DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 51 —


proizvodnji drva na račun manje potrebnih namirnica, koje poljsko gospodarstvo
proizvadja.
Ilazselenje prekobrojnog pučanstva rabilo se prije često u slične svrhe, i
u drugim naprednijim zemljama, ali samo kao sredstvo palijativno.


I kod nas bi to sredstvo u prvom času nedvojbeno uspjehom popraćeno
bilo, ali kad bi se taj uspjeh sravnio sa potežkoćami, koje bi se kod takove
kolonizacije svladati morale, pa kada se uzme, da bi na domu ostalo pučanstvo
tim brže se razplodjivalo, što bi mu životni naslovi kud i kamo povoljniji bili
od sadanjih, te da bi usljed toga u razdobju od dve ljudske generacije bili na
istom mjestu u pogledu brojnog stanja pučanstva gdje smo i sada, napokon
ako se uvaži, da bi za oto vrieme jedva polovicu obhodnje propisane za naše
šume, prekoračili; to se vidi da se to sredstvo izplatilo nebi, jer bi osujetilo
unj položene nade. Mnogo bi stajalo, a zlo se ipak radikalno izhečiti nebi
moglo. —


Drugo sredstvo t. j . našumljenje ogoljelih imovno - obćinskih prediela,
obćinskih pašnjaka i privatnih za poljsko gospodarstvo neobhodno nepotrebitih
čestica, bilo bi još s većimi potežkoćami skopčano, ali bi za oto uspjeh tim
sigurniji i sjajniji bio.


Već zagajivanje imovno - obćinskih strana prouzrokovalo je u našem puku
silno nezadovoljstvo i mržnju proti instituciji imovne obćine, jer drži da
su te zabrane uperene proti stočarsvu, kao najunosljivijoj grani poljskog mu
gospodarstva.


A šta bi tek bilo da se počnu kultivirati i obćinski pašnjaci, da se šta
više prisili i sam na zagajivanje svojih čestica?
Provedba dakle ovog drugog sredstva zamašne je pitanje, preko kojeg se
jednostavno s dnevnog reda preći ne može.


Ja s mojimi nazorima o riešenju toga pitanja ne prisvajam nikakovu mjerodavnost,
ali svaki mi mora dozvoliti usljed gornjih istinitih podataka, da šuma u ovih
predielih ni pedlja više svojeg zemljišta ne smje ustupiti poljskom gospodarstvu. Do
naših je racionalnih gospodara dakle stalo, ne samo da se sadanji kompleks šuma
uzdrži, nego da se i razširi, te da njezini proizvodi u harmoničnoj cjehni sa
ostahm najnuždnijimi namirnicami moguće blagostanje našeg puka obezbjede.
Te tako bi naši gospodari morali po mojem nemjerodavnom mnienju prije svega
u vlastitoj kući na čistac doći, da li i koje bi grane svoje privrede žrtvovati
mogli i morali, da se narodu osigura neobhodni užitak drva.


Najvažnija nuzgredna grana poljskog gospodarstva je kod nas stočarstvo.
Ono je čedo naših šuma, koje nisu znale da u njedrima svojim guju odgajaju,
guju koja će ih jednom za srce ugristi.


Dokle god bude naš gospodar, graničar, svoje blago u šumi
krmio a ne na jaslama, i to na jaslama ali u prvom redu proizvodima
polja svojih, dotle se naše šume podići ni naše golieti
zeleniti neće. Ovo je maienje nas šumara.