DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 21 <-- 21 --> PDF |
257 — Šumske kradje u brodskoj imovnoj obćini. 0 tom predmetu pisalo ae je u našem „Šumar, listu" podosta obširrio. Nu važnost stvari, pak onda i to, da se kradje u naših šumah sve više udomaćuju, sve žešće postaja, a čuvanje šuma sve tegotnije i opasnije, prisililo me je, da 0 šumskih krađjah brodske imovne obćine još samo nekoliko rieči napišem. Kako sada ođnošaji seljačtva prema šumi stoje, kradje potiču iz dvajuh razloga. 0 nuždi, kao razlogu, da seljak šumu krade, nećemo sada govoriti, jer bi tek opetovati morah ono, što je jur dokazano. Ah i ono, što mi ovdje kradjom iz nužde zovemo, ono je sada podredjenog značaja, ono je skoro neškodljivo, ono je tek sjena svega toga, te izčezava u zaboravnost pred kradjami iz običaja ili pred kradjami za trgovinu. Trgovati šumom, dotično šumskim produktom, a ponajpače sa bačvarskimi dužicami — običaj je našeg seljačtva, ah tako silan, da je kadar potresti cielim organizmom brodske imovne obćine. Trgovina i s njom svezana kradja šume razvila se je sada do kulminacije. I one lužnjakove šume, reć bi, u kojih do sada ni sjekira kvacnula nije, i one šume seljak pomamno pustoši. Zametak kradjam za trgovinu dah su nekoji drvotržci i svi bačvari bez razlike, kojim nije narodno dobro sveta stvar, nego jim ono služi za vlastite materijalne i egoistične težnje. Drvotržci i bačvari naručuju šumske kradje, jer su principielno toga mnienja, da jim nitko ništa više učiniti nemože, čim je ukradena hrastova roba u njihovom dvorištu, dakle u njihovom posjedu. Oni vele: „ja sam kupio za svoj novac, a ti čuvaj hrasta u šumi". Pitajmo sada, kud to vodi? Zar nije nepošten posjednik svaki onaj, koji si prisvoji predmet ma ga i kupio, za koji se iz okolnostih može znati, da je ukraden, ih da je prisvojen time, što je treća osoba lukavim ih himbenim načinom u bludnju zavedena bila? Takove nepoštene posjednike proganja i naš kazneni zakon, specijalno u našem slučaju sbog sumnjiva kiipa. Ali i sa § 101. naputka A) k zakonu o imovnih obćina mogli bi se onakovim drvotržeem i bačvarom malko nokti podrezati, kada bi se samo pravi modus pronaći htjeo, kako da se ustanove toga paragrafa na nje uporabe. Ovom prigodom neću propustiti, da spomenem nečuveni u šumarstvu dogodjaj, ih recimo radje tragediju, koja se je dne 29. siečnja o. g. u pol noći u šnmi Čunjevci odigrala i koja će dovoljno razsvietliti naše prilike glede šum, kradja. Toga dana doznačivalo se je gradjevno stabalje u zabrani „Kunjevci" pravoužitnikom. Lugar toga revira sa svoja dva podlugara, pošto je taj posao dovršen bio, odputi se u selo Rokovce na konak. Oko 9 sati na večer dodje lugar revira Čunjevaca iz svojeg sreza i reče svomu drugu lugaru, da je u Cunjevcih rulja žitelja iz Gradišta posjekla dva hrasta. Nepreosta drugo, nego spremati se na put, te ta dva lugara i dva podlugara krenuše s mjesta u šumu, koja je udaljena oko 4 kilometra od sela Eokovaca. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 258 — Došav u šumu, zasjednu za jednim mostom nedaleko oaogDijesta, na kom je hrašće pusječeuo. Jedva se oni ondje smjestiše, krenuše već i štetočinci uz silnu halabuku i pucnjavu pušaka iz šume. Patrole, dotično uhode, prodjose mimo, a lugari ot^tadoše sakriveni. Došav rulja, koja imadjaše na dvanajsterih kolih najljepše cjepotlue za dužice natovarena oko 20. koraćaja do mosta, gdje se lugari sakriše, zaustaviše ju lugari i zapovjediše, da drva iztovari. Seljaci na to poskakaše iz kola, te neki puškom, neki sjekirom uzeše na lugare jurišati, a ouo se je po gdjekoji hitac, izbačen na lugare uz grozne psovke i kletve. Pucaj, sjeći, vičuć neprestano, navališe seljaci još žešće, jer sa vidjeli, da su lugari čvrsti i složni i na obranu života pripravni bili. Oni pozvaše ponovno iste seljake, da se nasilja okane. Nu ni to nije pon)oglo, nego seljaci raniže jednog od lugara, na to izpališe lugari paške i dvojica seljaka bijahu ranjeua. Seljaci se povukoše natrag, da još žešće nasrnu, čim opaziše, da jedan lugar ni puške neima. Oko ovog se rulja u tili čas sletila, te sjekirami ga na tri mjesta, nu srećom lahko ranila, Razdražena rulja bila bi tog nesretnog lugara na mjestu utukla, da rau u sgođan čas drugovi u pomoć nepriskočiše. Bitka se razvila još žešća. Puške od dvojice pođlugara bijahu prebijene, a jednog od njih obraniše dvaput na glavi i jedanput u pleća. Jedini još lugar AL imadjaše se čime braniti, ah kad je i on svoju pušku izpalio, navaU nanj svim biesom opojena čeljad šumokvaraca i skoro ga utuče, da nije unatražce izmičuć uhvatio priliku, da pušku brzo napuni. Napokon ipak su lugari prisilili seljake, da ukradjene cjepotine iz kola pobačaju. Kada je to bilo dovršeno, odoše seljaci praznimi koli u Gradište, a lugari u Rokovce, gdje nadjoše 12 kola, da privezu na sigurno mjesto zaphenjenih 28 kom. cjepotina od 2 m. dug. 50 cnu šir. i 48 cm. deb. — Liepa je to gradja, a ukradjena je od dva podsječena prekrasna lužnjaka. Jedan je bio od 10 m. dug, 76 cm. sr. pr. drugi pako od 12 met. duij. i od 70 cm. sr. pr. ~ Oba ova hrasta imala su 9-16 m^ krutnine i za najljepšu dužicu sposobne. Nu to nije ništa nova; hrašće bo se krade ovdje hametice! Sami seljaci fabriciraju dužicu po šikarah, šamcevih, po štagljevih i na tavanu, a najposlije i u sobah; te se je često dogodilo, da smo takovu dužicu u krevetih, u hambarik, u žitu i bog si ga znaj gdje sve sakrivenu nalazili! Ovdje opisani slučaj upletosmo u ove redke, n´ia sve, da i neznamo, imade li jim ili neima ovdje mjesta, ali to učinismo s tog razloga, da u jednu ruku opravdamo ono, što jur o tom rekosmo, a takodjer i sbog toga, da si pravo pridržimo još koju o t^om predmetu reći. Sad na stvar! Malo prije rekosmo, a to je nepobitna činjenica, da su tim kradjam ili bolje tim otimačinam bez razlike svi bačvari krivi, a isto tako i nekoji drvotržci, premda posrednim načinom. Oni se nežacaju ni najkukavnijega sredstva, samo da do cilja dodju. Bio je već slučaj, da je lugar na panju sjedio dok su bačvari u njegovoj neposrednoj blizini iz trijuh ukradenih hrastova dužice pravili. Pa ipak je isti |
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 23 <-- 23 --> PDF |
~ 259 ~ taj lugar prijavio, đa m mu tri hrasta po nepoziiatili štetočiiicih ukradena, nije mu pošlo za rukoni, da prave ntetociiice odkrije prem je sve učinio, da jih saznade. Razumieva se, da je taj lugar s mjesta suspendiran i da će za svoje čine odgovarati. Drugomu pako lugaru priredili su štetočinci sjajnu večeru na nekom stanu, samo da čini slol)odnije po šumi krasti mogu, ali ta je čestita i požtena duša ovakovoj napasti na najlukaviji način u pravi čas izbjeći znao, pak našao u šumi bačvare, koji su nekoliko hrastova podsjekli i bezbrižno dužice pravili. Dalo bi se o sličnih dogodjajih koje šta još više pričati, nn pored svega mora se ipak priznati, da se sa svih strana nastoji, da se ovakove krađje jednoć već uguše. Možebit nije pravi put odabran. Ja mislim, da bi bilo probitačno, ako bi se đrvotržci G. i H. u Vinkovcih, K. u Gradištu i R. u Vukovaru, za koje posve pouzdano doznajemo, da gore opisanim načinom stečenu robu od šumokvaraca kupuju, jednoč za uvjek sa imovnom obćinoui rastavili. Dok se ovakove kradje i ovakova nasilja čine imenito u vinkovačkoj šumariji, koja kao daje začetnica svih zala, moramo istinito priznati, da ovakovomu zlu nećeš naći traga u šumah šumarije Trnjanske. U toj šumariji skoro da i neima šumskih kradja ili ako jih ponješto ima, a ono su samo kradje iz nužde. Zaslugu za to stekle si je bez dvojbe u prvom redu sama uprava te šumarije, a u drugom redu kr. kotarska oblast u Brodu. Šumokvarci budu kažnjeni bezprimjernom strogošću, jer se šumski štetočinci bez oklevanja zatvaraju, a šumske odštete utjeruju se brzo i energično. -— Da su šumske štete ondje prestale, biti će i taj razlog, što se vjerno provadja načelo: „savjestno, ali strogo prijavljuj, strogo kazni i izvrši, a odštetu ćim prije i bez milosrđja uberi". Sad pod konac ovog razlaganja navesti ću još neke podatke o šumskih štetah, koje sam u Trnjanskoj šumariji sakupio: Godine 1888. imadosmo 5066 prijavnica. Prijavljeno je 30.237 stabala 7 cm. do popriečno 40 cm. a riedko 60—70 cm. debelih. Od tog dobiše seljaci oko 15.000 kolaca, najviše za vinograd, te redje za ogradu; zatim 3G6´12 m^ za lies i 4608 nr^ drva za gorivo. Odšteta za to sve skupa iznaša 9196 for. 92 nč. Na jednu prijavnicu odpađa dakle popriečno I for. 82 nč. Vrlo je zauimivo, ako prispodobimo sve štete u šumi, koje su počinjene u siečnju od prošle godine s onimi; koje su počinjene u istom mjesecu od ove godine. U siečnju ove godine imali smo samo 297 prijavnica sa 2944 prijavljenih stabala. Od tih stabala izradjeno je 12´08 m^ za lies i 296"72 m^ za gorivo, što vriedi 306 for. 4 nvč. Popriečna vriednost jedne prijavnice u siečnju o. g. jest 1 for. 23 novč. Prošle godine u siečnju imali smo 1020 prijavnica, na koje je prijavljeno 9004 stabla, iz kojih je izradjeno 46*47 m^ za lies i 914-10 m^ za gorivo, te konačno oko 6—7000 kolaca. Vriednost tih 1020 prijavnica jest 1473 for. 30 novč., ih popriečno na jednu prijavnicu ođpada 1 for. 44 nč. Iz toga se vidi, da je ne samo broj prijavnica manji, nego da je i ukupna vriednost njihova, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 24 <-- 24 --> PDF |
260 — te i popriečna vriediiost jedne prijavnice ove godine manja je u mjesecu siecnju, nego što je to bilo lani, ma sve da i jest u siecnju pnt za kradju povoljan Wo isto onako, kao i lani. Šumske štete u trnjanskoj šumariji dakle ne samo što su jenjale, nego su rekli bi, posve prestale. Bilo ovako i u buduće, pa se samo spominjalo. Iv. St Nješto 0 gubaru (Ocneria H. S, dispar). Piše Dragutin Mauka, kr. nadšumar. Čuje se sa svih strana, da je gubar zapremio mnoge šumske prediele u Hrvatskoj 1 Slavoniji, pak mi daje to povoda, da i ja glede tog škodljivog zareznika na temelju mojih opažanja koju prozborim. Bilo je to prvi put godine 18(38., kad sam opazio gubara u državnoj 50 do 60 god. staroj hrastovoj šumi tako zvanoj „Sloboština", ležećoj kod Belovara, gusjenice nepojaviše se odmah u velikoj nmožini, ali ih je bilo ipak toliko, da su obrstile sve lišće sa hrastova rečenog šumskog prediela, a kad su bile s tim gotove, prešle su na drugo razno drveće osobito na voćke, nalazeće se u blizini, samo su jasen poštedile. Uslied druge polovice mjeseca lipnja nastalog kišovitog i hladnog vremena, postradale su mal ne sve već skoro sasvim razvijene gusjenice tako, da se je samo njekolicina preostavših zdravih zakukuljiti moglo. Od tog doba kao da je gubara u onoj okolici nestalo. Tekar godine 1887. opazio sam u n)ladoj šumi Žutici, obćine križke i u Varoškom lugu obćine Kloštra Ivanića na stablih množinu kvrga, koje bi nevješt ćovjek za malene gube držao, kakve obično na bukvi rastu. Nu to nisu gube, nego gnjezda pravilno poredanih gubarovih jaja, pokrivena i omotana smedjom, svilenastom dlakom; iz tih gnjezda oživjelo je dojduće godine u proljeću sijaset gusjenica, koje su malo prije napomenute šumske prediele hametom opustošile, ter je sad red došao na susjednu državnu, imovinsku i nadbiskupsku šumu zvanu „Žutica", gdje su svoje nedjelo nastavile i svakovrstno drvlje kao hrast, brjest, klen, bukvu, vrbu, topolu, bazgu, glog i t. d. bez razlike, bilo staro ili mlado, njihovog zelenog nakita na prostoru od preko 5000 jutara lišile, samo je i opet jasen netaknut ostao. Pošto nije bilo u blizini nikakove šume, gdje bi potrebite hrane bile našle, zadovoljile su se sada gusjenice i sa travom, dapače i kopriva i habdika (sambus ebnlus) im je bila dobra; u svojoj prožđrljivosti navališe iste napokon na jednu za iikošenje siena raznim strankam za 94 for. 89 nvč. prodanu do 100 rali veliku šumsku čistinu pod imenom „Behec". Ljudi se snebivaše od čuda, kad vidiše, što se je na toj čistini dogodilo, kad naime opaziše, da im neće trebati |