DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 24 <-- 24 --> PDF |
66 0 šumskih usjevih četinjača (crnogorice). Medju najglavnije vrsti četinjača brojimo: jelu, smreku, bora i pomelara (ariša). Borovi usjevi. Bor uspieva i na najmršavijoj pieskulji samo ako je čvrsta. Ako tlo nije presuho, onda raste bor vrlo liepo i bujno. Imenito biva to na takovom tlu, koje je ilovato i koje na površju ima dosta sipovine. Za sjetvu borovog sjemena treba tlo samo ponješto izrovati u jeseni. Na muru (piesku), koji je ponje.što čvrst, treba samo s drljačom lagano zadrljati, ali pri tom treba paziti, da se mur odviše neporahli, jer bi ga tad vjetar raznašao. Sa drljačom nevalja takav mur od ozgor dolje drljati, nego se mora poprieko drljati, da sjeme ili kličnice neodplavi voda. Borovo sjeme dozrije obično u listopadu, ali za sjetvu treba ga sakupljati u studenu, prosincu i siečnju. Takovo sjeme odleti iz češera u proljeću, čim ponješto otopli. Sjeme odleti od sjemenjaka 30—40 koraka daleko, a to zavisi odtud, da li je sjemenjak visok i da li je vjetrovito vrieme. Borovo sjeme može ostati 2—3 godine klicavo, a kad se posije, onda niče već za 4—6 tjedana u proljeće. Ako je sjeme staro, onda niče tekar u dojdućem proljeću iza sjetve. Za sjetvu treba obično po jutru 16 funti borova sjemena, koje se ima samo V«—7* palca zagrtati. Borov usjev ljubi prve dvie godine zaštitu, nu kasnije ju nepodnosi. Najbolje je, ako se sjeme od četinjača za sjetvu kupuje, samo valja paziti, da se valjana roba nabavi za sjetvu. Za sjetvu rabi se najbolje onakovo borovo sjeme, koje je čisto bez krilašca. U sječinah, u kojih se nalaze sjemenjaci na riedko, može se borovo sjeme podsijati, da usjev ne bude preriedak. U tu svrhu dovoljno je, da se tlo ponješto naruje. Ako na šumištu ima praznih mjesta, onda je najbolje, da se takova mjesta podrljaju i onda borovim sjemenom zasiju. U svih ovih slučajih treba sjeme rukom zasijati. Najbolje je svakako, ako se borovo sjeme u tlo nezagrče, jer bolje uspieva, ako prosto na tlu leži. Jelov usjev uspieva i na prostranih plohah u ravnici i u visokih briegovih, ako je tlo težko, hladno, kamenito i pokrito dubokom prhlom zemljom, a položaj ima biti prama sjeveru, hladovit i zasjenit. Jelovo sjeme nahodi se u osovitih češarkah, koje u rujnu dozrievaju, te se onda u listopadu sakupljati mogu. Češerke lahko pucaju, te se sjeme lahko iztrusiti dade, ako se češerke na situ prorešetaju; nu to valja odmah učiniti, jer jelovo sjeme sadržaje u sebi uljevite i vodene tvari, te bi se takovo sjeme lahko pokvarilo, buduć ono jedva do budućeg proljeća klicavo bude. Jelovo sjeme je veće i težje od smrekovog sjemena, a za sjetvu treba ga po jutru obično 30 funti bez krilašca. Jelovo sjeme sbog svoje težine nemože daleko od sjemenjaka odletiti, najviše 10—15 koraka od stabla. Ako se takovo sjeme pomnjivo spremi, može se uzčuvati do dojdućega proljeća. Ono se rado kvari, a mučno ga je na daleko odpremati. Posijano sjeme niče za 5—6 tjedana poslie proljetne sjetve. Dovoljno je, ako se tlo za sjetvu samo ponješto preruje, a bit će bolje, ako se nezagrće. |