DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 58 —


Štedi li se na osoblju, zapinje posao, i svrha je promašena, štedi li se
na obskrbi osoblja, sili se isto na nemoralnost, drhće li se nad kulturnim izdatcima
ne može biti nasada u redu. I tako svaka nerazložna štednja vuče za
sobom cielu povorku zala.


Štednju na lugarskom osoblju najviše ćuti čuvanje šuma, pa prem narod
uvidja, da gore svakim danom sve više nestaje, uviek se na usta svojih zastupnika
težko odlučuje za povećanje osoblja.


Žrtava se netreba plašiti, jer se bez istih nijedna plemenitija svrha neda
ostvariti, te žrtve su samo prividne, jer će plod u svoje vrieme stostruko
dragocieniji biti. Taj plod nebi sigurno izostao ni kod povišenja čuvarskih
organa.


Dokazana je stvar, da moralno čuvstvo čovjeka raste sa njegovim intelektualnim
razvitkom.


Lugarsko osoblje imovne obćine sa svojim neznatnim plaćama uz težku
službu, koja mu zaklanja izgled na obskrbu za stare dane, moralo bi čeličnog
značaja i uzornog odgoja biti, da izdrži kušnju zloporabi i to takovih, kojim
za nametanje ni u jednoj struci polje tako otvoreno nije kao u šumarskoj.


Ne ima sigurno struke na svietu, kod koje bi se jednom prostom čovjeku
bez ikakove naobrazbe uz najnemogućniju kontrolu povjerovalo na stotine hiljada
narodnog imetka, kao što je to slučaj u struci šumarskoj.


Naši lugari bi dakle morali biti već u svojoj kući dobro odgojeni, te imati
naobrazbu barem onu gradjanskih škola, a uz to što je najglavnije, nebi im
smjela manjkati nuždna strukovna naobrazba; jer bez ove potonje nikad lugar
prave ljubavi za svoju struku imati neče, niti će joj biti odan i vjeran.


Današnji lugarski izpiti mogu tu strukovnu naobrazbu samo u neznatnoj
mjeri nadoknaditi, jer lugar uči samo za izpit, pa kad ga položi ide „pomoćnik"
u zapećak, da više svjetla ne ugleda. —


Pogledom na višu obću naobrazbu, primjetiti mi je, da su svakom sinu
našeg naroda vrata naših dobro uredjenih gradjanskih škola odavna već širom
otvorena. Ali tim lošije stojimo sa strogo strukovnom naobrazbom. Za doskočiti
ovom nedostatku ima jedan smieran predlog, koji bi se bez velikih potežkoća
ostvariti mogao, a taj se tiče „osnutka lugarskog kurza".


U Otočcu je sjedište našeg gospodarstvenog ureda i kr. šumskog ureda.
Kod tih zvanja namješteno je dosta šumarskih činovnika, koji bi tečajem
zimskih mjesecih — buduć za oto vrieme vanjsku službu ne obavljaju — takav
kurz otvoriti i pouku u istom rukovoditi mogli. A specijalno mi činovnici imovne
obćine pripravni smo cieli teret tog poduzeća bez ikakve nagrade na se primiti,
nebi li barem već jednom na taj način dokazati mogli, da se naša lojalnost
prema ovomu narodu i kraju, u kojem služimo, u sumnju dovesti ne može.


Uvjeti primanja u takav kurz morali bi biti: dobar domaći odgoj, naobrazba
stečena pohadjanjem gradjanske škole, koji bi se uvjet mogao pregledati jedino
u slučaju, ako se učenik izkaže, da je u vojsci kao podčastnik služio, i pohvalno
ćudoredno ponašanje dokaže.