DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1889 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 100 —


zateku, da se niesu uzpokorili ovom propisu. Ovo je podpuno pravo. Mi samo
nemožemo pojmiti, zašto se i kupac ne bi prikladnim sredstvom prisilio, da
od drva za gorivo nepravi što drugo, te u jestnom slučaju odsieći mu i točnu
nadoplatu.


Slutimo, da mnogi od štovanih drugova ne bi ovo podpisali. Razumijemo
i zašto. Takova pogrieška, da se nanosi očita šteta vlastniku šume, dakle
službodavcu, pada na obraz lošoj šumskoj upravi. Dotični kupac neraože nikako
biti kriv, za griehe tugje, dakle mu se ne može ni u grieh upisati, ako mu
je šumska uprava pustila, da ciepa takova drva za gorivo od kojih će moći kod
kuće ciepati duge, trske i slične sitnarije, koje su daleko veće vriednosti,
nego je on za nje platio.


I mi ovako sudimo, ali ujedno i dodajemo, da „prikladno sredstvo" proti
ovako krupnim pogrieškam šumske uprave nalazimo baš u točnom propisu o
ciepanju drva za gorivo.


Još jedan prigovor naći će se proti gornjoj odredbi, o nadoplati, ako
kupac od drva za gorivo što drugo izradi za tehničku porabu, najme taj, da se za
drva za gorivo doznačuju samo takova stabla, koja su jedino za gorivo sposobna.


Mi ni proti ovomu neprigovaramo, dapače s narodno-gospođarstvenoga
gledišta moramo baš svi o tom raditi, da za pojedinu svrhu doznačujuća stabla
budu lih zatražene sposobnosti. Bila bi i griehota, a i sramota, kada bi danas
doznučivali za tehničke svrhe sposobna stabla drva za gorivo. Nu neka nam
je sasvimtim dozvoljeno ovgje nadovezati naš nemjerodavan sud, da mi niesmo
u stanju samisiiti si u nas takove krupne šume, kojoj bi svako stablo bilo
sposobno precizno lih za jednu porabu. Ponajmanje ćemo to naći kod stabala,
koja procienjujemo za gorivo. Tu ćemo u svakom pojedinom trupcu naći po
jednu, dvie i više cjepanica, od kojih se mogu i diige uciepati. Nadalje, mi si
nemožemo predstaviti percipienta, pa bio on i pravoužitnik, a koji ne bi znao
od doznačenog mu stabla izbiti bud kakovu korist, izim drva za gorivo. A što nam
se čini najglavnijim, jest to, da ćemo riedko naići na takove sječine u krupnim
šumama, da bi mogli svakog percipienta namiriti s.takovim drvećem, koje je
samo za gorivo sposobno.


Mislimo, da će ovo malo dosta jasno dokazati, da je ovaj zadnji prigovor
teoretične naravi.


Različno je dakako onda, kada kupac kupi na javnoj dražbi sve na sječini
se nalazeće drveće, pa prodavalac nejamči za množinu drvne zalihe i dozvoljava
mu od kupljenih stabala izragjivati, što kupac sam hoće. Tu dakako
ne ima premjerbe u pravom smislu, već se samo izbroji izragjena roba. Kod
ovoga kupovanja nemogu se dogadjati ni neprilike, koje bi odnosnoj šumskoj
upravi bile na sramotu, jeć će kupac, u vlastitomu probitbu, izragjivati onakovu
robu, koja će mu najbolje naplatiti i uloženu glavnicu i potrošeno vrieme.


I po samu šumsku upravu ovakova je prodaja najprobitačnija, jer joj
zadaje najmanje posla. Nu svagje nije izvediva, a ima krajeva u Hrvatskoj, da