DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 9 <-- 9 --> PDF |
u briežuljcih visokih, počam od 300 mt. na vapnenastom tlu, bukva je vladajuća vrst Sa bukvom u dostatnoj množini živi cer, a u nešto manjem razmjeru hrast gradjenić. Na podnožjih briežuljaka, kraj izvoznih puteva i na lahko pristupnih mjestih, te naše šume poharane su i ono što obstoji kržljavo je i poniklo iz panjeva i korenja. Na najviših pako vrhuncih, onda u kotlinah, zatim od sela udaljenih mjestih, u obće dakle ondje, kamo se lahko nedolazi, imademo mi liepe visoke šume. Stabalje je tuj krasno uzraslo, sa dugačkim deblom od 20 — 25 met. Granja to stabalje neima sve do malene i okrugle krošnje. A to je znak, da su te šume u gustom sklopu, što si samo pomisliti možemo, uzrasle. Pošto su te šume porasle na južnih stranah, po zaštićenih krajevih naših briežuljaka, jer se protivno njima nalaze šume vlastelinstva djakovačkog, pleterničkog i kutjevačkog, to one nemalo svake godine prilično žirom rode. Pomladjivanje dakle oplodnim načinom, koje se u tih šumah rabi, lahka bi bila stvar, da nije na putu nemala neprilika sa pravoužitnici, koji neće, da idu na doznačivanje u zabranu, već sami sebi doznačuju, gdje jih je volja. Sbog toga se sječine nikada neizsjeku, dosljedno tomu nikada nepomlade, jer ono žira, što i iznikne, mora da se pod sjenom nadstojnog drveća zaguši ili tek tako zakržljavi, da nesposobno postane njekofi šumu sačinjavati. Ondje pako, gdje seljaci za sebe kradu drva, neima pomladjivanju naravnom mjesta, ondje je pustoš. Sa tih mjestah i hrasta i bukve nestaje, pa bi rekao još više prvije vrsti i uztvrdio bi, gdje bukva naglo stanište svoje ostavljati počme, tu je hrast već mjesto očistio. Na temelju evo navedenoga mora se do zaključka doći, da je u tih šumah naravno pomladjivanje izključeno. Abnormalne odnošaje u naših brdskih šuma trebalo bi, uzev u pomoć sva moguća sredstva, najprije regulirati, a tek posije toga s uspjehom raditi bi se moglo oko pomladjivanja liepih naših briežuljastih šumskih površina. Dakako morali bismo jedino za umjetni način odlučiti se. Jer taj je način obće priznat u praksi svagdje, gdje se šume ili nove stvaraju, ili ondje, gdje glavna vrst drveća rapidno sa površine šumske izčezavati začme. Dosadanje vrsti drveća u brdu našem eksistirajuće neimaju ni budućnosti, a ni sigurna obstanka. Za njih je tlo sađanje preslabo, pa se već niti sbog tog uspješno gojiti nemogu. Ali i slabi rentabilitet njihov govori proti njima. Bukvu bo nismo naučili za gradjevno drvo upotrebljivati, niti ju u sviet proturati, jer to možda nit nemožemo u oči prostranih i mnogo više vriednih bukovih šumah gornje Krajine, da nespomiujem one izvan granica domovine naše. Dosadanje vrsti drveća dakle morali bismo zamjeniti s onom vrsti, koja nam najviše koristi obećaje. Ta vrst neima dvojbe jest četinjača, imenito pako bor. Osim navedenih razloga, koji proti bukvi, ceru i hrastu gradjeniću, prem proti potonjem najmanje govore, imade jedan još vrlo važan ekonomički razlog. U trnjanskoj šumariji naime imadu samo četiri porastline (Ilijanska, Glovac, .lelas i Migalovci) hrastove, u kojih bi se pravoužitniku gradjevno drvo doznačivati moglo. Te sve porasthne imaju oko 2000 jut. šum. površine, o´ raštene |