DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 249 — pogledu gorski obroiid više Trsta. Cielo ovo pogorje, koje se proteže od Nabresine do Bazovico, n svojim je najvišim dieloviina prešlo u kras t. j , sačinjava pust greben, do6im su bočine naprama Trst u odnosno moru djelomice još pokrivene naslagama eocenskoga lapora i pješcinjaka. I zbilja se čini, kao da se cielo ovo glineno, ilovito i laporno zemljište neprestano pomiče, na što ista obstojnost upućnje, što se je obronak, nalazeći se pod Nabresinom, budući da je najstrmiji te malo ne do mora dopire, već sasvim pretvorio u kras, doćitn su susjedni, nu manje strmi, obronci na svom podnožju pokriveni goiemim naslagama zemlje. Sličnih pojava o nastanku krasa ne nalazimo samo na morskoj obali, nego ih možemo i u unutarnjim dijelovima krasa naći. Da posije opustošenja šuma kras napomenutim načinom nastaje, opažaju i kraški stanovnici. Kažu najme, da na krasu kamen raste, što svakako o zbiljskom opažanju svjedoci, ako i nije seljak vrstan, da si taj pojav pravo protumači. Kad su dakle šume isječene bile, počela se je crnica raztvarati te gubiti, a to tim više, što strmije bijaše tlo. Nu bezdvojbeno se je morala crnica u prvotnim kraškim šumama nalaziti u tolikoj množini, da je i pojedina ovise kamenje pokrivala. Pošto je crnice raztvorbom nestalo, pomoliše se već djelomice vapnenci, kad je pako iza toga odpočelo izpiranje i odplavljivanje preostale zemlje, provirivaše prividno što ćešće pusti vapnenci iz tla. A ovo tobožnje rastenje vapnenca bilo je kašnje, osobito na strminama, još očevidnije, jerbo se je zemljište počelo odronjivati, a možda ga je i bura na gdjekojem mjestu malo po malo dignula. Ove si sve pojava seljak ne mogaše protumaćiti; jerbo je pako opažao, kako danomice sve veća množina kamenja iz zemlje proviruje, pomislio si je jednostavno, bitće da kamen na krasu iz zemlje raste. Sličnih te baš očevidnih pojava o nastanku krasa imao sam ćesće priliku opažati u okolici liakek-a i Loga te-a u Kranjskoj. U rečenom, mislim, da je nastanak krasa jasno razložen, a lahko će biti takodjer razumjeti, da nekadašnje sad propale, kraške šume nisu možda narasle na tlu, koje je nestalo sprhnućem vapnenaca, nego da su nikle na ostatcima onoga zemljišta, koje potječe od eocenskih naslaga gline, ilovače i lapora. Tu bi mi se lahko prigovoiiti dalo; zaštoda ne bi mogli kraški vapnenci sprhnuti. S toga je nuždno, da odmah sada na ovo pitanje predjem. Nnz druge strukovnjake uztvrdio je i I. Wessely, da kraški vapnenci, kada se razpanu, ipak tvore glineno tlo, tako zvanu „terra rossa´´. Ova je tvrdnja na prosto potekla iz neke razprave Dr> Lorenz^ u Beču, u kojoj je izrečeno mnienje, da kraški vapnenac, koli trijaski toli rudistički, sadržava u žicama i šupljinama obilno crveno-rdjaste (rothockerig) gline. Kod analiza, koje * Vorbandiiingen der geologisclica E,cichsanstalt 1881. sfcnuui 81 |