DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1889 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 155 — 4. izvoznice riuždne su samo 2a drvo prodaji namjenjeno i 5. činovniku za posao pod točkom 2. navedeni pripada za trud primjerena nagrada i podvoz. Nagrada po mjerila dnevnog razredn. Ovom naredbom htjelo se je zapriečiti kriomcareaje sa drvi, jer se ista tiče drv^. prodaji namjenjeniii Ova naredba proteže se i na privatne šume, dakle i na takozvane privatne grmove, jer za sječu drva u istih po točki 1. iste naredbe nije nuždaa dozvola od poh oblasti, a toga može vlastuik u istih po volji sjeći i gospodariti, buduć ga nevežu nikakove ustanove obćih pravila šumar en ja. Ova je naredba a istinu vrlo dobra, nu ona je jedino ustanovom točke 5. po pojedinca vlastnika grma nepovoljna, jer ih ima i takovih, koji bi 2—3 voza drva rada proturati i protržiti mogli za nabavu soli, svjetla i t d. ili da odštete kakovu zaslugu ili naplatu za obavljenu stanovitu zanatlijsku radnju po zanatliji (kolaru, kovaču). Nu da to bude morao bi vlastnik takovih grmova šum. činovniku u svrhu izdanja izvodnice platiti 3—4 put više, nego li su takova drva vriedna, a u jednom selu po više takovih posjednika složiti, da si na jedan dan činovnika pozovu u svrhu odkazivanja takovih drva na uzajamni trošak, danas je već (bar u banovim) nemoguće sbog raznih prilika, a ponajviše sbog pomanjkanja novca, sbog nesloge ili međjusobne zavade, nenaviđnosti, rodbinskih razpravica, navike na kriomčarenje i t. d. S toga se većinom ustanove rečene naredbe većim dielom nevrše, buduć se šumski proizvodi, naročito drvo, kriomčari, pošto okorjeli i osiromašen žitelj kuša vlastito svoje drvo protržiti za podmirenje svojih potrebština bez izvoznice s tom odlukom: „ako mi se drvo nezapUeni bit će dobro, a ako mi se zaplieni, to još nisam toliko izgubio, (jer neračuna i trud svoj, kao i tegleću marvu i samu vriednost drveta) koliko bi platio činovniku, koji bi mi to drvo odkazao i za isto izvoznicu izdao." Tako slično postupa i onaj šumoštetnik, koji si je drvo nedozvoljenim putem priskrbio i za prodaju namjenio, jer sudi, da je dobro prošao, ako mu podje za rukom takovo drvo prodati; u protivnom pako slučaju da ništa ne gubi. Ovim i sličnim nepodobštinam težko je na kraj doći osobito sbog pomanjkanja dovoljnog paziteljnog osoblja, medju kojiui ima takodjer izmeta, kao što u svakom žitu kukolja. I ovoj mani da se donekle doskoči, izašla je naredba vis. kr, zemalj. vlade, odjela za unutarnje poslove, od 23. srpnja 1883. broj 28626, koja odredjuje, da obć. poglavarstva vlastnikom šuma izvoznice izdavati mogu, dakle se tu propisuje sasvim drugojačije, nego u točki 2. predpomenute naredbe br. 6348. od g. 1878. Meni se čini, da je odviše obširan pojam ove naredbe, kad propisuje, da imadu obć. poglavarstva ovakove izvoznice izdavati i to sbog toga, što u tom posiu kod obć. poglavarstva djelaju takovi ljudi, koji vele: „šuma raste, a mi spavamo% a neopažaju jadni, da jim šuma zlo u tutanj prolazi. |