DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 124 —


Po kasnijih viestih ođluSila se je tvrđka, da će od natnjeravanih parnih
pila jednu u Novom, drugu na Rieci smjestiti.


Što se samih kupoprodajnih uvjeta tiče, moramo otvoreno priznati, da
povoljniji biti nemogu, jer uz ine pogodnosti šumska pristojba glasi za 50"/o,
dakle za polovicu niža, nego što je u posliednje vrieme u istih gospodarstvenih
jedinicah ili srezovih rabljena.


Prema sklopljenom ugovoru počela je budimpeštanska tvrdka prošle
godine izrabljivati prije spomenute sastojine, u koliko je pako navieštene parne
pile namjestila, do sada nam poznato nije.


Veleprodaja ova potresla je sve odnošaje šumske trgovine gornje krajine,
primorja i gorskog kotara već onda, kada se je o njoj samo sanjalo, a pobudila
je upravo uzrujanost drvotržaca, kada su se utanačeni kupoprodajni uvjeti saznali.


Sviet trgovački, koliko se je u prvi mah prepao, da će tom veleprodajom
nestati zanj sposobnih sječivih sastojina, toliko je opet bio zabrinut s konkurencije,
koju će pomenuta tvrdka uz jednake izradne i izvozne troškove, a toh
sniženu šumsku pristojbu, uzdržavati moći.


Bojazni prve, da bi za ostali trgovački sviet uzmanjkalo sječivih sastojina,
nestalo je na skoro, jer je osim većeg diela sječina kr. državne šumske uprave
ostao drvotržcem još redoviti grdišnji etat imovnih obćina i vlastelinstva na
razpolaganje.


Upravo s toga, što je prestalo naunovčenju još dovoljno drvnog materijala,
stao je trgovački sviet ozbijno razmišljati, kako će svoje obstojnosti svesti u
sklad s onimi budimpeštanske tvrdke.


To je bilo povodom sastanku drvotržaca županije modruško-riečke i ličkokrbavske
na Rieci dne 13. svibnja prošle godine, na kojem sastanku bje zaključeno,
upraviti predstavku na preuzvišenog gospodina kr. ugarskog ministra
za poljodjelstvo, obrt i trgovinu, kojom se pomenuti drvotržci očituju proti
šumskoj prodaji budimpeštanske tvrdke i mole za pravednu zaštitu interesa
svojih i domaće šumske trgovine.


Predstavka pri sastanku odmah sastavljena i podpisana po petdeset i tri
najuglednija drvotržca prije pomenutih dviuh županija očituje medju bitnimi
tegobami i onu glede izlučenja takovih šumskih predjela tvrdki budimpeštanskoj,
za koje bi se našlo — i našlo se je ponuda — po kr. šumski erar iz domaćih
trgovačkih krugova povoljnije stavljenih. Iztiče se nadalje u pomenutoj predstavci,
da su se tom prodajom izmakle iz domaćih ruku šume, u kojih se je
po domaćih silah uz čednu zaslugu mogao rM dalje razvijati, te mnoga od bezbrojnih
lih na šumsku trgovinu vezanih porodica uzdržavati, a ostati će i tolike
od djedova u vriednosti od preko milijuna forinti sagradjene pilane pfiste, jer
u koliko i imade još razpoloživih sastojina, to ipak rSd naših drvotržaca prestati
mora, pošto ga nemogu nastaviti uz dvostruku šumsku pristojbu prama pristojbi,
što je budimpeštanskoj tvrdki odmjerena. S toga drvotržci na koncu mole, da
se i njim, ako se ugovor sa budimpeštanskom tvrdkom već razriešiti nemože,
ustupaju pod istimi uvjeti za sječu opredieljene sastojine.