DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 119 — Thuja orientalis (Biota orientalis) (chinesisctier Lebensbaum), klekovina šiljkovrha; rodom iz Kitaja, Japana; zimi strada ponešto. Thuja sphaeroidica (knorrichter Lebensbaum), klekovina čvorasta; rodom iz Amerike. Ulmus americana (amerikanische Ulme), američki briest; rodom iz Virginije. Ulmus crispa (krausblatterige Ulme), kudrasto listni briest; rodom iz Virginije. Ulmus excelsa (hohe Ulme), visoki briest; rodom iz južne Evrope. Ulmus efFusa (Flatterulme) bieli briest; domaće drvo. Ulmus suberosa (Korkulme), briest jagnjeđ, domaće drvo. Viburnum acerifolium (ahornblatteriger Schneeball), javorolistna hudika; rodom iz Virginie. Viburnum opulus flo. pleno (gefiill. Schneeball), punocvietna hudika. Viburnum lantana (wolliger Schneeball), crna hudika, obični grm. Vitex agnus castus ([{euschbaum), kouopljika; primorski grm; cvieta liepo plavkasta, strada često od zime. Šumsko-trgovački odnošaji naših gorskih krajeva* šume u narodno-gospodarstvenom pogledu zauzimahu od vajkada u svakoj zemlji jedno od glavnih i najvažnijih mjesta. Napose pako domovina naša po naravi samoj, bujnimi i produktivnim! šumami obdarena, zauzimaše i zauzima šumskimi surovinami jedno od prvih mjesta u monarhiji, te obraćaju na se pozornost ne samo domaćeg, već kako je obćenito poznato, i vanjskoga svieta. Danas nam to najbolje zasvjedočava primorski kras, koji nekada obilan šumami, sadanje svoje stanje ima u prvom redu zahvaliti nerazložnomu gospodarstvu i lakomosti mletačke repuhhke. Mi raedjutiii) u ovoj razpravi nećemo segnuti u ono doba, kada je tolika šumska površina na obalah jadranskoga mora, prekomorskom trgovinom tadanjih vlastodržaca, opustošena, već ćemo se držati jedino šumsko-trgovačkih odnošaja gornje Krajine i gorskog kotara u drugoj polovici današnjeg vieka, dakle najbližih decenija. Onaj svjetski glas, što ga hrastici u ravnoj Slavoniji po svojoj uporabivosti uživaju, proizvodnjom mehke gradje i onog liesa mnogo prije uživahu, a uživaju još i sada šume gorovitih predjela svojimi jelovimi, omorikovimi i bukovimi sastojinami. * Ovu razpravu crpimo iz domadega glasila „Narodne Novine" broj 31. i 32. god. 1889., a priobćujemo istu našim oienjenim čitateljem obzirom na nazore, iztaknuto u istoj razpi-avi već s toga, da si svaki nas stru6ar& o tom svoj sud stvori. Uredništvo. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 120 — Geografijski položaj šuma gornje Krajine i gorskog kotara, te strategički odnošaji podpomogli su, da su u tih predjelili neke ceste kao sveza svjetskomu prometalu, jadranskomu moru, izgradjene već onda, kada vanjski, pa ni sam domaći svjet nije još pravo znao, koje silno blago leži u gorostasnih hrastovih slavonskih šumah. Upravo to je razlogom, da je svjetska prekomorska trgovina započela najprije šumskimi proizvodi, potičućimi iz gorskih predjela što s morem, što cestami uže spojenih. Gdje je s toga toliko mrtvo blago ležalo, posve je naravska posliedica, da je vlastnik tog blaga nastojao crpiti korist iz njeg, koju mu uz tražnju vanjskoga svieta za šunskimi surovinami i uz dosta povoljna za ono doba prometala nebijaše težko postići. Mi medju vlastnike takve ovdje brojimo kr. šumski erar, zastupajući šume u bivšoj ogulinskoj i otočkoj pukovniji, zatim kameralnu gospoštiju fužinsku, te konačno sadanja vlastelinstva kneza Thurn i Taxisa Brod, Grobnik i Čabar pl. obitelji Ghyczy Šume pukovnije slunjske i ličke, u koliko i spadaju u bivšu gornju Krajinu, moramo ovdje izuzeti, jer su iste šume jedne i druge pukovnije još prije vremena po pučanstvu samom znatno poharane; a ono malo trgovine, što pružaju, nije svietskog, već više lokalnog značaja i lokalne potrebe. Glavnu ulogu prekomorske šumske trgovine sa mehkom gradjom i liesom, kao i bukovom robom igrahu s toga samo šume prije navedenih posjednika. Nezalazeći u drugo, mi ćemo samo iztaknuti, da su šume gore navedenih posjednika svojimi jelovimi, oraorikovimi i bukovimi sastojinami jedine u domovini te vrsti proizvode mogle pružiti prekomorskomu svjetskomu tržištu- Kod toli traženog, a s druge strane opet cienjenog proizvoda, nije na dugo uzmanjkao veći broj nudioca i kupaca. Na ovaj način razvio se je u gornjoj Krajini, gorskom kotaru i primorju dosta živahan promet sa šumskimi proizvodi. Oko toga prometa i te trgovine sudjelovali su većim dielom, može se reći, malom iznimkom domaće sile tako, da su žitelji gorskog kotara i primorja kao vješti radnici imali liepe zaslužbe svojim ručnim djelom, dočim krajišnici, s teglećim blagom od prvih bolje stojećih sticabu privredu izvažanjem gradie i liesa do skladišta morskih luka, te proizvadjanjem manjeg, a naročito bukovog liesa. Tako je uz racionalno unovčivanje, za uporabu doraslih sastojiua, dobio vlastnik šume primjerenoj cieni odgovarajuću šumsku pristojbu, a drvotržac svoju čedno stečenu zaslužbu. Kod tako živahnog pokreta šumske trgovine nisu ni industrialna poduzeća na dugo izostala. Uz mnogobrojne pile na vodi za raznu rezanu robu, namještena je najprvo po nekom bečkom družtvu parna pila usred prašuma na mjestu Stirovača, bivše otočke pukovnije. Na ovoj parnoj pili u velikoj mjeri izrezana roba provažala se je dobro izvedenom i uzdržavanom cestom k morskoj luki Stinii;a, odkuda je na brodove za prekomorsku trgovinu krcata. Što se parnih pila za rezanu robu tiče, sagradjena je kasnije u Crnom lugu, gorskog kotara, jedna, koja je svoje vlastnike često mienjala, zatim jedna po Ščitomiru Vilharu u Prezidu, koja i sada pod istim vlastnikom radi. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 121 — Poslie toga sagradilo je vlastelinstvo kneza Thurn i Taxisa u Lokvah parnu pilu, koja obsegom sve dosadanje nadmašuje, nadalje je u istom mjestu, manjim obsegom, podigao parnu pilu posjednik Radošević. U najnovije doba imademo parnu pilu vlastelinstva čabarskog obitelji pl. Ghyczy u Livij-dragi kraj Gerova, Mate Muhvića u Prezidu, te konačno Miroslava Bohutinskoga u Stajnici izpod Kapele. Bilo je doduše sa parnimi pilami i drugih poduzeća kao na pr. u Vrhovinah, kotara otočkog, izpod Ravne gore sada kotara vrbovskog; nu ta industrialna poduzeća, kako čujemo, pokazuju sada jedino ostanke svoje nekadašnje slave. Tvornice, što u Vrbovskom i na Vratih kod Fužine proizvode razno pokućtvo, nećemo ovdje u obzir uzimati, jer nam je do toga, da iztaknemo poglavito ona industrijalna poduzeća, koja veliku množinu drva potežu iz šuma gorskih predjela, te priredjujuć isto, ipak ga samo kao surovinu iznose na skladišta za prekomorsku trgovinu. Industrijalna ova poduzeća morali smo svakako spomenuti, da si čitalac, koji odnošaje nepozna, može odmah stvoriti sliku onih proizvoditelja, koji prama gradji i liesu proizvedenom u šumi kod panja, čine sustavni dio šumske trgovine gorskih krajeva. Prama potražbi i cienam šumskih proizvoda u vanjskom svietu, te stalnim izradbenim, a po prometalih vladajućim se izvoznim cienam, ustanovljivali su posjednici šume šumske pristojbe na panju, za koje priznati moramo, da za ono doba bijahu po samog posjednika šume dosta povoljne. U proizvodnji šumskih surovina vladalo je, po ovdje opisanih odnošajih, opravdano zadovoljstvo od šumovlastnika do trgovca u inozemstvu, jer je od šumovlastnika počam radnik, vozar, obrtnik i drvotržac nakon bilance našao svoj poštenim načinom zasluženi čedni dobitak. Od tuda razvio se je inteligentniji i bolje stojeći razred pučanstva u primorju i gorskom kotaru, a narod obdaren od naravi maćuhinski neznatnom površinom produktivnog gospodarskog zemljišta, našao je u šumskoj trgovin napornu, ali sigurnu svagdanju zaslužbinu. Ovakovo stanje trgovačkih odnošaja vladalo je i neposredno pred na umljenom diobom šuma izmedju šumovlastnika i služnošću ovlaštenog pučanstva. Provedenom segregacijom, šumski posjednici u gorskom kotaru niesu obćinam odciepili toliko i takovih šumskih predjela, da bi oni mogh uplivati na dosadanju šumsku trgovinu, jer ono nešto dobivene šume odmjereno je točno lih za podmirbu potrebština dotičnih ušumljenika. Mnogo važnija bijaše segregacija u krajiških državnih šumah, gdje je narod na uživanje dobiti imao površinu i sastojine, odgovarajuće polovici vriednosti ukupnog procienbenog elaborata; dakle, gdje je narod sa državom imao šume po vriednosti prepoloviti. Potrebi naroda odgovarajuć, morali su se istom izlučiti u prvom redu selima najbliži šumski predjeli, koji su naravnim tečajem uporabe bili već znatno |
| ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 122 — načeti; po tom kod iste površine predjeli razmjerno i manje vrieduosti od udaljenihi cielovitih sastojina. Da se s toga polovična procienbeaa vriednost kod segregacije izjednači, pripala je narodu razmjerno veća šumska površina, nego je preostala upravi kr. državnili šuma. Na ovaj način ustrojena je po imenu dotičnih pukovnija imovna obćina ogulinsku i otočka. Ova dva nova šumska veleposjednika niesu takodjer mogla uplivati na kakvu promjenu šumske trgovine, jer dobivenim posjedom nastala je samo promjena u upravi šuma, dočim je stanje istih ostalo nepromienjeno; a što se šumske trgovine tiče, vladalo je vazda ravnotežje izmedju jedne i druge šumske uprave. Dapače imovne obćine poprimile su kod ustrojstva svog isti cjenik šumskih proizvoda, što je kod kr. državne šumske uprave bio u krieposti od godine 1876. a taj cjenik, koliko nam je poznato, obstoji u cielosti kod jedne i druge uprave još i danas, ako se i jesu vriednostni razredi pojedinih srezova odnošajem novim prilagodili. Posjednici šume gorskog kotara imali su već od prije prama onim gornje Krajine nešto povišene ciene, što je napokon njihovim prometnim odnošajem posve odgovaralo. Dok je tako bivalo, mogao je svaki vlastnik šume, prema prometnim odnošajem, svoje sjeći i dorasle sastojine unovčiti uz cienu, koja je dotičnomu proizvodu odgovarala Mogao je postići bar neznatan postotni kamatnik čistog prihoda svoje nepokretne šumske glavnice, pa se umiriti time, što ni susjedom njegovim nije išlo bolje. Naročito po imovne krajiške obćine bio je taj kamatnik životnim pitanjem, jer su se tim načinom iz uporabe šuma imali pokriti upravni troškovi i javni tereti imovnih obćina bez prinosa i onako osiromašjelog krajišnika. Uz to bila je još dužnost uprave imovnih obćina nastojati o tom, da se šumsko gospodarstvo dovede na onaj stepen, da se krajiškomu pravoužitniku potrebština njegova za kuću i blago bezplatno, ili uz što manju odštetu pruži, te suvišak redovitog prihoda na sveobće dobro koristno investira. Krajiški pravoužitnik bio je pače još pred malo vremena u jednoj osobi kupac, radnik, vozar i prodavalac šumskih proizvoda; što sa šumsko-gospodarstvenih i redarstvenih razloga nebi mogli nikako zagovarati. Uredjenjem šumskog gospodarstva koh kod kr. državne šumske uprave, toli imovnih obćina, učinjen je hvalevriedan napredak u šumskoj struci, a napose i šumskoj trgovini. Ovim uredjenjem nastao je novi i neprekoračivi red sječe, uvedena je prodaja u vehke unovčenjem cielih sječina jednog ili više gospodarstvenih jedinica (srezova). Natjecanje kod javnih dražba za sječine onih srezova, u kojih se je usljed primjerene udaljenosti k stovarištu već prije radilo, bijaše i sada dosta živahno, |
| ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 123 — te je pokazalo neznatnu ili nikakovu nepovoljnu razliku prama obće rabljenomu cjeniku šumskih proizvoda na panju od godine 1876^ počaraši. Ako se je i u šumskoj trgovini pojavila konkurencija, kada je usljed nastalog carinskog rata izvoz meiike gradje i laktovine iz sjeverne Ugarske i Austrije u Njemačku, te Rumunjsku na minimum reduciran, a veći dio tih proizvoda morao svoje tržište na Rieci i Trstu potražiti, ipak konkurencija ta, kako se je u prvi mah ozbiljno shvatila, nije mogla na naše šumsko-trgovačke odnošaje toli štetno djelovati. Nije toli štetno mogla djelovati već s toga, što konkurencija ta nije nastala tako iznenadno, i što je obće poznato, da su skladišta Rieka i Trst dobivala mehku gradju i lies već dulje vremena uz nas u velikoj mjeri iz Ugarske, Štajerske, Koruške i Kranjske. — Pače sam prekomorski izvoz imao je sa Ruskom i Švedskom uzdržavati znatnu konkurenciju; pa ipak uz sve te nepogode trgovina mehkom gradjom i liesom kod nas klonula nije, već je još god. 1886., a donekle i 1887. bila prama našim dosadanjim okolnostim u dosta povoljnom razvitku. Drvotržac kod nas, posjedujuć svoj stalan i dobro uredjen fundus instructus, razpolažući nadalje u ovih krajevih uz umjerenu šumsku pristojbu razmjerno dosta jeftinimi radnimi i voznimi silami, neimajuć napokon prama običajnoj prodaji i savjestnoj premjeri stabala podnašati glede kakvoće i kolikoće robe osobitog rizika, a radeć solidno s trgovačkom tvrdkom na svjetskom tržištu, neće se tako lahko gore navedenom konkurencijom zaplašiti dati, što nam gotovimi činjenicami i priznanjem samih drvotržaca nebi bilo težko dokazati. Iz ovog jasno proizlazi, da se mi ove nama od prije znane konkurencije niesmo imali toliko bojati, kada si nebismo sami med sobom u zemlji stvorili ozbiljniju i pogibeljniju konkurenciju, kako ćemo dalje imati prilike razabrati i koja je glavnim povodom ove razpravice. Početkom prošle godine pronio se je u domaćih listovih glas, da je kr. državna šumska uprava sa jednom budimpeštanskom drvarskom tvrdkom sklopila kupoprodajni ugovor na velike gromade jelovih, omorikovih i bukovih stabala za gradju i ino tvorivo iz šuma krajiških, ležećih medju Ogulinom i Primorjem u vriednosti po prilici jednog miliuna forinti na ustanovljeni desetgodišnji izradbeni i izvozni rok. Naglašeno je nadalje, da tvrdka ta namjerava podići više parnih pilana uz more, te da se od te veleprodaje može u narodno-gospodarstvenom pogledu očekivati velika dobit, što će se tim omašnim poslom namaknuti stalna privreda ovdašnjim siromašnim žiteljem, koji se izradjivanjem i izvozom drva bave. Sama veleprodaja imala se je protezati na ukupni desetgodišnji etat jelovog i omorikovog tvorivog kao i gradjevnog drva sa redovitih godišnjih sječina kr. državne šumarije jasenačke i begovorazdoljske. Etat taj obuhvaćao bi na godinu oko 28.000 kubičnih metara mehkog drva. Osim toga dužan je kupac uzeti najmanje 10.000 kubičnih metara bukove gradje na račun redovitih godišnjih sječina istih dviuh kr. šumarija. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 124 — Po kasnijih viestih ođluSila se je tvrđka, da će od natnjeravanih parnih pila jednu u Novom, drugu na Rieci smjestiti. Što se samih kupoprodajnih uvjeta tiče, moramo otvoreno priznati, da povoljniji biti nemogu, jer uz ine pogodnosti šumska pristojba glasi za 50"/o, dakle za polovicu niža, nego što je u posliednje vrieme u istih gospodarstvenih jedinicah ili srezovih rabljena. Prema sklopljenom ugovoru počela je budimpeštanska tvrdka prošle godine izrabljivati prije spomenute sastojine, u koliko je pako navieštene parne pile namjestila, do sada nam poznato nije. Veleprodaja ova potresla je sve odnošaje šumske trgovine gornje krajine, primorja i gorskog kotara već onda, kada se je o njoj samo sanjalo, a pobudila je upravo uzrujanost drvotržaca, kada su se utanačeni kupoprodajni uvjeti saznali. Sviet trgovački, koliko se je u prvi mah prepao, da će tom veleprodajom nestati zanj sposobnih sječivih sastojina, toliko je opet bio zabrinut s konkurencije, koju će pomenuta tvrdka uz jednake izradne i izvozne troškove, a toh sniženu šumsku pristojbu, uzdržavati moći. Bojazni prve, da bi za ostali trgovački sviet uzmanjkalo sječivih sastojina, nestalo je na skoro, jer je osim većeg diela sječina kr. državne šumske uprave ostao drvotržcem još redoviti grdišnji etat imovnih obćina i vlastelinstva na razpolaganje. Upravo s toga, što je prestalo naunovčenju još dovoljno drvnog materijala, stao je trgovački sviet ozbijno razmišljati, kako će svoje obstojnosti svesti u sklad s onimi budimpeštanske tvrdke. To je bilo povodom sastanku drvotržaca županije modruško-riečke i ličkokrbavske na Rieci dne 13. svibnja prošle godine, na kojem sastanku bje zaključeno, upraviti predstavku na preuzvišenog gospodina kr. ugarskog ministra za poljodjelstvo, obrt i trgovinu, kojom se pomenuti drvotržci očituju proti šumskoj prodaji budimpeštanske tvrdke i mole za pravednu zaštitu interesa svojih i domaće šumske trgovine. Predstavka pri sastanku odmah sastavljena i podpisana po petdeset i tri najuglednija drvotržca prije pomenutih dviuh županija očituje medju bitnimi tegobami i onu glede izlučenja takovih šumskih predjela tvrdki budimpeštanskoj, za koje bi se našlo — i našlo se je ponuda — po kr. šumski erar iz domaćih trgovačkih krugova povoljnije stavljenih. Iztiče se nadalje u pomenutoj predstavci, da su se tom prodajom izmakle iz domaćih ruku šume, u kojih se je po domaćih silah uz čednu zaslugu mogao rM dalje razvijati, te mnoga od bezbrojnih lih na šumsku trgovinu vezanih porodica uzdržavati, a ostati će i tolike od djedova u vriednosti od preko milijuna forinti sagradjene pilane pfiste, jer u koliko i imade još razpoloživih sastojina, to ipak rSd naših drvotržaca prestati mora, pošto ga nemogu nastaviti uz dvostruku šumsku pristojbu prama pristojbi, što je budimpeštanskoj tvrdki odmjerena. S toga drvotržci na koncu mole, da se i njim, ako se ugovor sa budimpeštanskom tvrdkom već razriešiti nemože, ustupaju pod istimi uvjeti za sječu opredieljene sastojine. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 35 <-- 35 --> PDF |
- 123 — NeupuŠtajuć se u dalnje razglabanje te predstavke, niti u pitanje, da li se ta veleprodaja po kr. šumski erar povoljnom smatrati može ili ne, te dopuštajuć, da si svaki šume vlastnik ciene po volji stvarati može, mi ćemo samo nastojati dokazati, da je veleprodaja ova bila s obćeg narodno-gospodarstvenog gledišta štetonosna, i da je štetonosnost ta već sada preotela veći mah, nego se je u prvi početak i mislilo. Skrb drvotržaca bila je sada jedina približiti se onim šumskim pristojbam i pogodnostini, koje uživa tvrdka budimpeštanska. U tom smjeru uspjela je predstavka, jer kako iz najnovijih prodaja kr. šumskog erara razabiremo, uvažene su ponude i drugih drvotržaca uz tako nizke ciene i ine pogodnosti, kakove u posliednjem desetgodištu nijedan vlastnik šume u ovih krajevih rabio nije. Tim su se drvotržci zadovoljili, te je izostao onaj udarac, koga su se u u prvi mah bojali, a za prvo vrieme doista opravdana uzrujanost posve se je utišala. Ovo je tim čudnovatiji pojav u šumskoj produkciji, što nas sami drvotržci uvjeravaju, da toliko sniženje šumskih pristojba svjetska trgovina uvjetovala nije, već da će sada tek vlastitom konkurencijom na svojih skladištih ciene sniziti morati, što će svakako prekomorskim tvrdkam u sgodan čas samo na dobro ravnanje poslužiti. Najveći dobitak dopasti će po tom svjetske drvotržce na štetu pojedinih šumovlastnika. Posljedice tomu sniženju šumskih pristojba segle su medjutim već tako daleko, da se nemogu izpraviti. Vlastelinstvo kneza Thurn i Taxis Brod-Grobnik, te vlastelinstvo Čabarsko pl. obitelji Ghyzcy, oćutili su sigurno taj preokret u šumskoj trgovini, . te im nepreostaje ino, već ciene sniziti, ili šumu trgovini zatvoriti. , . Najveći udarac oćutila je imovna obćina ogulinska i otočka, posljeđna naposeb, neimajud u blizini željezničke sveze, ostala je sa svojimi sastojinami, koje je još pred dvie godine uz povoljne ciene unovčivala, skroz na cjedilu. I kod posliednje oglašene dražbe otočke imovne obćine od etata na preko 100.000 for. konsigniranog, kako čujemo, učinila je prodaju od jedva 1000 for. jer su stigle u cielom samo dvije ponude, od kojih se je jedna na kup od 1000 for. prihvatiti mogla, dočim druga ponuda odgovara posve prije navedenim sniženim cienam i kupoprodajnim uvjetom Drvotržci, koji su još pred jednu i dvie godine kod poraenute imovne obćine na veliko radili, u koliko imadu želju i potrebu sa svojimi poduzeći, uvjeravaju, da polag ovim načinom stvorene domaće konkurencije u obće nikakove ponude staviti nemogu. Biva naravskom posljedicom, da je prestala i maloprodaja stabala, jer bi ista bila takodjer prisiljena priradjenu gradju većemu trgovcu uz bezcienu bez naplate troška i truda prodati. , IO |
| ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 126 — Poznavajući odnošaje narodno-gospodarstvene županije modruško-riečke i ličko-krbavske, priznati će svatko, da je šumska trgovina od starih vremena, pa do sada kod toga pučanstva bila životno pitanje, a uz izgradnju plemenitom investicionalnom zakladom projektiranih objekta i jedina privreda u najužoj vlastitoj domovini Gornje Krajine, senjskog, otočkog, perušićkog i korjeničkog upravnog kotara pučanstvo oćutilo je živo taj udarac, a svaki sliednji Graničar tih kotara znade i pozna razlog, s kojeg je šumska trgovina u njegovom kraju na jednom obumrla. Privreda, koju gubi pučanstvo gornjih upravnih kotara, daleko nadvisuje onu dobit, što će pripasti pučanstvu kod budimpeštanske tvrdke, jer je pučanstvu županije modruško-riečke ta privreda bila osigurana uz svakog pojedinog drvo tržca, koji bi sječive sastojine bez obzira na šumsku pristojbu dostao bio. Ogulinska imovna obćina oglasila je takodjer veleprodaju u svojih kapelskih šumah procienom od preko jednog miliuna forinti. Niesmo još mogli u glasilih uspieh ove prodaje čitati, nu polag izbačenih izkličnih šumskih pristojba moramo unapried kazati, da će uspieh te dražbe biti nepovoljan i da će ta imovna obćina, makar su izrabiti se imajuće šume u dosta povoljnom položaju i primjerenoj željezničkoj udaljenosti, morati znatan popust na izkličnih ciena učiniti, a veleprodaja skma, provede li se, spasti će dosta izpod jednog miliuna forintih. * Mi koliko si glave razbijali, sada uspiešna lieka proti tomu naći nemožemo, jer je kr. šumski erar sječine svoje uz tu cienu prodao za deset godina, poslie kog vremena trebati će opet toliko godina, da ciene šumskih proizvoda dodju na onaj stepen, koji je u naših krajevih posliednjih deset-godišta vladao. Nepovoljno ovo stanje šumske trgovine neće po vlastelinske šume možda ni biti onog zamašaja, kao po gornjo-krajiške imovne obćine, jer vlastelinstva uz dovoljnu glavnicu, a ne prestare crnogorične sastojine, mogu drvnom zalihom koju godinu i počekati, dočim imnovne obćine, ako bi obzirom na neznatni * Ovu primjetbu piščevu glede imovne obćine ogulinsk e moramo izpraviti tim, da je ova ista budimpeštanska tvrđka, koja je od kr. šum. erara u velike kupila drvne grornade jelovih, omorikovih i bukovih stabala za gradju i tvorivo u državnih šumah, ležedih međju Ogulinom i Primorjem, takodjer uz povoljne uvjete obzirom na ciene, kako jih plada spomenuta tvrđka držav. šum. eraru, u velike pokupovala jelova, smrekova, bukova i javorova stabla u brdskih šumah ogulinske imovne obdine i to : u šumariji plašSanskoj, ogulinskoj i brinjskoj uz dražbeno sudjelovanje i njekih đotnacih drvotržaca. Ista tvrđka plaća za svaki m´ sirovine bukova drveta za gradju i tvorivo 1 for. 55 novč.; za svaki m´´ sirovine javorovog drveta (rebrenjaka), prikladnog za glasbila 6 for.; za svaki m´ sirovine javorovog drva za gradju i tvorivo 2 for. 54 novč. i za svaki m* sirovine jelovog i smrekovog drva za gradju i tvorivo bez razlike 2 for. 58 n6., dakle za 30"^^ više, nego za kupljene šume od države. Čiela drvna gromada, koju je gorerečena tvrđka pokupovala u ogulinskoj imovnoj obe´ini iznaša po procjeni Bvotu od 1,077.601 for. s ukupno 90.109 stabala. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 127 — gubitak prirasta drvne gromade mogle koju godinu i stegnuti svoju šumsku trgovinu, kao početnice neimajuć reservirane glavnice, biti će prisiljene ono malo tehničko-uporabive sastojine, kod diobe šuma pripale, uz be7,cjenu prodati, jer je više nego sigurno, da se ciena mehke gradje i liesa poslie deset godišnje periode neće onako brzo dići, kao što je na jednom pala; čime će nam već najbliža budućnost za krajiške imovne obćine pokazati neizbježivi gubitak od više stotina hiljada forinti! Jamačno u šumskom gospodarstvu i šumskoj trgovini prama razdobju godine 1876. do 1887. ćutljiv nazadak, od kog neka budućnost svakog posjednika šume občuva!* LIST-i^IC. Družtvene viesti. P. n. gosp. članovi družtva želeći da im se dostavi đružtvena diploma, neka poštanskom doznačnicom odnosnu pristojbu od 1 for. čim prije — predsjedništv u družtva — a na ruke družtvenog tajnika F. X. Kesterčanka pošalju, jer se na kasnije prispjele prijave nede uzimati obzir. Ona p. n. gg. članovi pako, koji još sveudilj prošlo-gođišnju članarinu podmirili nisu, umoljavaju se ovime i opet, da toj svojoj dužnosti čim prije udovolje. Podpora našemu družtvu. Visoka kr. zemalj. vlada, odjel za unutarnje poslove, blagoizvolila je hrvat.-slav. šumarskom družtvu u ime podpore za promicanje šumskoga gospodarstva u Hrvatskoj i Slavoniji podieliti za god. 1889. podporu u iznosu od 400 for. Zakoni i normativne naredbe. Odredba kr. županijske oblasti u Ogulinu od 15. lipnja 1888. broj 2844. na kr, kot. oblast na Sušaku. U savezu s ovostranim ođpisom od dne 14. svibnja g. 1888. br. 2844. u pogledu uredjenja šumsko gospodarstvenih odnošaja urburskih šuma obeine Grobnik ođpisuje se sliedeće: I. Za prepriečiti u buduće svako bezumno gospodarenje sa upitnim šumskim posjedom od neobhođne je potrebe, da se što brže sastavi barem provizorna sječha osnova, te tim osjegura potrajno gospodarenje. U tu svrhu ima se najkašnje do konca srpnja ovamo podnieti: 1. svi spisi, koji se tiču dotične segregacionalne odluke, kao i katastralne mape, urbarcem dopitanih šumskih predjela. 2. pod točkom IV. ovostranog odpisa od 26/XI. 1887. broj 6912 zatraženu svotu od 200 for., koja je potrebita za dotične osnove predradnje ka sastavljanju gospodarstvenih šumovida, te za nabavu inih tiskanica. * Mi smo u ostalom drugoga nazora, te mislimo, da će i otočka imovna obćina doći u onaj položaj glede unovčenja svojih sjecivih šuma, u koji je položaj nedavno dospiela imovna obćina ogulinsk a glede prodaje svojih šumS, buduć neima dvojbe, da će prava jagma za drvom nastupiti onda, kad ga bude sve to više ponestajalo, A mi držimo, da tomu nije daleko vrieme, da će se krajiške šume usljed dojakošnjega intenzivnog izrabljenja u skoro izcrpiti i dokrajčiti. Strpljen, spašfn! Uro´ln. " * |