DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 123 —


te je pokazalo neznatnu ili nikakovu nepovoljnu razliku prama obće rabljenomu
cjeniku šumskih proizvoda na panju od godine 1876^ počaraši.


Ako se je i u šumskoj trgovini pojavila konkurencija, kada je usljed
nastalog carinskog rata izvoz meiike gradje i laktovine iz sjeverne Ugarske i
Austrije u Njemačku, te Rumunjsku na minimum reduciran, a veći dio tih proizvoda
morao svoje tržište na Rieci i Trstu potražiti, ipak konkurencija ta,
kako se je u prvi mah ozbiljno shvatila, nije mogla na naše šumsko-trgovačke
odnošaje toli štetno djelovati. Nije toli štetno mogla djelovati već s toga, što
konkurencija ta nije nastala tako iznenadno, i što je obće poznato, da su skladišta
Rieka i Trst dobivala mehku gradju i lies već dulje vremena uz nas u
velikoj mjeri iz Ugarske, Štajerske, Koruške i Kranjske. — Pače sam prekomorski
izvoz imao je sa Ruskom i Švedskom uzdržavati znatnu konkurenciju;
pa ipak uz sve te nepogode trgovina mehkom gradjom i liesom kod nas klonula
nije, već je još god. 1886., a donekle i 1887. bila prama našim dosadanjim
okolnostim u dosta povoljnom razvitku.


Drvotržac kod nas, posjedujuć svoj stalan i dobro uredjen fundus instructus,
razpolažući nadalje u ovih krajevih uz umjerenu šumsku pristojbu razmjerno
dosta jeftinimi radnimi i voznimi silami, neimajuć napokon prama običajnoj
prodaji i savjestnoj premjeri stabala podnašati glede kakvoće i kolikoće robe
osobitog rizika, a radeć solidno s trgovačkom tvrdkom na svjetskom tržištu,
neće se tako lahko gore navedenom konkurencijom zaplašiti dati, što nam
gotovimi činjenicami i priznanjem samih drvotržaca nebi bilo težko dokazati.


Iz ovog jasno proizlazi, da se mi ove nama od prije znane konkurencije
niesmo imali toliko bojati, kada si nebismo sami med sobom u zemlji stvorili
ozbiljniju i pogibeljniju konkurenciju, kako ćemo dalje imati prilike razabrati
i koja je glavnim povodom ove razpravice.


Početkom prošle godine pronio se je u domaćih listovih glas, da je kr.
državna šumska uprava sa jednom budimpeštanskom drvarskom tvrdkom sklopila
kupoprodajni ugovor na velike gromade jelovih, omorikovih i bukovih stabala
za gradju i ino tvorivo iz šuma krajiških, ležećih medju Ogulinom i Primorjem
u vriednosti po prilici jednog miliuna forinti na ustanovljeni desetgodišnji izradbeni
i izvozni rok.


Naglašeno je nadalje, da tvrdka ta namjerava podići više parnih pilana


uz more, te da se od te veleprodaje može u narodno-gospodarstvenom pogledu


očekivati velika dobit, što će se tim omašnim poslom namaknuti stalna privreda


ovdašnjim siromašnim žiteljem, koji se izradjivanjem i izvozom drva bave.


Sama veleprodaja imala se je protezati na ukupni desetgodišnji etat
jelovog i omorikovog tvorivog kao i gradjevnog drva sa redovitih godišnjih
sječina kr. državne šumarije jasenačke i begovorazdoljske.


Etat taj obuhvaćao bi na godinu oko 28.000 kubičnih metara mehkog


drva. Osim toga dužan je kupac uzeti najmanje 10.000 kubičnih metara bukove


gradje na račun redovitih godišnjih sječina istih dviuh kr. šumarija.