DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 19 <-- 19 --> PDF |
~ 255´ — . prostoru netražimo. Kod ove vježbe svežimo psa u početku na lanac, koji treba da krpom ili kožom omotamo, a to 2ato, da pas isti pregristi nemože, ako bi pokušao. Kašnje možemo opotrebiti i običnu kožnatu vrpcu i tako ćemo polučiti, da ćemo moći psa po volji vezati, bez da će nam remen ili vrpcu pregristi, što je kako za zasedu, kao i za poljski lov od najveće važnosti, S kožom prevučeni lanci po systemu Quenseil poznati, mogu se dobiti kod Aloisa Eversa u Celju. Ovo sve izgleda na papiru prilično potežko, a ima puno lovaca, koji obuku psa rado predstavljaju još težjom, pa ipak tvrdimo mi, ako se postupa iole razumno, đa je ptičara lahko naučiti, a već smo čuli i mnogog starog šumara reći, ako je imao valjanog mladog psa: „to je sve sara od sebe naučio". Još nam je i ovo pamtiti: „Neprenaglimo se nikada u kazni i kad opazimo da smo ljuti, a pogotovo onda, kad nam je pošteno priznati, da smo za učinjenu pogrešku samo mi krivi; kaznimo u razmjeru sa pogreškom sa znaci i riečju, kod koje posliednje treba paziti na slabiji jači naglasak; napokon sa bičem i to sa oštrim udarcem, pri čemu nam je paziti, đa psa nikada po glavi neudarimo. Prije nego psa udarimo, prikopčimo ga svaki put na konopac, i neodrešimo ga umab posije kazne, nego prodjimo se s njime još nekoliko stotina koraka. Kad se je pas opet prijaznim pokazao, odriešimo ga sa konopca i pustimo na slobodu, ali neopominjimo ga više, kao što njeki lovci čine, na pretrpljenu kaznu*" Vrši li pas u zatvorenom prostoru svoju zadaću dobro, to opetujmo s njime još jednom u bi´zo cieli obukovni plan i to u različnom poredanju, i predjimo na obuku u otvorenom prostoru. c) Obuka u otvorenom prostoru^ — da se učvrste do sada naučene radnje — kao prelaz k praktičnom izvršivanju lova- Za ovo odaberirao jednu poveću dobro ogradjonu livadu, koja neka bude po mogućnosti osamljena, tako đa se sa kandidatom sami bez gledalaca nalazimo. Psa povedemo sobom zakopčana na konopac, kao što je već naučio, u šetnju; zatiui se okrenemo prama livadi, udjemo sa psetom unutra, zatvorimo za sobom vrata i prodjemo s njime nekoliko stotina koraka, zatim ga postavimo „sjediti" i neko vrieme probaviti- Sad obidjemo grariice livade, vodeći psa za sobom, pošto smo mu prije zapovjed „pst^ i „nati-ag" izdali. Prema tomu, kako se pas mirno ponaša, pustimo ga ])rije ili kasuje, zapovjedi? mu 3pst!„ „napred!" uz znak ruke, naprvo ići. Zatim pustimo psa da njušeć protrči livadu lievo i desno a pri tom vodeći ga sa riečju ^pst!" i „znakom ruke" vježbamo ga „naprvo" i „natrag" ići. Kako ovo raditi treba, neda se opisati, to se mora ćutiti, isto tako kao što i vježba, kako treba psa tražiti i naučiti. Baš ova vježba je izvanredno važna i od velike koristi za buduća obuku psa, zato mora ista za cielo vrieme obuke u otvorenom prostoru marljivo provadjana biti. * |