DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 256 ~
I na livadi vježbajmo psa na dosađanji način sa „pst!", „napred!", „pst"
„natrag!", „apport!«, ´,sedi!", „pusti!", „leril", rabeć pri tom sve više „znak
ruke´^ i „zviždanj", a ponovimo i psa \z predležećeg predmeta odazvati.


Zatim kao novo učimo psa: „tražiti" i „apportiranje iz vode". Čira
opazimo, da je pas na gore opisani način u traženju neku volju dobio i dobro
lievo i desno njuška, bacimo na tle, po psu neopaženo, kakvu krpu ili čarapu,
koju smo prije njeko vrieme pod pazubom nosili, dakle koja je u sebe vonj
gospodara uvukla, pa pustimo psa lagano njuškati.


Sada zovemo psa nazad i odvedemo ga za sobom nekoliko stotina koraka
pod vetar i pustimo. — Dokle pas traži, opetujemo češće glasno i jasno „traži",
,pst!", „napred!" „traži". Čim smo primjetili, daje pas predmet nanjušio i
brži u traženju postao, viknemo „lezil", a zatim ga pustimo lagano se predmeta
približavati i isti na zapovjed „apport!", donieti. Ovo vježbajmo prilično dugo,
ali neopetujmo ipak nikada više, nego 2—3 puta jedno za drugim. Predmet,
koji bacimo, nesmijemo nikada po psu opaženo baciti; on ga mora sam naći i
to sa nosom a ne okom.


Da treba psa, posije dobro izvedene zadaće, pohvaliti, razumije se samo
po sebi, samo nesmijemo ni u tom kod mladog psa pretjeravat!.


Sada počnemo psa kasno po podne u livadu na obuku voditi i vježbamo
ga „tražiti" u sumraku. Ovde izostavimo zapovjed „lezi" pred predmetom, nego
mu samo dovikujemo „traži !^ a zatim čim se je predmetu približio „apport".


Čini li ovo dobro u sumraku, onda ga pustimo to isto sasma u tmici
činiti, gdje se pas može samo na svoj nos osloniti.


Malo po malo pa nećemo voditi psa na konopcu u livadu, nego ga pustimo
prosto da skakajući uživa, samo ga moramo od vremena do vremena kroz
zviždanj ili zov opomenuti, da ga mi pazimo i da samo sa voljom gospodara
tu slobodu uživa.


Netreba takodjer uvjek jednim te istim putem k livadi da idemo, nego
izaberimo jedared dulji, drugiput kraći put, a uz put pustimo ga po jedared
„apportirati", za koje se osobito lopta od gume preporuča. Kratki skokovi lopte
uzbude mladog psa i dobije još bolju volju apportirati a osim toga uči se pri
tom zubima nježno hvatati, jer lopta popušta pritisku zubih.


Terain za vježbu možemo i mjenjati, što se obzirom na napredujuću obuku
i preporuča, a osobito ako imamo kakov močvaran pašnjak ili sitom i trskom
obrasli potok, ili sa riedkim nizkira drvećem obrastao prostor. Većina okružja
imati će takova mjesta, samo si moramo truda dati, pa ista potražiti.


(Nastavit <5e se).