DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 49     <-- 49 -->        PDF

139


Visoki žetnaljsl

Ponizno podpisani obćinski šumavi u Dalmaciji usuđjuju se ovim da tom visokom
iđboru skromnu molbu prikažu, koja se tiSe upravo njihovog obstanka, ter stalnu nadu
;oje, da <5e visokoisti običnom svojoDji,«lblagonaklonošću nastojati, da poluče željeni
ispjeh. —


Poznato je, kolike su potežkoće priečile uveđenju redovite šumarske službe u
ovoj našoj pokrajini i kakve su žrtve doprinešene sa strane države, pokrajine i obćinS,,
dok se nije do cilja došlo. — A koliko veće potežkoće i uprav neprekoraćive oprieke
niesu bile ođpei-ene sa strane neznanog naroda proti uveđenju sistema, poaumljenja i
zagajivanja. Narod, koji neće da za buduće ni misli ni stara, koji si je geslom postavio :
„nek je danas drva i paše, pak sutra šta bude", taj je narod u uveđenju pušumljenja
i zagajivanja uvidio skoro nekakvi nepravedni čin proti njemu naperen; smatrao je
pošumljenje i zagajivanje kao otimačinom, pak se protivio via facti, i stao je zlobno
sjeći i pasti, kao da je u pravu da dade odmazdu za počinjenu mu otimačinu! —


A tko je imao u tom predmetu najveći teret, a — nebudi nam upisano u bezčednost
— i najveću zaslugu dobra uspjeha?


Uz c. kr. šum. povjerenike i obćinski šumar. — Oni, koji su u svagdanjem
doticaju s narodom niesu sliedili ni muke ni truda, a da narod do uvjerenja dovedu,
da sve što se radi u pogledu pošumljenja gajeva, to sve iđje na njegovu korist; pak,
ako je i koji šumar 1 žrtvom pao i bio napadnut, svakim načinom nije se zato uplašio,
već je uztrapio i nasljedio svoju zadaću, dok nije došao do postavljenog si cilja! —


Obćinskim šumarom kao i c. kr. šum. povjerenikom i strukovnjacim nadleži
najtežja služba, za koju se hoće umne i fizične sposobnosti. Dočim su izloženi svakoj
materijalnoj patnji, zlovremenu i putovanju, bilo najvećom žegom, bilo najvećom studeni,
dočim višeput, nakon dugog puta, neimaju ni trpeze ni postelje, a to opet moraju da
se žure, da odgovore dojednom zahtjevu predpostavljenim obćinskim i državnim vlastim :
oni procienitelji, oni vještaci, oni vršitelji svijnh naloga političke i obćinske oblasti,
oni nikad da imaju oduška. Život im je svakim danom na kocki, jer prestupnici šumskih
zakona, kada dogori luč do nokata, znadu iz busije i hitac izpaliti. A zato koja im
je nagrada? — Plaća, koja je jedva dostatna, da bitne potrebe života pokrije, može
im svakim časom biti uztegnuta, jer niesu stalni, a i da to ne bude, da ostanu u služb"
i za vieka svoga, kada ostarieli, iznemogli, niesu više u stanju da službu vrše, štqxx
čeka ? Niti kora crnog hljeba. A da za svoje službovanje dobiju bolest, koja da se^v
smrću skonča, ter život izgube, šta ostaje njihovim roditeljem, sestram, ženam ili djeci, ^\^
koje su svojom plaćicom hranili? — Prosjački štap!! —


To je užasan ali istinit ođnošaj jadnih obćinskih šumara, koji time postaju predmetom
iznimke u sadašnjem vieku, u kojem se osobito sa strane dojeđnog sloja teži, da si
stanje poboljša: eto po novijim zakonim i prosti radnici bivaju uzeti u zaštitu, te poduzetnici
obvezani, da im život osjeguraju, to jest da im osjeguraju hljeb za doba njihove
nesposobnosti radnji ili hljeb njihovim obiteljim u slučaju smrti. —


Obćinski šumari ali neimaju koga kriviti, što su postali iznimkom: morali bi ali
sami sebe kriviti, kad nebi iz petnih žila nastojali, da se proskrbe za svoju budućnost


— a i samim vlastim bilo bi od najveće koristi, kao n. p. obćinam i pokrajini, kad
bi im šumari imali stalan položaj, ter nebi se potucali u druga mjesta, gdje im je
hljeb za starost osjeguran, gdje im je obstanak obitelji takođjer osjeguran i to:
mirovinom.
* Umoljeni smo, da predležeću pmistavku otisnemo u našem organu đružtvenom,
što ovim dragovoljno činimo, ter stavljamd do znanja našim cienjenim čitateljem.