DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 72 — — Verbauung đer "VVildbache, Aufforstung und Berasung der Gebirgsgiiiude. Wien. 1884. Oba djela snabdjevena su atlantima, koji podpuno razjašnjuju sav tečaj radnja. Svatko, tko se želi potanko upoznati s tim radnjama, naći će u ovim djelima mnogo podataka. Ovdje ćemo posve u kratko razložiti tečaj radnja najprije u Alpama, a zatim u Pirenejima, držeć se u glavnom onoga, što smo sami vidili, a dozvoliti ćemo si podrobnije razložiti ono, česa u gore pomenutim djelima nema. Radnje za pošumljivanje gora počinju se reguliranjem gorskih potoka ili bujica. Toga radi treba najprije, da dademo pojam o gorskom potoku (fraucuzki: torrent, njem: Wildbach). Ne valja misliti, da je to neprestano sekući, nepresušni potok vođe. To je izdubina, žlijebina, koja se strmo spušta u niz i samo se od vremena do vremena napunja vodom (n. pr. kada snieg kopni, za velike kiše); tada se po njoj spuštaju burni potoci noseći sa sobom kršje, pijesak, ilovaču i t. d. Suha žlijebina pretvori se u šumni, grozni, sve razarajući gorski potok, kojega živa djelatnost ne traje ipak dugo, često samo njekoliko sati. No s toga. što se ona često ponavlja i to uvijek istim smjerom, vuče ona sa sobom veoma važne posljedice. Žlijebina raste sve više u svojih razmjerih, prima sve više i više pobočnih grana, koje ju jačaju, potoci dižu i nose kršje i druge gorske odpadke, te ih ostavljaju u dolinama. Tim se zatrpaju gorske rijeke, izadju iz svojih korita, zasiplju plodonosno tlo i učine mnogo i mnogo drugih nevolja. Tako je potok Rion-Bourdoux, jedan od najstrašnijih gorskih potoka francuzkih Alpa, zasipao pijeskom i kršjem do 200 hektara plodonosnih njiva. Vž,lja li se potok po kamenom koritu, ne čini on ni iz daleka toliko nesreće, koliko tada, kada teče po naplavnoj formaciji (erratische, angeschwenimte Formation). Za to, da se paralizuje u takovom slučaju razorna njegova djelatnost, valja uvrstiti gornji površni sloj naplavne formacije, a u koritu potoka posagraditi čitav red zaprečnih zagrada (barrage, Thalsperre). Tlo se može samo tako s uspjehom utvrditi, da se stvori živi rastlinski pokrov. Zatim treba nastojati, da korito potočno bude podpuno utvrdjeno, da gorska voda ne može odnašati naglavina, kamenja i t. d. No izkustvo je pokazalo, da se to ne može zapriečiti, sagradivši na ušću potoka u dolinu veliku zapi ečnu zagradu, zograda ta ne može suzdržati čitavoga potokom nanesenoga materijala, te se je bojati i velike elementarne nesreće, ako se ta zagrada provali. Da se zlo radikalno izliječi, valja cijelim kontom potočnim posagraditi zagrade, a površno tlo utvrditi živim pokrovom sve do najmanjih ogranaka potočnih. Ovdje počinje njegova razorna sila, ovdje, u samom početku, valja ju ubiti. Gorski potok sa svim svojim pobočnim ograncima, ili čitavi sistem susjednih potoka, kod kojih valja poiuzeti radnje istoga karaktera, sastavljaju jednu gospodarstvenu cjelinu, koju u Francuzkoj nazivlju perimetrom. Kad su jedanputa granice ovakovoga perimetra opredieljene, tada se pristupa k probijanju staza i puteva do najviših i najodaljenijih točaka prerimetrovih, a na različitim visinama stoje dašćare za radnike i službeno osoblje. Putevi su u go |