DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 14     <-- 14 -->        PDF

- 104 —
Kao sasvijem originalne radnje u Pirenejima valja spomenuti radnje u
perimetru Peguerea blizu Cauteretsa. Kamenje, što se valja s vrha Pegnuerea
prijetilo je, da razori gradnje oko mineralnoga vrela Ra i Ili ere. Zastupstvo
gradića Cauteretsa obratilo se na francezku vladu s molbom, da se odredi, kako
bi se dalo vrelo spasiti. Vlada se je odnia primila posla i velikodušno primila
sve troškove ria sebe, prem da je Oauterets dosta bogat gradić: to se mjesto
najviše posjećuje u Pirenejima i steklo si je veliku slavu poradi mnogobrojnih
svojih ljekovitih vrela.


Peguere nije gorski potok. To je velika omojina dižuć se od lOOO m.
nad morem do 2000 m. visine. Gornji dio te omojine pravi je kaos: stijena
do stijene, manje kamenje leži pomiješano s ogroiiinim odlomcima granita —
imade lice kao kakova grandiozna ruševina. Taj je gornji dio upravo najopasniji:
odavle se ruši kamenje, ovdje valja i usredotočiti sve ra;lnje oko pošumljivanja.
Narod priča, da strašne ove omojine prije nije bilo; tuda da je vo Jila staza,
po kojoj su se tjerale ovce iz Doline Mercadau kroz hrbat Peguere. Narod se
ne vara ; pasenje blaga pravi je uzrok postanku te omojine.


Radnje su započele u jesen 1884 god ; počelo se gradnjom puteva do
2000 m. visine, t. j . do ondje, gdje omojina prestnje. Put je sagr^djen solidno :
širok je 1—1-5 m., uzpon mu je 12:100; potrošeno je na nj 25.000 franaka.
U visini od 1800 metara podignute su dašćare za radnike i činovnike i ujedno
osnovan pitomnik (razsadnik). Radnje oko same omojine počeše u proljeće 1886.
Nad omojinom načiniše kamenu štukaturu (revetement) za to, da gornji slojevi
tla ne izpuze. Pitanje, da li će se graditi zagrade, bilo je niječno riješeno —
zagrada ne bi i onako ništa pomogla, jer gdje se tolika sila kamenja ruši i
valja, i samo ogromna i čvrsta zagrada jedva bi što pomogla. Odlučeno bi, da
se sva masa kamenja pokrije busenom, pa kad se busen primi, da se posadi
bor. U proljeću (u maju i junn) pokriše ´/s čitave mase, oko 20 ara. Busen
´/ž metra u kvadratu pričvršćivahu s 2—3 drvena kolčića, a uzimahu ga s takova
mjesta, gdje se nije bilo bojati, da će od toga nastati nepovoljne posljedice za
to samo mjesto. Radnici su morali raditi na konopima. U septembru bila je već
čitava masa pokiivena busenom. Polaganje busena ujedno s gore pomenutom
štukaturom došlo je na 1200 franaka.


G. Dell on misli, daje kamen laglje zadržati na mjestu, nego ga zaustaviti
u padu. Za to on predlaže, da se nad cijelom masoni kamenja protegne
ogromna mreža od žice (debljina joj ne bi smjela biti manja od 25 mm.)´
koja bi se učvrstila na kraju omojine. To je posve nova ideja i dala bi se
gdjegdje upotrebiti.
Kod pošumljivanja zauzimaju prvo mjesto od crnogorice: Pinu3 uncinata,


P. austriaca, i P. silvestris, a od bjelogorice: hrast, jasen, brijest, breza i joha
(jalša). Joha raste u Pirenejima veoma uspješno ne samo u dolinama rijekS,,
nego se i diže visoko nad vodu. To se može raztumačiti osobitom vlažnošću
tla i _raka u Pirenejima, a to dolazi od obilja zračne oborine.