DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 94 — Premjerba drva za gorivo. Piše Dragutin Nanicini, šumar II. banske imovne obćine. Čuditi se moramo, kako je naša obća šumska uprava oskudna na propisima ne samo savršene kontrole, već i običajnih propisa dnevne službe. Nama su ti uzroci posvema nepoznati. Ne mislimo, ni da jim je temelj u „obilju" šuma, jer nemožemo razumieti, zašto se na sve strane čuje glas o „nestašici" drva, ako šume ima u obilju. Biti će tomu svakako neki drugi razlog, koji nekanimo uvlačiti u ove redke. Mi smo nakani ovaj put iznieti nedostatke o premjerbi drva za gorivo. Štovani drugovi razumiju vrlo dobro važnost premjerbe drva u obće, po cielokupno šumsko gospodarstvo i kako je ono potrebito za trajno uredjenje, pa se ne će čuditi, što ni toga neuplićemo ovamo. Nama je u ovaj tren pred očima manjkavost propisa o premjerbi drva za gorivo, pa ćemo o tom naše izkustvo iznieti, koje smo stekli u službi imovnih obćina. Štovani drugovi neka dozvole nacrtati prošlost ovoga predmeta u bivšoj vojnoj krajini. K šumskom zakonu od god. 1860. dodani službovni naputak za šumsku upravu u vojnoj krajini razlaže u IV. odsjeku prava krajišnika na uživanje šume. U § 71., točka a) odmjeruje se množina drva, koja se ima dati svakoj zadruzi za kuću i propisuje: ,da se zabranjuje ta drva iz šume izvažati u dugačkim cjepanicama, jer to onemogućuje svaku kontrolu, već se drva za gorivo moraju ciepati u cjepanice od 6´ duljine i slagati u hvatove, pa pošto su izbrojena (prerajerena) izvoziti s izvoznicom". Ovaj propis vrlo je jasan, a za ovdašnje prilike i dosta točan, pa da je ostalo kod njega, danas bi u službi imovnih obćina stojeći šumar imao lagan posao s premjerbom drva za gorivo. Malo zatim, naredbom c. kr. ratnoga ministar stva u Beču, od 1. V. 1863., odjel 10. br. 1326., koju je potvrdilo Njeg. Velič. odredjuje se: „da se (gore navedene) ustanove o ciepanju i slaganju krajiškim obiteljim doznačenih drva za gorivo ukidaju, pa se prepušta satnijskim upravam, da one odrede od slučaja do slučaja, prema vladajućim obstojnostima, da li će se drva za gorivo izvoziti u cjepanicam od ,,6´ duljine, ili u dugačkim polama". I odviše je jasno, da se ovim propisom ukida premjerba drva za gorivo. Samo onaj, komu su poznate „tajne" stare satnijske uprave u bivšoj vojnoj krajini, razumjeti će odmah, da je ovaj propis o izvozu drva u duljini od 6´ bio samo na papiru, tim više, što se pojam „mjestne obstojnosti" dade vrlo dobro raztanjiti prema potrebi. Po ovom „popravljenom" propisu o izvozu drva za gorivo prepušteno je bilo samovolji krajišnika, da drva za gorivo izvoze po miloj volji. Ako bi se koj šum. organ našao, da tomu stane na put, „tajne" satnijske uprave lahko bi dokazale bile, da su ,mjestne obstojnosti" ne posvema protivne tomu. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 95 — Nesmijemo ovom prilikom ovdje premučati, da u Krajine za doba vojne uprave, šuma i šumska uprava bijaše vrelo, iz koga se je krajiškim obileljim najradje davalo razne polakšice, pa su uslied toga i šum. organi bili samo na službi „tajnah" satnijske uprave. Štovani drugovi priznati će, da je s ovom naknadnom naredbom o izvozu drva za vatru šumsko gospodarstvo bačeno u nazadak, jer kud je uništen trag svakoj kontroli o množini služnosti, tuđa je iztrgnuto iz ruku šumske uprave i sredstvo, kojim bi se za sadašnjost bilo moglo skupiti vrlo važnih podataka za procienu i uredjenje šuma. Nezaboravimo kod toga, da bi se krajišnici bili za vojne uprave priučili redu u uživanju šuma, da je ostalo kod prvotnog propisa 0 premjerbi drva, te bi danas i šumska uprava i nadzor bio puno savršeniji, i dobivali bi svake godine točne računske podatke o stanju šume. Kod zadnjeg propisa, kojim se ukida premjerba drva za gorivo u šumi, ostalo je sve do godine 1879. Te godine, 14. svibnja, izdalo je bivše c. kr. glavno zapovjedničtvo, kao krajiška vrhovna upravna oblast u Zagrebu, za II. bansku imovnu obćinu, naredbu, br. 3636. ex 1878. odjel unutarnji, „da se drva za gorivo, doznačena krajiškim obiteljim za kuću, moraju u šumi ciepati i u metre slagati, te da se prekršitelji ove naredbe imadu kazniti kao za svaki drugi šumsko-ređarstveni prekršaj". Koliko je ova naredba hasnila; .razabire se od tuda, što je kr. hrv.-slav. dalm. zemaljska vlada u Zagrebu, odjel za unutarnje poslove, izdala za II. bansku imovnu obćinu naredbu od 9. kolovoza, 1883., broj 30.923: „da pravoužitnici imadu u ime pripadnosti njihove doznačena jim drva za gorivo u šumi pociepati i kod panja, radi premjerbe, slagati, te da nesmiju takova drva izvoziti iz šume u cielim komadima, pošto bi se time (izvozom u oblom), otegotila ne samo kontrola, nego bi se tim povoda dalo kriomčarenju u većoj mjeri, a pravoužitnici mogli bi takove veće komade izradjivati ne u gorivno, već u različito tvorivno drvo za trgovinu na dobitak". Ovo su četiri, bolje tri izprave, koje počam od god. 1860. imamo u šumskoj upravi o premjerbi drva za vatru. One su vriedan spomenik o napredku šumarstva i ozbiljnom shvaćanju vrhovne uprave o zadatcima šumskog uredjenja. Neka je dozvoljeno ovom prilikom ove izprave malo razčiniti. Ona prva, od g. 1860. naročito naglasuje, da se zabranjuje drva za gorivo izvoziti bez premjerbe i u dugačkim cjepanicama s toga, „jer to onemogućuju svaku kontrolu". Očito je, da je ova stavka nepodpuna, jer nam nerazjašnjuje, ima li se premjerbom drva za gorivo kontrolirati koHčina služnosti svake krajiške obitelji, ili tečaj šumskog uredjenja. Istinabog, premjerba bi dala podatke za jedno i drugo, ali točna definicija, o svrhi premjerbe, uputila bi nas, za čim se je onda išlo. Godine 1860. izdan je sa šumskim zakonom i naputak za uredjenje šuma u vojnoj krajini, koji i o reviziji šum. uredjenja govori, nu nama nije pošlo za rukom jedno i drugo u sklad dovesti. S toga sudimo, da je ona ustanova o premjerbi drva za gorivo izdana radi toga, da se |
| ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 96 — krajišnici priuče redu u uživanju šuma. Da je to polučeno, danas bi šumska uprava imovnih obćina daleko naprednija bila. Priznajemo, da je ministarska naredba od 1862. u tom pogledu sve pokvarila. Biti će, da su vriedni drugovi i to opazili, da spomenuti propis od god. 1860. 0 premjerbi drva ništa neodredjuje proti onima, koji bi drva za gorivo izvezli bez premjerbe. Ovo je velika manjkavost u ovom propisu. S njom postaje onaj propis iluzoran, jer si je težko i pomisliti, da bi se itko od krajiških obitelji dao na eiepanje i slaganje drva za gorivo u hvatove, ako bi prošli bez kazne, nepokore li se propisu. Ili se je možda mislilo, da takovog propisa netreba, jer je dosta, da je jasno, što se ima činiti, pa će satnijska uprava nevršitelje kazniti. Ali kako da jih kazni, kada za to nema nigdje propisa i kakvu da izreče kaznu. Tu je opet .tajna" satnijske uprave imala slobodne ruke, pa kada se sjetimo svega, što smo vidili i čuli o toj upravi, tada moramo i nehotice čestitati narodu, da nije ostalo kod ovog netočnog propisa. Naš je nemjerodavan sud, da je opisani propis od god. 1860. o premjerbi drva bio dosta nepodpun. Šumarska nauka bila je onda tako daleko, da se je vrlo dobro znalo za probitke premjerbe drva, a šumska uprava u toli čvrstim šakama, da se je premjerba mogla točno urediti. Naredba bivšeg vojnog zapovjeduičtva kao krajiške vrhovne upravne oblasti u Zagrebu od god. 1879. takodjer ne veli u koje ime da se drva za gorivo premjeruju. Ona samo jasno odsieca, da se drva za gorivo moraju u metre slagati, a prekršitelji ove odredbe, da se „imadu kazniti kao za svaki drugi šumsko-redarstveni prekršaj". Po našemu sudu nemože nas ni ova naredba zadovoljiti, jer je u oba svoja diela nepodpuna. Za prvi dio rekosmo gore, a za drugi sudimo ovo: Šumsko-redarstveni prekršaji nabrojeni su u § 44. do uključivo 51. i u § 60. šumskoga zakona. Mi smo ove paragrafe pomno pročitali, ali vrlo žalimo, što nismo mogli medju njima čitati, da bi bio šumsko-redarstveni prekršaj i to, ako ovlaštenici doznačena jim goriva drva u šumi neciepaju, u metre neslažu i kucam voze prije, nego li su premjerena. Neka nam se reče, da li se može tko osuditi za nešto, što u odnosnom zakonu nije kažnjivim označeno, a neizdaje se odredba, kako bi se imao kazniti taj prekršaj. Mislimo da ne, pa s toga i sudimo, da ova druga naredba o premjerbi drva za gorivo nije mogla imati onaj uspieh, koji se je s njom postići htio. Ali evo još nešto k tomu. Pravoužitnici imadu redovito pol godine dana za izradbu i izvoz svojih drva. Oni u tom razdobju dodju po nje barem 10 puta, jer niti imaju radne ni vozne snage, da je u jedanput prosjeku i kući dovezu, a niti su na to primorani. Vriedno bi bilo sada znati, da li se svaki pojedini imađe prijaviti za taj „redarstveni prekršaj" samo jedan put, ili svaki put, kada je po drva došao, a niesu mu propisno premjerena. Pa onda, ako se |
| ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 97 samo jedanput prijaviti ima, valja li onaj dan, kada je prvi put drva vozio bez premjerbe ili zadnji put. Sve su ovo velike manjkavosti ove druge naredbe o premjerbi gorivi drva pa je jasno, da se s njom nije ono polučilo, što je bilo naumljeno. Sasvim je drugačija naredba zem. vlade od god. 1883. Ona jasno govori, s kojeg razloga moraju se drva za gorivo ciepati, slagati i premjeravati kod panja. S njom se mogu „donekle" polučiti svrhe šum. uprave, koje ima premjerba drva namaknuti: uz podatke o uživanju šuma, točnosti uredjenja šum. gospodarstva, ima premjerba drva za gorivo po ovoj naredbi služiti i u tu svrhu, da se kriomčarenju stane na put, jer bi pravoužitnici mogli od komada drva za gorivo, iz.adjivati različito tvorivno drvo za trgovinu. Po našemu nemjerodavnomu sudu nije ni ova naredba podpuna. Prva mana joj je ta, što ni jednom rieči neopredieljuje ništa, ako se pavoužitnici nepokore ovoj odredbi, već drva za gorivo izvoze u oblom i u cielim komadima. Druga mana Je ta, što pojam o samom ciepanju drva nije pođpun, odnosno raztumačen. Prva manjkavost vrlo je osjetljiva u šum. upravi s toga, jer će se vrlo težko nagnati pravoužitnike, da drva ciepaju i slažu u šumi, pa izvoze nakon premjerbe, dok god ne bude stalnih i osjetlji\ih propisa proti nemarnikom, kako se je to žalibože kod ove imovne obćine opazilo; oni ni maio nemare za spomenute naredbe, već drva izvoze po svojoj volji. Dopuštamo, da ove propise može odsjeći vis. vlada, ili da se izradak isti prepusti svakoj pojedinoj imovnoj obćini prema vladaj aćim prilikam uz vladino odobrenje, ali dok toga nema, nije se ni nadati, da će propisi o premjerbi drva, kakovi su danas, imati uspieha. U uredjenoj šum, upravi, o kojoj nam je nastojati u obće, a navlastito kod imovnih i urbarijalnih obćina, osjetiti će se druga, gore pomenuta mana više, nego prva. Neka nam je dozvoljeno to raztumačiti. Sama spomenuta naredba izrično veli, da bi pravoužitnici mogli drva za gorivo za doznačene jim komade izradjivati za grad u, kada bi iz šume izvozili drva u cielim komadima. Dozvoljavamo, da je tako, ali za tehničku porabu nije samo dugačko deblo, već i debelo, pa bi i za ovo morala odmjerena biti stalna granica, dokle se ciepati mora trupac od 1 m. duljine za cjepanice. Neka nam je za to dokazom ovaj primjer: A ciepa trupac od 30 cm. sr. pr. u 4 cjepanice, a S od 80 era. sr. pr. takodjer u cjepanice i samo od ovakih trupaca i cjepanica uciepaju svaki za se 1 pr. m. drva. Mi smo još u školi naučili dokaz, da B imade veču množinu drva, nego , a u praksi smo vidili, da se od komada, kakova B vozi kući za goriva mogu još uviek ciepati duge i daske, manje kolje i mnogo drugih obrtnih sitnarija. Pomislimo si sada ovakovo ciepanje drva za gorivo poprieko lasno nam je ra/iabrati, da li će podatci o premjerbi gorivih drva biti kadri služiti i za |
| ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 98 — račune o uživanju šume. Nedvojbeno je, da će ti podatci biti puno manji, nego li je u istinu šume potrošeno. Ovalfo manjkavim propisom o premjerbi drva nije moći polučiti svrhe, koju rečena naredba od god. 1883. na umu ima i koja bi se polučiti imala; za to trebalo bi jačih propisa. Mi baš iz prakse znamo, da je navlastito za debljinu cjepanica potrebna stalna granica. Osietili smo to radi toga, jer niesmo dozvolili, da se kući voze debele cjepanice, koje su se mogle odbiti od koga trupca, pa nam je percipient (pop!) posprdno doviknuo: „Dajte mi o tom propis". Badava je bila za to i intervencija nadšumara, on je vozio debele i široke cjepanice, pa je od njih ciepao duge za burad! Neka nam je dozvoljeno još i ovu spomenuti: u § 83. nap, C. zak. od 1881. 0 imovnih obćina stoji propis, „da šumar mora sam drva premjeravati, koja su doznačena uz podpunu pristojbu, te da nesmije pod nipošto samovoljno povjeriti te toli važne službovne poslove kojemu organu šumske obrambe." Istim zakonom i naputkom u § 93. dozvoljeno je, da lugar smije premjeravati gradiva i goriva drva za pravoužitnike bez šumara. — Zsdužio bi nas svatko na veliku zahvalu, koji bi nam raztumačio, zašto je ona prva premjerba važna, a ova druga ne. Mi se nemožemo toj razliki dosjetiti. Za nas je jednako važno, da li šumu uživa trgovac ili ovlaštenik, pa je premjerba važna i za jedan i za drugi slučaj, pa mora biti i točna. — Drugih ustanova o premjerbi nema ni u ovom zakonu. Čini nam se, da smo dosta iznieli za dokaz, da su propisi o premjerbi drva za gorivo u´našoj hrvatskoj šumskoj upravi vrlo nepodpuni. S toga zaglavljujemo ovaj dio s uvjerenjem, da je od neobhodne potrebe u svakom pogledu, da se 0 tom izdadu stalne uredbe, koje bi sadržavale: a) Bezuvjetnu zapovjed, da se drva za gorivo, što je pravoužitnici dobivaju za kućnu porabu, moraju depati i slagati u metre radi premjerbe. b) Opis ciepanja, t. j . na koliko se cjepanica moraju ciepati trupci stanovite debljine i cjepanice stanovite širine. c) Odmjerenje kazna za one, koji se ne bi pokoravali tomu propisu. Sudimo, da su ove tri točke posve opravdane, Premjerba drva za gorivo potrebna je radi kontrole o uživanju šuma i služnosti svakog pojedinog pravoužitnika. Propis 0 debljini cjepanica opravdava se s time, što bezuvjetno moramo 0 tom raditi, da kriomčarenju svakovrstne obrtne šumske robe od drva za gorivo stanemo na put, pošto se taj manjak namiruje poslie sa šumskim kvarovima. Nevežu nas dakle na to samo postojeći propisi, već i narodno - gospodarstveni probitci vlastitoga naroda, koji su baš glede kriomčarenja šnmske robe vrlo veliki. Ta i sama naredba vis. vlade od god. 1883. jasno veli, da se debeli komadi od drva za gorivo mogu izradjivati u različito tvorivno drvo za trgovinu. Požaliti moramo, što se tomu nije odmah i na put stalo točnim propisom o ciepanju drva. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 99 - Kazna za neposluh stanovitog propisa opravdava se time, što smo bez toga svaki propis iluzornim učinili već unaprieđ, pogotovu kod nas u Hrvatskoj, gdje se i najjasnijim propisom o šumskim kvarovima nastoji na razne načine izbjeći. Mi nemislimo, da se s ovim traži nešto, česa nigdje nema. Eno nam druge državne pole Cislajtanije. Tamo imadu još od god. 1874. propis, kako se drva moraju ciepati, koja se izradjuju u vlastitoj režiji. Tomu propisu moraju se pokoravati i ovlaštenici. Mislimo, da smijemo reći, da su naše šume svuda pristupnije, nego one u Cislajtaniji, pa da se u tom pravcu našim ovlaštenikom nenaprćuje nikakav teret, koji se svladati nemože. U ostalom mi i kod kuće imamo dokaz za to, da se drva za gorivo mogu ciepati, jer je naši obćinari, dakle i pravoužitnici ciepaju i u metre slažu za obćinske urede, učione i sveštenstvo. A što mogu uraditi za ove, mogu i za sebe. Stajalo bi samo nešto dosliednosti u provadjanju propisa od nadležnih oblasti. Spomenuti propisi o premjerbi i ciepanju drva za gorivo nisu od potrebe samo za pravoužitnike, već se oni moraju sastaviti i za neovlaštenike i trgovinu, navlastito za malu prodaju drva. U ovom zadnjem slučaju čini nam se oprez osobito na mjestu. Ako Petru ili Pavlu prodamo drva za gorivo u šumi, potrebno je svakako da znamo, koliko smo mu prodali. Nije pravo, da se budi kupcu, budi prodavaocu nanese šteta uslied toga, što se nemože od oka pravo procieniti, kolika množina je doznačena. Premjerba je dakle potrebna već radi obostranih probitaka. Još više nam je paziti na samo ciepanje cjepanica. Čini nam se, da to i jest prava svrha premjerbe. Evo zašto: Kupac kupi X stabala za izradbu drva za gorivo. Ali on mjesto da je podpuno ciepa, kala svaki trupac na pole, ili četvrtine, i to tako, da se svaka od ti ciepanica može još razkalati na 2 ili 4 cjepanice, bez da je s time cjepanice tanke napravio. Mi znamo, a iz gore navedenoga primjera vidili smo, da je ovakovo ciepanje drva za gorivo po posjednika šume vrlo nazadno. U jednu ruku dobiva kupac krupnim ciepanicama veću množinu drva, a u drugu ima takove ciepanice, od koji može i ciepku gragju (dtige i daske) ciepati, jer su ciepanice tako debele, da se takova šta može od nje praviti. Očito je dakle, da je kupac u velikom dobitku, što više, on može s ovim naumom i drva kupovati, a što je najgore, može se vrlo lahko i nesaviestan organ naći, pa dozvoliti krupno ciepanje. Manjkavost propisa o premjerbi drva za gorivo, opaža se i u službi osieća baš kod kupovanja drva na malo. Navlastito biva to tamo, gdje je trgovina živa, dakle su i sredstva tu, da se spomenuti probitci krupnog ciepanja drva za gorivi lahko sakriti mogu. Pa još jedno imamo kod toga, što nesmijemo nikako pregledati; Za pravoužitnike stoji od vajkada u Krajini propis, da za kuću doznačena jim drva nesmiju u nijednu drugu svrhu upotrebiti, već zašto su doznačena. Polag ovoga propisa gone se pravoužitnici na svakojake načine, kada se |
| ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 100 — zateku, da se niesu uzpokorili ovom propisu. Ovo je podpuno pravo. Mi samo nemožemo pojmiti, zašto se i kupac ne bi prikladnim sredstvom prisilio, da od drva za gorivo nepravi što drugo, te u jestnom slučaju odsieći mu i točnu nadoplatu. Slutimo, da mnogi od štovanih drugova ne bi ovo podpisali. Razumijemo i zašto. Takova pogrieška, da se nanosi očita šteta vlastniku šume, dakle službodavcu, pada na obraz lošoj šumskoj upravi. Dotični kupac neraože nikako biti kriv, za griehe tugje, dakle mu se ne može ni u grieh upisati, ako mu je šumska uprava pustila, da ciepa takova drva za gorivo od kojih će moći kod kuće ciepati duge, trske i slične sitnarije, koje su daleko veće vriednosti, nego je on za nje platio. I mi ovako sudimo, ali ujedno i dodajemo, da „prikladno sredstvo" proti ovako krupnim pogrieškam šumske uprave nalazimo baš u točnom propisu o ciepanju drva za gorivo. Još jedan prigovor naći će se proti gornjoj odredbi, o nadoplati, ako kupac od drva za gorivo što drugo izradi za tehničku porabu, najme taj, da se za drva za gorivo doznačuju samo takova stabla, koja su jedino za gorivo sposobna. Mi ni proti ovomu neprigovaramo, dapače s narodno-gospođarstvenoga gledišta moramo baš svi o tom raditi, da za pojedinu svrhu doznačujuća stabla budu lih zatražene sposobnosti. Bila bi i griehota, a i sramota, kada bi danas doznučivali za tehničke svrhe sposobna stabla drva za gorivo. Nu neka nam je sasvimtim dozvoljeno ovgje nadovezati naš nemjerodavan sud, da mi niesmo u stanju samisiiti si u nas takove krupne šume, kojoj bi svako stablo bilo sposobno precizno lih za jednu porabu. Ponajmanje ćemo to naći kod stabala, koja procienjujemo za gorivo. Tu ćemo u svakom pojedinom trupcu naći po jednu, dvie i više cjepanica, od kojih se mogu i diige uciepati. Nadalje, mi si nemožemo predstaviti percipienta, pa bio on i pravoužitnik, a koji ne bi znao od doznačenog mu stabla izbiti bud kakovu korist, izim drva za gorivo. A što nam se čini najglavnijim, jest to, da ćemo riedko naići na takove sječine u krupnim šumama, da bi mogli svakog percipienta namiriti s.takovim drvećem, koje je samo za gorivo sposobno. Mislimo, da će ovo malo dosta jasno dokazati, da je ovaj zadnji prigovor teoretične naravi. Različno je dakako onda, kada kupac kupi na javnoj dražbi sve na sječini se nalazeće drveće, pa prodavalac nejamči za množinu drvne zalihe i dozvoljava mu od kupljenih stabala izragjivati, što kupac sam hoće. Tu dakako ne ima premjerbe u pravom smislu, već se samo izbroji izragjena roba. Kod ovoga kupovanja nemogu se dogadjati ni neprilike, koje bi odnosnoj šumskoj upravi bile na sramotu, jeć će kupac, u vlastitomu probitbu, izragjivati onakovu robu, koja će mu najbolje naplatiti i uloženu glavnicu i potrošeno vrieme. I po samu šumsku upravu ovakova je prodaja najprobitačnija, jer joj zadaje najmanje posla. Nu svagje nije izvediva, a ima krajeva u Hrvatskoj, da |
| ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 101 — se šuma prodaje samo na malo. Za ovu prodaju moraju obstojati propisi o izradbi drva. Propisi 0 ciepanju drva za gorivo potrebni su ne samo za izradbu u šumi, već i za trgovinu. Evo zašto: Petar ugovori s Pavlom, da mu ovaj do stanovitog vremena stavi u mjesto A izragjena drva za gorivo X pr. m. I. razreda, y pr. m. II. raz. i z pr. m. III. r. Pavao zadovolji ugovorenoj obvezi i doveze drva na pogogjeno mjesto. Nu Petar mu prigovara, da neima ugovorena množina drva I. i II. razreda, već da su više III. razreda. Pavao se s time neslaže i eto parbe. Uz ostale formalnosti, "koje traži civilna parnica, odredi se i sudbeni očevid sa šumarskimi vještacima, da ovi odsjeku, da li je ugovorenoj obvezi o pojedinim razvrstbinam zadovoljeno. Vještaci imati će dakle ustanoviti i sudu dati svoje mnienje o tom, koliko je Pavao na odregjeno mjesto postavio drva za gorivo I., II. i III. razreda, kako su se pogodili Petar i Pavao. Pozivanje šumarski vještaka mi podpuno shvaćamo. Nu neka nam vriedni drugovi kažu po svojoj saviesti, bili oni mogli u svakoj parnici dati stalno i neoborivo strukovnjačko mnienje na temelju u nas postojećih propisa kada bi bili pozvani kao vještaci. Sudimo da ne, i njihovo mnienje mogli bi oni samo podkriepiti na „običaju i praksi. Mislimo, da će nam se dozvoliti izreći naš nazor, da bi nezadovoljna stranka lahko našla vještake, — pa i nebili šumari, — koji bi na temelju „običaju i prakse" oborili prvo vještaćko mnienje. Nama u ovom slučaju niesu na umu stranke, već šumari — vještaci, odnosno njihov sud o parbenom predmetu na temelju postojećih propisa. Za provincijalni dio Hrvatske neznamo, da li postoje kakovi propisi u toj stvari. U Krajini ima u cjenicima ovo: I. razred (najbolje) = čista cjepanica, II. „ (srednje) = izmetak, a III. „ (slabije) = slabo granje. Mi dozvoljavamo, da je ova razredba, po kojo se dade u neku ruka izreći sud u našem slučaju. Ali ova razredba nije stalna i nezadovoljna stranka nemora joj se pokoriti, pošto ova razredba valja samo za šumoposjednika, nipošto u parbenim predmetima. Za ove mora svako mnienje osnovano biti na propisima, koji su baš u to ime i izdani od nadležnih oblasti, a ovo razdielenje drva za gorivo nigje nije proglašeno takovim, da se ono mora mjerodavnim smatrati i pred oblastima, — pa se s toga ove uemoraju ni vezati na nj. Naš je nemjerodavni sud u ovoj stvari taj, da je gore opisana razredba Uh za upravu, da se ova donekle ravnati zna kod premjerbe drva za gorivo u šumi. Gore opisana razvrstba drva za gorivo u tri razreda ima i tu manu, što ona neodsjeca stalne granice, kada prestaje čista cjepanica, što je izmetak i koje slabo granje sposobno je još za drva. Dok toga nema, nije izključeno natezanje „vještačkog mnienja" o pojedinom razredu. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 102 — Nevelimo, da smo s ovim izcrpili sve, što se može nabrojiti u potvrdu našega suda. Ipak sudimo, da je i ovo dostatno za dokaz, da su propisi o ciepanju drva za gorivo u nas nepodpuni, te da bi se tomu moralo čim prije deskočiti. Kako je u nas šumska trgovina obilna, nepojmljivo nam je, da ^e propisi 0 ciepanju drva za gorivo nisu već odavna ustanovili. A prilike je bilo, ako nikada, a ono god. 1879. kada su trg. obrtničke komore izdale propise za francezke dužice. Prt kako nisu ovi propisi zadavali nikakovih potežkoća, sudimo, da to neće biti ni za drva za gorivo, tim više, što u drugih naroda nalazimo o tom već odavna propise. Mi bi je morali samo prilagoditi našim prilikam. Znamo vrlo dobro, da sve nabrojene manjkavosti naše šumske uprave osiećaju i vriedni drugovi, pa si s toga i neprisvajamo nikakovog prvenstva u ovoj stvari. Nama je bila nakana jedino ta, ovo iznieti na svietlo samo radi toga, da se jednom počme i ob ovoj stvari u nas raditi, da sbacimo s nas prikor nemara za ovako važnu stvar, kakova je ova. S toga zaključujemo ove redke s našim predlogom: I. Zemaljska vlada neka izda normativnu naredbu za sve imovne obćine — a i za urbarijalne — da se za kućnu porabu doznačena drva za gorivo pravoužitnici moraju u šumi najprvo pociepati i složiti u metre, pa izvoziti nakon premjerbe, i neka točno odsječe posliedice, koje će sliediti za neposluh toga propisa. Ujedno se ima propisati i to, kako da se drva ciepaju od ra?;novrstno debelih trupaca. II. Upravljajući odbor našega družtva neka sporazumno s trgovačkoobrtničkimi komorami ustanovi propise o razvrstbi drva za gorivo s točnom oznakom, koja drva i kakove vrline spadaju u koji razred i od kakovih stabala se ista uciepati mogu. Taj izradak imala bi potvrditi vlada i naložiti, da se po svakomu i vršiti ima, te da ima služiti kao podloga kod nastalih razmirica u trgovini i kod razprava pred oblastima. Bilo u dobar čas! Pošumljivanje Alpa i PirenejS u Francuzkoj. (Svršetak) VII. Pireneji. Sve, što sam do sada priobćio o regulaciji gorskih potoka i načinima poŠumljivanja, odnosilo se samo na Alpe. Obćeniti karakter radnji u Pirenejima malo se u čem razlikuje od radnja u Alpama, i ja ću prema tomu pokazati njihove osebitnosti. Prije svega nekoliko riječi o Pirenejima samima. Gorski su hrbtovi ovdje više uzdignuti, doline uže, pojedini vrhunci manje slikoviti nego u Alpama. Svojom veličinom, divljoćom svoje prirode mnogo sjećaju na ruski Kavkaz, |