DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 51 — proizvodnji drva na račun manje potrebnih namirnica, koje poljsko gospodarstvo proizvadja. Ilazselenje prekobrojnog pučanstva rabilo se prije često u slične svrhe, i u drugim naprednijim zemljama, ali samo kao sredstvo palijativno. I kod nas bi to sredstvo u prvom času nedvojbeno uspjehom popraćeno bilo, ali kad bi se taj uspjeh sravnio sa potežkoćami, koje bi se kod takove kolonizacije svladati morale, pa kada se uzme, da bi na domu ostalo pučanstvo tim brže se razplodjivalo, što bi mu životni naslovi kud i kamo povoljniji bili od sadanjih, te da bi usljed toga u razdobju od dve ljudske generacije bili na istom mjestu u pogledu brojnog stanja pučanstva gdje smo i sada, napokon ako se uvaži, da bi za oto vrieme jedva polovicu obhodnje propisane za naše šume, prekoračili; to se vidi da se to sredstvo izplatilo nebi, jer bi osujetilo unj položene nade. Mnogo bi stajalo, a zlo se ipak radikalno izhečiti nebi moglo. — Drugo sredstvo t. j . našumljenje ogoljelih imovno - obćinskih prediela, obćinskih pašnjaka i privatnih za poljsko gospodarstvo neobhodno nepotrebitih čestica, bilo bi još s većimi potežkoćami skopčano, ali bi za oto uspjeh tim sigurniji i sjajniji bio. Već zagajivanje imovno - obćinskih strana prouzrokovalo je u našem puku silno nezadovoljstvo i mržnju proti instituciji imovne obćine, jer drži da su te zabrane uperene proti stočarsvu, kao najunosljivijoj grani poljskog mu gospodarstva. A šta bi tek bilo da se počnu kultivirati i obćinski pašnjaci, da se šta više prisili i sam na zagajivanje svojih čestica? Provedba dakle ovog drugog sredstva zamašne je pitanje, preko kojeg se jednostavno s dnevnog reda preći ne može. Ja s mojimi nazorima o riešenju toga pitanja ne prisvajam nikakovu mjerodavnost, ali svaki mi mora dozvoliti usljed gornjih istinitih podataka, da šuma u ovih predielih ni pedlja više svojeg zemljišta ne smje ustupiti poljskom gospodarstvu. Do naših je racionalnih gospodara dakle stalo, ne samo da se sadanji kompleks šuma uzdrži, nego da se i razširi, te da njezini proizvodi u harmoničnoj cjehni sa ostahm najnuždnijimi namirnicami moguće blagostanje našeg puka obezbjede. Te tako bi naši gospodari morali po mojem nemjerodavnom mnienju prije svega u vlastitoj kući na čistac doći, da li i koje bi grane svoje privrede žrtvovati mogli i morali, da se narodu osigura neobhodni užitak drva. Najvažnija nuzgredna grana poljskog gospodarstva je kod nas stočarstvo. Ono je čedo naših šuma, koje nisu znale da u njedrima svojim guju odgajaju, guju koja će ih jednom za srce ugristi. Dokle god bude naš gospodar, graničar, svoje blago u šumi krmio a ne na jaslama, i to na jaslama ali u prvom redu proizvodima polja svojih, dotle se naše šume podići ni naše golieti zeleniti neće. Ovo je maienje nas šumara. |