DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 6 — ovjekovječiti moraju. Prostrano i više hiljada jutara veliko »Bidjko polje" kanalizirala je imovna obćina sa t. z. „Brkić i Jošava kanalom´ tako, da tuj, gdje je dosada tresetište i trstika rasla, bujni pašnjaci i livade se stvaraju. Pa kada se pripomoći imovne obćine još i potok „Bidj" kanalizira, postati će mnogo hiljada jutara močvarne zemlje za kulturu sposobno. Kada su indi probitci nenadkriljivi, koje si je imovna obćina uvedenjem novih čistih sječa još povećati za dužnost i zadaću uzela, nije onda pogrieška, što pravoužitnici ležikovinu za ogriev dobivaju, pače obratno činiti bila bi griehota, koju ni budućnost ista nebi u stanju bila dosta okajati. No kraj svega toga imade ipak nešto, što nas uznemirivati neprestaje. Kada se ona drva, što iza trgovca na čistih sječah ostaju, medju pravoužitnike podiele, onda nara račun izgleda ovako: 5, 7, 9 i 11 ratr. dobivaju pravo-, užitnici na ´/*, ´´2, ´´/* i cielo selište, a to njihovim potrebam — dozvoliti će se rado — nikako neodgovara. Najmanja bo seljačka zadruga treba na godinu 3—4" gorivih drva. Indi odakle manjak taj nabaviti? Lahko vama, sa mnogih se strana čuje govoriti, kad vi imadete u blizini državne šume, iz kojih šuma treba upotrebiti one silne hiljade metara gorivih drva, koja drva u državnih šumah trunu. Ali kako će seljak iz znatno dalekih državnih šuma tamo dobivena drva izvesti, 0 tom dakako malo se govoriti čuje. Ta ni ušumljenja u naših šumah, radi velike daljine njihove od sela, provesti mogli nismo, a kako tek, da provedemo ušumljenje u kud i kamo daljih državnih šumah. Samo obćine: Nemci, Komletinci, Priviaka, Otok, Vrbanja, Rajevoselo, Gradište i Županja ići će, kao do sada i u buduće u državne šume., ali ne kada jih imovna obćina pozove, već vlastitom inicijativom s tog razloga, da ondje za jeftin novac kupljena drva preprodavati mogu, što činiti nebi smjeli, kada bi jim imovna obćina ista ta drva na račun kompetencije za ogriev doznačivala. Ostale pako obćine daleko su od državnih šumah počam od 40 kmt. pa sve do preko 100 kmt. — Te obćine eo ipso u državne šume ići neće. Tomu zlu doskočiti, kako sam već prije dovoljno uztvrdio, jedino bi se dalo, da uvedemo srednje ili barem nizko šumarenje na onih površinah, a to su vlažne nizine, gdje je hrast rekao bi jur izCeznuo a mjesto njegovo zauzeli jasenovi, briestovi, topole, javorovi i drugo drveće, sa kojinii bi se intenzivnije u sitnih šumah gospodarilo pače i onda, da tomu neima ovdje kod nas praktičnih ekonomičkih, dosljedno tomu i tinancijalnih razloga. Ele sitno, dotično srednje šumarenje moglo bi se i na onih površinah uvesti, koje mi nezovemo vlažnimi nizinami, ali na kojih je grab sa navedenimi vrsti, glavna sastavina porastline, a hrast ili posve izčeznuo ili gdjegdje se samo zadržao, kao da te sjetiti hoće, da je tuj njega nekada više bilo. Premda je visoko šumarenje najracionalnija vrst uzgoja za velikog kapitalistu, kao što je država a onda korporacije, ipak ta vrst uzgoja u nizinah vlažnih, a onda na mršavom i slabom tlu, dakle na lošoj stojbini, više štete nego li koristi donaša. Tlo biva sve lošije a uzastopce s tim opaža se, kako glavne vrsti drveća sve po malo ali sigurno nestaje, a na njezinom mjestu razvijati |