka bijahu ranjeua. Seljaci se povukoše natrag, da još žešće nasrnu, čim opaziše, da jedan lugar ni puške neima. Oko ovog se rulja u tili čas sletila, te sjekirami ga na tri mjesta, nu srećom lahko ranila, Razdražena rulja bila bi tog nesretnog lugara na mjestu utukla, da rau u sgođan čas drugovi u pomoć nepriskočiše. Bitka se razvila još žešća. Puške od dvojice pođlugara bijahu prebijene, a jednog od njih obraniše dvaput na glavi i jedanput u pleća. Jedini još lugar AL imadjaše se čime braniti, ah kad je i on svoju pušku izpalio, navaU nanj svim biesom opojena čeljad šumokvaraca i skoro ga utuče, da nije unatražce izmičuć uhvatio priliku, da pušku brzo napuni. Napokon ipak su lugari prisilili seljake, da ukradjene cjepotine iz kola pobačaju. Kada je to bilo dovršeno, odoše seljaci praznimi koli u Gradište, a lugari u Rokovce, gdje nadjoše 12 kola, da privezu na sigurno mjesto zaphenjenih 28 kom. cjepotina od 2 m. dug. 50 cnu šir. i 48 cm. deb. — Liepa je to gradja, a ukradjena je od dva podsječena prekrasna lužnjaka. Jedan je bio od 10 m. dug, 76 cm. sr. pr. drugi pako od 12 met. duij. i od 70 cm. sr. pr. ~ Oba ova hrasta imala su 9-16 m^ krutnine i za najljepšu dužicu sposobne. Nu to nije ništa nova; hrašće bo se krade ovdje hametice! Sami seljaci fabriciraju dužicu po šikarah, šamcevih, po štagljevih i na tavanu, a najposlije i u sobah; te se je često dogodilo, da smo takovu dužicu u krevetih, u hambarik, u žitu i bog si ga znaj gdje sve sakrivenu nalazili! Ovdje opisani slučaj upletosmo u ove redke, n´ia sve, da i neznamo, imade li jim ili neima ovdje mjesta, ali to učinismo s tog razloga, da u jednu ruku opravdamo ono, što jur o tom rekosmo, a takodjer i sbog toga, da si pravo pridržimo još koju o t^om predmetu reći. Sad na stvar! Malo prije rekosmo, a to je nepobitna činjenica, da su tim kradjam ili bolje tim otimačinam bez razlike svi bačvari krivi, a isto tako i nekoji drvotržci, premda posrednim načinom. Oni se nežacaju ni najkukavnijega sredstva, samo da do cilja dodju. Bio je već slučaj, da je lugar na panju sjedio dok su bačvari u njegovoj neposrednoj blizini iz trijuh ukradenih hrastova dužice pravili. Pa ipak je isti |