DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1889 str. 1 <-- 1 --> PDF |
1) A)l)»l)t) "^»^-^^<-" Br. 5, u ZAGREBU, 1. svibnja 1889, God. XIII 0 nekoj važnoj skladnosti obličnika sa postotkom prirasta. Pod gornjim naslovom priobćio je pomoćnik na bečkoj visokoj školi za poljsku privriedu E. L. KoUer u „Oesterreichische Vierteljahresschrift fiir Forstwesen", svez* VIL od god. 1889. razpravica, koja će jamačno mila biti i šumarom i onim našim, stručnjakom, koji se bave sa šumskom procjenom, pak a to odlucih, da tu razpravicu ovdje priobćim- Odkad je M. Pressler šumskoj procjeni udario strogo matematički pravac, oi onda uhvatio je i taj dio šumarske nauke čvrst korjen, te se puni pravom može danas i šumarstvo nazvati kao „znanost", a ne kao puka stručna nauka — prem ima i danas ljudi, koji to bez razloga poriču. Buduć se u ^^Šumar. listu" riedko tko od naših domaćih stručnjaka razpravami te ruke bavi, neće biti suvišno, ako kad kad ovakove strogo matematičke razpravice u prevodu priobćimo znajuć, da znanost nije preiniućtvo samo jednoga naroda, nego da je ona obćenita, s kojom se svi narodi bez razlike okoi´istiti mogu. Poznato je, piše E L. KoUer, da se obličnik (oblikovni broj, Formzahl) prikazuje u obće kao omjer objama (navaduo „tvarine´^ Masse) njekog debla, njeke česti debla ili više debala prama uzpravnom uzorku valjka, kojega je skrajna ploha jednaka njekoj popriečnoj ploštini i visini valjka — jednako njekoj izvjestnoj visini stabla tako, da se svaki poprimljen i u praksi usvojen obličnik 9 (smatrali ga kao pravog ili nepravog ili kao osebni broj i t d.) označuje kao: m g V ako m označuje kao njeki objam od objama, g kao dotičnu olinu od popriečne plohe i li kao dotičnu visinu. Ako je dakle omjer
|
| ŠUMARSKI LIST 5/1889 str. 2 <-- 2 --> PDF |
^ 190 — g ^ h ^9 Ako mi m´, g\ li´ i o´ s praktičnog gledišta posmatramo, onda ra^amjevamo pod tim one oline prirasta za jedinku dobe, koje sa 100 pomnožene, daju nam odnosne (tekuće) postotke prirasta, u koliko mi sa o njeku lubota (funkciju) dobe ra^umje^amo, koja se s potonjom smanjati ili povećavati može. S toga je nesumljivo, da je istinita ova jednačba: r´^ .... (f -,Ar^ , ^´^´ , 9 11.-100 = -^ 100 + -7-+ — iO^ ili, ako dotične m g A , 9 postotke prirasta zamjenimo sa znakovi: ^ V´´\ P(j. Ph i Pf, onda je: ´ ´ I>rn =-Pff + Ph + P9 ^li s riecffii: ´ I. Tekući postotak prirasta tvar ine nj ekog stabla ili njekog sbroja stabala uviek je jednak sbroju tekućega prirasta one te ra e 1 j n i c e (t e m e 1 j n e p 10 š t i n e), kojoj zadovoljava j u r jedan put naznačeni obličnik; više onomu posto tku prirasta, koji zadovoljava visini, više onomu postotku prirasta, koji samom 0 b I i č n i k u 2 a d 0 V 01 j a V a. ´^´ Iz ovoga poučka mogu se izpresti još tri dalnja poučka — odnosno taj poučak rađja svojim posliedkom još druga tri poučka, buduć od w´ " g´´ , h* ^^ 7. T´ T _— ::==__ _l— A—1_ shedi, da je : m g h ^^ . f m´ g´ h´ ^ o = ? IV«?^´ g h J. Pošto oblikovni broj po izkustvu sad rasti, sad padati može — ako naime ´P pada — onda je 9´ (kao prva diferencijalna sbrojka obličnika o nakon dobe) niječan, ali tako biva samo onda, ako je: m´ ^ g´ h´ : , m g h cdnosno, ako opet u toj nejednačbi zamjenito sa 100 pomnožimo i gornju oznaku priđržimo, ako je dakle: pm < p,j + Ph ili riečmi: II. Vazda i kad god obličnik pada, onda je i postotak prirasta tvarine uviek manji od sbroja postotaka prirasta teme 1 j n e p 10 h e (temeljnice) i visi n e. Ako 9 raste, t. j, ako je 9´ ječan, onda biva to samo onda, ako je: W ^ g´. h´ ~ ---~ + -y-, a to će reći drugimi riečmi: Za ra^iaHnj(3iije moram ovdje prlmjetiti, da sam njemaSku rieč „entspi´eclieu^´ mjesto „odgovara" (baduć je odgovarat i puki germanizam) zamjeni0 sa „zadovoIjava^ kako ju i n Skokk rabe. Prevodilac. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1889 str. 3 <-- 3 --> PDF |
HL Vazda i kad god obličnik ra.^tc, onda je uviek i po- KSt 01ak prirasta tvar iiie veći od sbroja postotka prirasta tem eljiii ce i visine. Ako obličnik dohvati minimum ili maximam, odnosno ako obličnik ostane jednak, onda siiedi, da tse iz jednačbe: ;?/* (/ h´ buduć u tom slu ´^ = ^ (-^ -y --T) čaju mora biti 9´ = 0, izpresti mo^e: — — h ^- dl m fj h P´ IV. Vazda i kad god obličnik pada il i ra ste, onda je postotak prirasta tvar ine jednak sbroju postotka prirasta temeljnice plus postotku prirasta visine. Ako sbog boljeg shvaćanja posmatramo normalni razvoj ovih 4 poučaka — primjerice normalni razvoj nepravih obličnika, onda ćemo sliedeće izkusiti: Od ono doba naime, čim je visina stabla konstantnu mjeraču visinu^´´ dokučila, padati će i obličnik neprestance sve dotle, dok nepO-4igne minimum, a iza toga dohvaća maxinmm sve dotle, dokle god ona visina raste, na što do neke stanovite medje opet pada. Po tomu je n onoj prvoj periodi fdo postignuća maximumaj postotak prirasta tvarine manji od sbroja postotka prirasta temeljnice i visine. Ako obhčnik dohvaća minimum, onda jo p^ ===== p Pada li obličnik 0 visokoj dobi, onda je opet p,a < Va + Ph (Poznato je. da se dogadja, da obličnik prsne visine uvjek pada, a da nikad nedohvaća maximum. Ako je takav slučaj, onda je za sav viek p,, < p^, -\- P),,) Absolutni (Riniko\) i pravi (Preslerov) obličnik raste, kako je poznato, u normalnom slučaju već od početka neprestance, te po^tizava sa stanovitim, u s normalnim maximumom neizpravnog obličnika sudarajućoj se hori (dobi) najveći vršak, a od tog časa i neopazljivo sveudilj pada. Odtud siiedi, da je postotak prirasta od tvarine prije niaximuma veći, a za njegova trajanja jednak i poslie izminuća njegova opet manji, nego što je sbroj postotka prirasta temeljnice i visine. Gornja četiri poučka, koja su izpredeua iz posliedka ovog prvog poučka, nijesu do sad, u koliko nam je poznato, na ovakav način potankim tumačenjem razgiobljeni osim možebit ouog četrtog poučka. Brevmanov poučak, koji služi za pobliže opredieljenje prirasta tvarine — odnosno za opredieijenje postotka prirasta tvarine iz prirasta jačine osnovnice i visine — stoji zaista u tijesnom savezu i suglasju sa našim poučkom, osim Mjcruča visina ~~ visina ´Hi mjerenje, Messlmhe. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1889 str. 4 <-- 4 --> PDF |
-^ 192 — one u praksi n^anjo važne grieške ili manjićavosti, što se naime u Brejirianovom poučku na mjesto postotka od prirasta plohe zamjenjuje dvostruki postotak od prirasta promjera. Takodjer onaj po Pressleru za približno ustanovljenje postotka prirasta tvarine upriličen postupak stezanja (Eingrenzungsverfahren), koji se osniva na pređmjevi, da je prema pripomoći njekog prirasta visine i oblika kod prirasta tvarine M:m jednako D~: cV´ ili jednako I)´´´l´i: d^´-hz, ili napokon jednako B-^´l^-.d-is i t. d. — temelji se takodjer na istih onih odnošajih; nu ti odno^aji neiztiču se ondje kod uporabe tako oštro i očito, kao što u gore spomenuti!) poučcib. Suvišno bi bilo, da se ovdje bavim sravnjivanjem onih 4 poučaka sa Brejmanovim i Presslerovim pribhžnim poučkom glede njihove uporabe odnosno sravnjivanjem onoga, što se od tuđ sve izpresti može. Znamenitu praktičnu vrieđnost gornjih 4 poučaka osjećam u tom, što oni prikazuju jednostavan savez postotka prirasta i što nije dovoljno, da se zadovtdjimo kod opredieljenja postotka prirasta tvarine s odviše zamršenimi približnimi formulami, nego treba da nam bude na razpolaganje podpuno, u svaki čas i u svimi odnošaji jasno i nesumljivo, te jednostavno pravilo kao što je ono u poučku I Priobćio V, Rački. Podizanje vrbe^ topole i bora na pješcanicama. ^ Na sjevero-istočnom kraju naše zemlje imamo dosta veliku prostoriju, na kojoj je leteći piesak. Taj piesak zavata prostoriju pokraj Dunava od Rama do Golupca, od Kladova do Korbova i od Praova do Radujevca. Silni vjetrovi, kad duvaju, razrivaju piesak i raznose na sve strane, prave pješčane smetove i * Ovu razpravicu vadimo iz „Težaka" uz male jezične promjene, buduć mislimOj da bi taj člaužit; glede u(;vrš(Senja letećeg pieska (sviža mnra, mela, Flugsand) moga.0 gdje komu dobro poslužiti. 0 svižu napisao je I. Wessely obširno djelo: „Der europaiclie Flugsand unđ seine Kultur", BeČ 1873., na koje djelo čuvenog stručnjaka svračamo pozornost naših šumara, da ga čitaju, buduč je Wesse]y u tom djelu ne samo teoretički razpravio sve, žto valja znati o šumskoj ogoji na pješčanicah, nego ;e takove pješčanice u Ugarskoj 1 Banatu sam pregledao, proučio, te prema mjestnim prilikam preporučio najprikladniji naciu poSumljenja ovakovili pješčanica. 1 mi u našoj domovini imamo takovih pješčanica, ne prostranih, ali ipak takovih, koje su i koje bi moglo biti još više na spačku poljskoj prievriedi, buđac često biva, da se od maiijeg zla veče zlo radja, pak tako nikad nemirujuči leteći piesak na malih poljanah može poplaviti svojimi smetovi susjedne poljane skoro svake godine sve više, dok ovako ciele okolice i nizine nepretvori u puste pustare, na kojih svaka rasteš prestaje. Takove pješčanice vidimo mi u kotlini Krbave, imenito na tlu, na kojemu stoji njekađ glasoviti „Laudunov gaj", te je tlo okolice tog gaja — poimonce dio doline |