DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1889 str. 32     <-- 32 -->        PDF

~ 220 —


župan 0 r tn 0 s poveo proti api-aviteljem Imovne ob(:´ine disciplinarni postupak, a
T^jcduo odredio, da se u})rava imetka povjeri organoai kr. šumskoga ravnateljstva u
Lu´2:oiu. Od skoio progla^eim je osiitla disciplinarnoga snda proti predsjedniku ob^^ino
Stjepanu Vuletic-n, bumarn Juliju Ridleiu i kontrolom Iliji Turkoitji, te su sva trojica
radi povricde dužnosti osađjeni iia gubitak službe, dočiui je imovna obćina upueoiu,
da naknadu ^t^te izliodi g-radjanskim parbenim putem. Obeina je osudu primila na
znanje, no nvjeriv se, da osuđjcni furd^cijonori nisu nanieli obeini zlobnu štetu, zaključila
je, da se nezametne parnica radi naknade. Vladin je povjerenik umoljen, da proti
spomenutim osobam obustavi svaki dalnji korak.


Opet jedna tvornica tanina. Kako s pouzdana vriela čujemo, postaviti <-e se
u NaSicah tvornica tanina. To je dakle u našoj zemlji već treća tvornica te vrsti;
postoje naime već takove n Zapanji od jednog englezkog i u Mitrovici od jednog
ćeskoga družtva. Poduzetnik buduće tvornice tanina u Našicah je budimpeštanska tvrdka
^]S[ eu s c b I oss i drug´´. Potrebito drvo za proi/.vadjanje tanina dobavljati će se po
svoj prilici iz Šuma prouzv. gosp. grofa Ladislava Pejačević-a, koje Ćume leže većini
dielom oko Našica. Molimo uljudno ondašnjega gosp. vlast, snmarnika, da nam izvoli
dogodioe o upitnoj tvornici tanina pobliže što u interesu same stvar; priobeiti.


Divlji vepar ubijen. U Sumab brodske imovne obćine pojavile su se divlje
svinje još lanjske godine, te su se s toga i bajke obdržavale, ali bez uspjeha.


Dne 6. siećuja 1889, donese kožu divljeg vepra njeki JR,oko Galović iz Soljana
opančaru u Mirkovcih. da ju ućdni i njemu opanke napravi. GuvŠi to, dodjem do
0])aueara, tu zatećein Oalovića, koji mi pripovledi sliedcće:


U´noći sam opazio, da divlji vepar k mojim svinjama dolazi^ te s toga odlučim da
ga dočekam. Sjednem u svinjae te oko 9 sati vidib ga, gdje pravac k svinjcu ide,
pustim ga na koji c\e5et koraka i 0[)a!im obe cjevi, našto sam mu desnu prednju noga
prebio; bože, napunim opet i opalim te ožežem joS dva Intca; sad sam vidio, da sam
ga zabunio, uzmem sikiru, pa k njemu na polje^ te sa nekoliko udaraca bijaše mrtav.


Koža je 1*00 cm. od njuške do repa duga, i´30 cm, široka, njuška jest, 9 cm.
visoka, 12 em. široka. NajČAidnovatije je to, što mu bijaše lievo ubo razrezano, kao da
je rovašen. Meso mu je nalik na govedina, te kubano ne bijaše tvrdo. Klice bijahu
sasvim oglodane, što dokazuje, da je dosta mator bio. J. P.


IJOV na medjeđe. O tom priobćuje „Obzor´´ na temelju dobivena pisma iz Čabra
slieJeće: Ovih dana priredili su lovci lov na medjede na teritoriju gospoštije Čabarske.
Mladi busarski Častnik Alberfc pl (^\\^czj, koji je nadošao pred nekoliko tjedana ovamo,
pokušao je dae ´24. veljače t. g. lovnu svoju sreću. Uz pratnju gospoštiuskih šumara
Grtinwalda i Landanera, te pomoćnog Šumara, poznatog kao vrlo izkusnog poznavatelja
špilja Ošboba, krene dru/tvo onog dana oko 9 sati u jutro, jedan od prilike sat daleko
od paropiie, na brieg zvani (^uzlica, gdje su se nadali, da će naći medjedju Spilju.
Došav na opredieljeno mjcito poredaše se lovci kod brloga, a Ošbolt, kao stari lovac,
koji jCj kako čujemo, već 8 medjeda usmrtio, počue prozivati gosu meda, ne bi li
ustao iz svoje ložnice, te se ogledao sa lovačkimi taneti. Uzalud, medo se bio oglušio
na poziv. Na za malo opazi pl. Grhyczy, da je sa visine špiljo opala malena gruda
sniega. I sbilja ne prodje dugo i eto uz grubo urlikanje pnj.ivi se modjodica, koju
t)rvi pozdravi pl. Ghyczy sa dvama smrtonosnima iiitcima Za ovimi hitci u^sliediše
ostali prisuf^nih šumara. Medjedica se skotrlja dolje poviaćeć zi sobom silan suieg.
Veselo druHvo pohrli lad k žrtvi Ustrieljona me ijedica jo oko 3 godine stara i Hop
je exemplar. Miadi pl. Uhyezy je i ovom prigodom pokazao svoje veUkod\i5je, nadariv
Ošbolta sa petdeset for. Kako čujemo, kani isti gospodin domala opet prirediti lov na
medjede, i to na visokom Kišnjaku,