DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 110 — sječivost, dakle 56 X 360 = 20.160, odkud sliedi, da bi kupac prodavaocu imao u ime´ odštete za izmakli prirast platiti još 20 for. 16 nvč. Peti primjer. Ako bi kupac u četvrtom primjeru opisanog kolosieka sječu drvljadi za 2 godine odgodio, onda bi za taj slučaj trebali samo ka gorerečenoj razliki od 56 stalni čimbenik 53 pribrojiti t. j . brojku onu, koja u skrižaljki odgovara 29. i 28. godini (t. j . 944 manje 891 = 53), dakle 56 X 53 = 109. Pomnožimo li ovaj potonji čimbenik t. j . 109 sa vriednošću prihoda po hehtaru sječivoga drva, koja je vriednost u četvrtom primjeru jur naznačena, naime sa 360 for., dakle 109 X 3G0 = 39.260 ili 39 for. 24 novč., onda bi kupac morao prodavaocu platiti za izmakli prirast 39 for. 24 novč. u onom naime slučaju, ako je kupac za 2 godine kasnije drvljad u kolosieku posjekao, nego što je prema četvrtom primjeru po ugovoru dužan bio učiniti. Obćonit i postupak za proračunavanje vriednosti godišnjeg prirasta jest taj, da se svota, za koju je sjeciv kolosiek po hektaru prodan, s onim brojem prirasta razdieli, koje bi priraste kolosiek imao nakon izminuća ustanovljene obhodnje dobe. Na taj način mogli bi u gore opisanom slučaju 360 t. j . dohodak po hektaru u 30. godini sa 30 (starost kolosieka) podieliti i mi bi pronašli, da je vriednost prirasta za 1 godinu (360:30) jednak 12 for., a za 2 godine 2 X 12 =- 24 for. Nu ovaj način proračunanja, koji predpostavlja, da se prirast na drvu počam od prve godine starosti drveća, pa sve do njegove sjecive dobe pojednako umnožava, stoji u oprieci napram onomu, o čemu nas svakdanje izkustvo uči, buduć nam je poznato, da drvo od godine do godine sad više, sad manje prirašćuje. Potonje jednostavno proračunavanje vriednosti drvnog prirasta moglo bi nam poslužiti donjekle samo u ovakovom slučaju, u kojemu se radi o proračunavanju odštete od majušne veličine, a nipošto u takovom slučajaju, u kojemu se radi o odšteti od zamašne vriednosti. Zanimati će nas, ako ovdje tom prigodom razložim o prirastu drveća od prve dobe pa sve do onog vremena, kad njihovo rastenje pada. Ovo rastenje i padanje prirasta zovemo razmjer je prirasta, o kojemu razmjerju i danas postoje različita mnienja Da vidimo. Stari šumari držali su se toga načela, da treba situu šumu onda sjeći, kad se opazi, da ona nazadovati započme, to će reći, kad sitna šuma više rasti neće. Nu ova nauka starih šumara ne SBmo što ne vriedi ništa, nego ona je skroz netemeljita. U sitnoj šumi bo naći ćemo u svakoj starosti drveća i kržljava i opet takova, koja vrlo bujno i zdravo raste, a takovo zdravo drveće iztiskuje ono, koje je kržljavo i nezdravo. Ako bi dakle za volju kržljadi htjeli sjeći svu sitnu šumu, onda bi već nakon 10 godina ovako morali činiti — odnosno, ako bi opet morali sa sječom čekati, dok ponaraste sve zdravo i čilo drveće do napona, onda bi iz sitne šume postala krupna šuma (gvozd). Na najlošijem tlu mogu drveća pače znatno okrupniti, imenito u onom slučaju, ako nije tlo odviše izvrženo i ako ono prenaglo neosuši. Vidimo često, da drveće u sitnoj gorici vrlo bujno uspieva i na takovih površina, na kojih je sipovnica (sitna zemlja) tek 2—3 palca debela, dočim biva, da na istih površina, ako se drveće do gola |