DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 48     <-- 48 -->        PDF

— 13S
\


razgrani istom´ u visini nego sasma pri zemlji. Valja izabrati trešnju Mahaleb, koja se
jošte zove Sainte-Lucie. Ova je vrst veoma zgodna za vapnenasto zemljište. Ciepite ju
ne ua vršku stabljike, nego sasvim pri zemlji, pustite kasnije, da si slobodno širi grane
oko panji(!a, nemojte ih prisjećati. Trešnja će zbilja razširiti oko sebe granje, pokriti
tlo zaštitnom krošnjom, koja će ne samo čuvati uviek vlagu u tlu oko korienja, nego
će u isti mah podaviti i udušiti sav škodljivi drač, koji bi joj inače oduzimao hranu.
Drugotno oranje biti će tada nepotrebno poslie sadjenja, a to je znamenita ekonomija.
Ovako, kada će krošnje u mjesto u velikoj visini biti sasvim nizko, moii će lako i
žene i djeca bez velikoga napora i troška brzo plod pobirati. I najviše grane moći će
kakovim prutom dosegnuti, a ne će im trebati dovlačiti ogromnih Ijestava.


Ovo su savjeti, koje podaje u Bulletin du ministere de l´agrieulture
u toj stvari kompetentan autoritet g. d´ Arbois de Jub.ainville, koji, služeći u Niortu
u mjestu, gdje može stvar najeksaktnije prosuditi. Trešnje su, dodaje on dalje, podvrgnute
gnjiloći koriena, bolesti veoma priljepčivoj, koju uzrokuje nametnica gljiva
Armilliaria mellea, jer njezina Rhizoinorpha prodire do korienja i ubija ga.
Čini se, da ova bolest nije baš tako jako pogibeljna za suho zemljište, o kojem se
ovdje radi; no ipak valja biti na oprezu i zapriečiti širenje te bolesti sadeć trešnje u
dosta velikom razmaku, da im se ne će korienje doticati, a jošte je bolje, daše medju
trešnje sade kruške, kojim valja dati isti oblik kao i trešnjam. Trešnje će jošte svojim
bujnim granjem oko panjića čuvati ga od ozledft tako, da neće biti bojazni, da će na
nje na ovako zgodnom tlu navaljivati druga pogubna bolest — guba.


Proizvadjanje trešnjevca (Kirscbwein) nađomjestit će cognac, a na mjesto vina od
groždja dobro će doći vino od sladkih trešanja. U Švicarskoj, Njemačkoj, Americi i u
i´iekim obćinama u Francuzkoj goje se već trešnje u veliko, a oni, koji se davaju na


:ij posao, dolaze do blagostanja, dapače do bogatstva. Neka stanovnici Charentski,
Jeux-Sevresški i Viennski, kojih je zemljište tako zgodno za ovu vrst kulture, neka
velim, ni oni nezaostanu, neka sliede ovaj tako laki, tako izdašni put, pa će i oni
ugl (idati sretne dane !


Ovo su zaključci razprave veoma kratke, no jezgrovite, što ju je podao gospodin
đ´ Arbois de Jubainville. Mi priobćujemo ovo tim radje, što je stvar sama la sebe
veoma interesantna; s druge strane i s toga, što imade još dobrani broj šumara, koji
držeći se stare tradicije misle, da su poljodjelstvo i šumarstvo dvoje neprijateljske braće,
kojih ništa ne može da pomiri i sjedini. Mi nismo nikada bili toga mnienja, dapače


uviek, koliko je do nas stajalo i koliko smo mogli nastojali, da pokažemo protivno,


^.vaia nam je dakle drago, da smo se na tom polju sastali s drugim piscima.


Jošte nešto o toj stvari. Medju zadnjim kazano je nješto, što bi se moglo smatrati,


! ´ je napereno protiv onih, koji prakticiraju klaštrenje ili prorieđjivanje; no čitajuć


i >iorQO, svatko će uvidjeti, da se tu radi jedino o poljodjelcima, koji žele imati stabala,


oja nose plod, a neradi se ovdje o šumskom drveću. G. de Courval i Des Cors


1 kli su svoju autoritetnu rieč o tom, i nijedan se šumar bez sumnje nebi usudio štogod


´Otiv njih uztvrditi, jer su oni najpoštovanija lica medju svima, koji su se ikada


avila šumarstvom. „Le Bois".


0 b a V i e s t.


Nuđja se na prodaju „BrOCktiaUS´ ConverSationS-LexikOn" jedanaesto izdanje
u 15 omašnih svezakah, uvezanih u pol kože (Halbfranz), sasvim dobro sačuvan za,
30 for. Nabavna ciena 85 for. Tko isto djelo nabaviti želi, neka se obrati neposredno
na „Uređničtvo Šumarskoga lista".


Podjedno primjećuje se, da dotični kupac rečenoga djela može gornji iznos u tri,
a po volji i u šest jednakih mjesečnih obrokah odplatiti.




ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 49     <-- 49 -->        PDF

139


Visoki žetnaljsl

Ponizno podpisani obćinski šumavi u Dalmaciji usuđjuju se ovim da tom visokom
iđboru skromnu molbu prikažu, koja se tiSe upravo njihovog obstanka, ter stalnu nadu
;oje, da <5e visokoisti običnom svojoDji,«lblagonaklonošću nastojati, da poluče željeni
ispjeh. —


Poznato je, kolike su potežkoće priečile uveđenju redovite šumarske službe u
ovoj našoj pokrajini i kakve su žrtve doprinešene sa strane države, pokrajine i obćinS,,
dok se nije do cilja došlo. — A koliko veće potežkoće i uprav neprekoraćive oprieke
niesu bile ođpei-ene sa strane neznanog naroda proti uveđenju sistema, poaumljenja i
zagajivanja. Narod, koji neće da za buduće ni misli ni stara, koji si je geslom postavio :
„nek je danas drva i paše, pak sutra šta bude", taj je narod u uveđenju pušumljenja
i zagajivanja uvidio skoro nekakvi nepravedni čin proti njemu naperen; smatrao je
pošumljenje i zagajivanje kao otimačinom, pak se protivio via facti, i stao je zlobno
sjeći i pasti, kao da je u pravu da dade odmazdu za počinjenu mu otimačinu! —


A tko je imao u tom predmetu najveći teret, a — nebudi nam upisano u bezčednost
— i najveću zaslugu dobra uspjeha?


Uz c. kr. šum. povjerenike i obćinski šumar. — Oni, koji su u svagdanjem
doticaju s narodom niesu sliedili ni muke ni truda, a da narod do uvjerenja dovedu,
da sve što se radi u pogledu pošumljenja gajeva, to sve iđje na njegovu korist; pak,
ako je i koji šumar 1 žrtvom pao i bio napadnut, svakim načinom nije se zato uplašio,
već je uztrapio i nasljedio svoju zadaću, dok nije došao do postavljenog si cilja! —


Obćinskim šumarom kao i c. kr. šum. povjerenikom i strukovnjacim nadleži
najtežja služba, za koju se hoće umne i fizične sposobnosti. Dočim su izloženi svakoj
materijalnoj patnji, zlovremenu i putovanju, bilo najvećom žegom, bilo najvećom studeni,
dočim višeput, nakon dugog puta, neimaju ni trpeze ni postelje, a to opet moraju da
se žure, da odgovore dojednom zahtjevu predpostavljenim obćinskim i državnim vlastim :
oni procienitelji, oni vještaci, oni vršitelji svijnh naloga političke i obćinske oblasti,
oni nikad da imaju oduška. Život im je svakim danom na kocki, jer prestupnici šumskih
zakona, kada dogori luč do nokata, znadu iz busije i hitac izpaliti. A zato koja im
je nagrada? — Plaća, koja je jedva dostatna, da bitne potrebe života pokrije, može
im svakim časom biti uztegnuta, jer niesu stalni, a i da to ne bude, da ostanu u služb"
i za vieka svoga, kada ostarieli, iznemogli, niesu više u stanju da službu vrše, štqxx
čeka ? Niti kora crnog hljeba. A da za svoje službovanje dobiju bolest, koja da se^v
smrću skonča, ter život izgube, šta ostaje njihovim roditeljem, sestram, ženam ili djeci, ^\^
koje su svojom plaćicom hranili? — Prosjački štap!! —


To je užasan ali istinit ođnošaj jadnih obćinskih šumara, koji time postaju predmetom
iznimke u sadašnjem vieku, u kojem se osobito sa strane dojeđnog sloja teži, da si
stanje poboljša: eto po novijim zakonim i prosti radnici bivaju uzeti u zaštitu, te poduzetnici
obvezani, da im život osjeguraju, to jest da im osjeguraju hljeb za doba njihove
nesposobnosti radnji ili hljeb njihovim obiteljim u slučaju smrti. —


Obćinski šumari ali neimaju koga kriviti, što su postali iznimkom: morali bi ali
sami sebe kriviti, kad nebi iz petnih žila nastojali, da se proskrbe za svoju budućnost


— a i samim vlastim bilo bi od najveće koristi, kao n. p. obćinam i pokrajini, kad
bi im šumari imali stalan položaj, ter nebi se potucali u druga mjesta, gdje im je
hljeb za starost osjeguran, gdje im je obstanak obitelji takođjer osjeguran i to:
mirovinom.
* Umoljeni smo, da predležeću pmistavku otisnemo u našem organu đružtvenom,
što ovim dragovoljno činimo, ter stavljamd do znanja našim cienjenim čitateljem.


ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 50     <-- 50 -->        PDF

140


´´]´ ^etom svrše tei´rtju šumarskih uSilišta, ter dobiji


r^


službi; ^i Tiioznali sa obstojećim kukavnim okolnostim gleđi


Djl! stekli potrebito znanje i praksu za njihovu službu


etc mjesto, naročito stalno u drugim pokrajinam. Kolik;


pokrajini Dalmaciji, to se samf^ po sebi uviditi može


om ostaje dokazano, da kod pokrajinsko-obdinske upi-av(
mje i|aka imati, ostajSBre sveudilj pri samim vježbenicim. —-
Može li ikiH´ t( i proižtedi za napredak u nzgoju šumst, te da li nasuprot
strmoglavoni ´1 to su pitanja, koja se žalibože nedaju na dugo proučavati,
već se jedne. ue´a^-´jii, i to prvo niećno, a drugo jestno, a to je nepobitni


factum! —


Poni/ino podpis) . šumari, nikakvom namjerom, da se tuže na sađanji vremeniti
svoj polo/bi želili ost,! u do&i´ašnjo) službi i istu vršiti bez obzira na sadanje i buduče potožkode,
što bi se dapače selili toj službi posvetiti dušom i tielom, ali samo da im bude
osjeguran kruh za buđude za dobe, kad iznemogli nebuđu u stanju da si ga službom


zadobiju, usud ´ ; ´ se najponiznije obratiti se na taj visoki zemaljski odbor sliededom


visoki zemaljski odbor izvoli predložiti Visokom zemaljskom saboru


po, kojem :


molborg,.; nekp


osnovu zakon


1. 0´ šumari u Dalmaciji postaju stalnim činovnicim, uzpoređjeuim glede
trajanja
postignuće mirovine i za sve druge ođnošaje slnžbe di-žavnim
čiuo\ "
jenju glavnice imaju đopriuašati :
jkrajina;
,,´-, i obdine; ´
šumari od svoje plaće, surazmjerno istoj, kao ostali državni činovnici ;
^ > iznos šumskih naknada.
bstojedim šumarom ima se u godine službe uračunati sve vrieme dosa´;,´
službovanja kod obdina u Dalmaciji. —
^»ava mirovinske zaklade ostaje povjei-ena visokom zemaljskom odboru kao
ovog zakona.
´no podpisani goje stalnu nadu, da će im visoki odbor pri postignuću uspjeha
ve molbe običnom svojom blagonaklonošću u pomodi biti, ter mu već sada
najsrdačniju i iskrenu zahvalu izriču.
Nikola Vežić, šumar obć. Drniške.
Adolf Reininger, šumar obć, Kninske.
Mato Baranović, šumar obć. Šibenske.


,4


Pravdoje Belja, šumar obć. Eabske i Pažke.
Nikola Kako, šumar obć. Imotske.


Dopisnica uredničtva.


P. 1. gg. N. V. u Drnišu, M. pl. B. i SI. B. u Ogulinu, D. N. u Dvoru,
V. 1.´. L E, u Zagrebu, J. P. u Mirkovcih, M. R. u Kutjevu, I. St. u Trnjanih,
S. i*. . "rtu, D. E. i T. B. u Belovaru, V. B. u Petrinji: primismo priposlane
nam čifc.:i:|.e i EOtioe; hvala Vam usrdna na pripravnosti. Što nam je prama prostoru
našega Ime, moguće bilo uvrstismo, a ono, što je preostalo, sliedit će u budućem broju.
Molimo Vat i sve ostale naše cienjene suradnike i prijatelje, da se i u buduće nas
sjetite. Naročitu potrebujemo lokalnih vješti, tičućih se naše struke. — J. S. u Petrijevcih:
Vaš dopis ustupismo gosp. dr´užtvenom tajniku.
LiredničtTO i naklada hrv.-slav. šumarskoga ´đružtva. — Tisak C. Albrechta.