DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 251 —


Jerbo su dakle kraški vapnenci malo Be fiist ugijo-kiseli krec, samo se
po sebi razumieva, da ne mogu sprhnuti, nego se samo u vodi raztvaraju, te
da poradi male sađržiue glinenih sastavina niti istom raztvorbom nikakova
tla zametnuti ne mogu.


Većina je šumarskih strukovnjaka, koji su se bavili ošunijivanjem krasa,
toga mienja, da je iste puste goleti na krasu možno zasaditi
šumom. Do toga zaključka dolaze ovim načinom. Poznato je, kažu, da je bio
kras pred nedavno vrieme obrasao šumom, a tlo, iz kojega su nikle šume,
nastalo je od vapnenaca. Nu ako i ne sprhnu vapuenci tako brzo, ipak se može
pomisliti, da se je iza tolikih doba sprhnućem vapnenaca stvorilo tlo, na kojem
su rasle one bujne, sada izceznule šume. Ako se je dakle to prije dogoditi
moglo, zašto da bi bilo nemoguće sada?


Tomu se hoće vremena.


Kako se pako iz prije obrazloženih činjenica lasno razabrati dade, krive
su ovdje predp ostave a isto tako kriv i zaključak. Prvotne
kraške šume nisu možda narasle na tlu, koje je nastalo sprhnućem
vapnenaca, nego na ostatcima tercijarnih, glinenih,
ilovitih i lapornih naslaga, koje su kamenito tlo pokrivale.


Budući da je na pustim goletima ki-aškim ovo zemljište
djelomice odplavljeno ili od bui´e dignuto, djelomice se pako
u dolinu odronilo, te pošto su kraški vapnenci većinom tako
čisti, da nemogu nikako sprhnuti, te tako zametnuti tla, mora
se na pitanje, da li je puste goleti na krasu možno šumom zasaditi,
niječno odgovoriti; jer ako zemlje tamo više nema, a
od vapnenaca druga nikako nastati ne može^ gdje neka drveće
raste?


Da stvar zbilja tako stoji, o tome nam svjedoče mnogi bezuspješni pokusi
u primorju i Dalmaciji. Ako je gdje i gdje pošlo za i´ukom — a to sejerietko
kada dogodilo — zasaditi na prividno sterilnom tlu šumu, ipak ne postoji tu
naprama mojoj tvrdnji oprieka, jer imade mjestimice, kako se iz Reitlechner-ovih
istraživanja opaziti može, zbilja vapnenaca, koji se obilnošću gline odlikuju. Ovi
mogu malo po malo sprhnuti te posije dugog vremena prirede toliko zemljištaj
da mala, već usadjena, drvca nekako rasti mogu. Takovih mjesta možemo
češće naći u našem primorju, osobito blizu morskih obala.


Puste jo kraške goleti po mojem mnionju nemoguće zasaditi šumama ako
i ne dvoje o tome vrstni strukovnjaci, te scjenim da sve, što se u tom obziru
učiniti dade, sastoji u tome, da se sva mjesta na krasu, koja su još
zemljom pokrivena a za nasade druge ruke ne vrijede, zasade
šumskim drvećem, te se tim zapriječi dalnji n astanak krasa
Osobito je pako željeti, da se taj posao što većom energijom pj-ihvati i izvede.


Dr. E. Kramer.