DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1889 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 210 sjemeništa i gojilišta i u šamah. Po tom nalazilo se je takovih hrastova satno u vrtovih, a za vrieme od 90 godina porasli su ti hrastovi u promjeru debla na 6—6^ i visine od 60—05´= Gogine 1818. presadjeno bje prvo ovakovo mlado drveće u anhaMe šume, pustare i močvare, gdje je u različitom tlu ipak za čudo dobro uspievalo. Od istih hrastova nalazi se sada (god, 1857.) đebala u promjeru od 18—24´´ i visokih od 35—40´. Glede kakvoće toga hrastovog drva primjećuje se, da drvo tih hrastova nadkriljuje u tvrdoći i jakosti sve drugo drvo od svih do sad poznatih vrsti hrastova, te ga kupuju Hamburžani i Elnglezi za gradnju brodova, a drvo od takovih hrastova, ako u šumi raste, neima doista premca. Crveni hrast raste ipak brže od kermešastog hrasta, a lišće mu je veće i šire. I žir je mnogo veći, te za žirenje svinja dobar. Kermešasti hrast nije samo izvrstno stablo za šumu, nego i za drvorede. Tamo, gdje su lijekad topole, bagremi i trešnje stajale, vide se sad gotovo posve uzrasli drvoredi od quercus coccinea. Napokon se dodaje, da bi probitačno bilo, ako bi se ohe vrsti hrastova u Austriji razplodile, kao što je to u Anhaltu i u Njemačkoj. Velikim trudom bilo mi je moguće nešto veću množinu sjemena od svoga prijatelja pribaviti, uvjeravajuć me, da se u velike za sjeme od tih hrastova propitkuje i nabavlja, te jedna stara funta od quercus ruhra, u kojoj ima 150 do 160 komada žira, za 2 for. 30 novč. srebra pi*odaje, dočim se za sjeme od quercus coccinea još skuplje placa, buduć od tog sjemena ide u jednu staru funtu od prilike 500 komada žira." Ovako piše Rudolf Abel, a ja pridodajem, da od sjemena vrsti quercus rubra, od kojega sam prvi plod pobrao^ te na kantaru vagnuo, na jednu staru funtu ide 110 komada žira. Po ovom sudim, da je kod nas pođnebje za ovaj hrast prikladnije, nego u Anhaltu, jer što manje sjemena na jednu funtu ide, tim je ono krupnije, a odtuđ opet sliedi, da mu i naše pođnebje bolje prija za razvitak. Glede tih hi*astova dodao je spomenuti vrtljar Rudolf Abel mali naputak primjećujuć, da se kod uzgoja rečenih hrastova skoro isto onako postupati ima kao i kod uzgoja naših domaćih hrastova. Žir se čuva preko zime na otvorenom polju u izkopanoj jami, u kojoj se tlo sa vlažnim pjeskom pomješa i onda žir zagrne. U proljeće, kad je žir proklijao, ima se u sjeminištu, koje je s pieskom pomješano, posaditi. Nakon đvie godine presade se sađjenice opet u razsadnik i pođjedno ođrežu jim se klice. Ovakove sadnice ostaju u razsadniku sve dotle, dokneporastu do visoka vStablića, prikladna za presadjivanje. Kod toga posla nesmiju se skrajne grančice oklaštriti, već se mogu malo po malo u proljeće ili o Ivanju samo nekoje bujnije grančice ozdol tik uz stablo odrezati. Na ovaj način moguće je kriepke sudnice odgojiti. Od hrasta (Quercus rubra) nabrao sam u jeseni godine 1887. nešto žira od prvog ploda i sačuvao ga preko zime u loncu sa zemljom i pieskom pomješanom, gdje se je podpuno do proljeća uzdržao i klijao. Kod presadjivanja |