DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 10 <-- 10 --> PDF |
´: - 52 — Stočarstvo treba svesti na neobhodni za obradjivanje polja potrebiti minimum, a dobitak puka iz te prirodne grane nadomjestiti drugimi vrelima zarade. Možda bi mi tko ovdje prigovoriti mogao, da bi sa utamanjenjem većine blaga i oranice svoju proizvodnu snagu izgubile, budući bi nestašica gnojiva nastupila. I ovaj je nazor pretjeran; blago našeg graničara najveći dio godine provede u gorj, po pašnjacima. Mnogi imaju i stanove po gori, njihovo blago za to vrieme ni na konak kući ne dolazi, a torine kod tih stanova svojim gnojem polja ne maste. Oni pak koji stanova nemaju, tima blago doduše svaku večer kući dolazi, ali kolikoća od blaga prekonoć dobivenog gnoja, buduć se isto prekonoć na jaslama ne krmi, za % je manja, od one prekodan u gori ostavljene. Cieli svoj gnoj ostavlja blago gospodaru samo preko zime, a taj potiče većinom od krmiva, koje je na polju raslo. Uništenjem koza, a reduciranjem ovaca i rogate marve, svakako bi se kvantum gnoja snizio, ali bi taj manjak s druge strane šuma svojom steljom obilato nadomjestiti mogla bez uštrba za svoj obstanak, dočim joj brstenje blaga korjen podgrizava. Uz to ne treba s uma smetnuti, da bi ono blago, koje bi usljed te redukcije ostalo, i mnogo jače bilo; jer bi ga gospodar mnogo bolje poljskim krmivom hraniti mogao nego prije. A takova marva mogla bi svojom teglećom snagom gospodaru istu uslugu činiti, kao i sadanja mnogobrojna ali degenerirana stoka. Tako hranivimi poljskimi proizvodi dobro uzdržavano blago, prem brojem maleno, zaostajalo bi možda u pogledu kolikoće, ali sigurno ne u pogledu kakvoće gnoja. Naši inteligentni gospodari morali bi ovo pitanje ozbiljno u razpravu uzeti, te nastojati, da se i prost seljak u stanje stvari uputi i sa preduzeti se imajućimi mjerami oprijatelji. Ako se u tom pogledu gospodari s nama šumarima suglasuju, to onda preostaje samo stvoriti svrsi shodne kulturne osnove, te sa pošumljenjem čim prije početi, a isto postepeno i sustavno provadjati. Što se tiče pošumljenja privatnih čestica, to je tomu visoka kr. zem. vlada godišnjimi nagradami do sada već prilično put utrla, samo bi nastojati trebalo, da te nagrade u dio padnu onim privatnikom, koji uz odgajanje vlastitih šumica ne zatiru kradjom obćinsku šumu, jer većina takovih privatnika drhće nad svojim dobrom, a ovamo izpunjava stupce šumsko-kaznenih registara kao i svi ostali. A bude li se konačno uz sredstvo pošumljenja istodobno i u pogledu kolonizacije bar nješto učiniti moglo, to će i onaj mali postotak izse- Ijenika tim prije i sigurnije cilju nas dovesti. Do godine 1883/4. nije šumsko gospodarstvo naše imovne obćine imalo nikakove gospodarstvene osnove. Niti se tu znalo koliki je prihod niti razhod naših šuma, a sieklo se ondje, gdje je tko hotio. Uredjenje našeg šumskog gospodarstva, propisano naputkom A. i B. zak. od 11. srp. 1881., može se i mora se dakle napredkom smatrati za naše šume. Već sama ta okolnost, što je sječenju šumž, usljed tog uredjenja podan stalan pravac, koji sustavno privodi k uporabi i najudaljenije cielovite šume, pa što se time ujedno štednja i čuvanje bližnjih jur devasti |