DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— u TT - .. u Kostanjevcu, i Dragutin, šumarski taksator kod gradiške imovne obćine, zatim tri kćerke Matilda udova Poppl, ter Solija i Pavla. Osim ovih oplakuje vriednoga pokojnika mnogobrojna unučad i ostali rorijaci i prijatelji. Moramo još i to spomenuti, da nije Kadić za vrieme svojeg umirovljenja skrštenih rukuh stajao, nego je i nadalje uspješno radio u šumarskoj struci. Primjetiti nam je, da je mnogo gospodarstvenih osnova sastavio o racionalnom gospodarenju šuma na vlastelinstvu djakovačkom, a u zadnje doba upravo do svoje smrti radio na uređjenju šuma križevačke imovne obdine, koje su mu dobro poznate bile od njegovoga ondješnjega službovanja. Vriedni pokojnik bio je od god. 1880. začastnim članom hrv.-slav. šumarskoga driižtva, koje mu je u znak osobitoga štovanja položilo vienac na odar; nadalje bio je od god. 1853. pravim članom zooložko-botaničkoga đružtva, od god. 1867. dopisujudira članom c. kr. gospodarskoga družtva i od god. 1869, pravim članom austr.-državnoga šumarskoga družtva u Beču; odlikovan pako bje od c. kr. gospodarskoga bečkoga družtva prigodom gospodar.-šumarske izložbe god. 1866. posebnom diplomom za svoje uspješno djelovanje glede izloženja šumskih proizvoda, a na bečkoj svjetskoj izložbi god. 1873. priznala mu je internacionalna jury kolajnu za suradnike. Ovim zaključujemo u kratko životopis obde štovanoga i priznanoga šumarskoga stručara a našega vriednoga sudruga, kličud mu iz dna srca „slav a i lahk a mu bu d i z e m Ij i c a". M. V. Sitnice. Luka Kadić lugar. Dne 24. studenoga 1888. preminu u Štitaru nakon kratkog bolovanja lugar brodske imovne obdine, Luka Kadid. Službovao je punih 10 godina, te bijaše revan, pravedan, a u službi točan lugar, što dokazuje slieđeće: Dne 5. veljače 1888. bijaše podsječen hrast u njegovom srezu i on podje frižkim tragom u potjeru, te dodje u selo Laže; ta se navrati kolegi Josi Schneberger-u, da za ukradeni hrast upita. Opazi ga tu zloglasni Lazar Pavid sa još dva druga, te navale na Kadica da ga ubiju. Kadid pak videdi se u opasnosti svog života, odape svoju kuburu (te se posluži § 54. šumskoga zakona od god. 1857.) i ubi Lazara Pavida na mjestu. Veli se, da je dobio nagradu od gospodarstvenog ureda. Ostavio je iza sebe udnvu, koja de uživati 5 for. mjesečno, kako to pravila mirovinske zaklade lugara brodske imovne obdine propisuju. Lahka mu zemlja i vječna uspomena. J. P. Nov lies ,Xylolit". Lies za izvjestne gradjevine počeli su zamienjivati sa „.\ylolitom". Ovaj umjetni lies ima sve vrline obična drveta, a neima baš ništa loša. Xylolit nije ništa drugo nego velikim tlakom zbijena tvar od drvenih strugotina najbolje vrsti obična drveta, a tvrda je kao kamen. Ova tvorina negori, ma da se najvedoj jari izloži, a od svoje tjelesnine ili zapremine ni najmanje neizgubi, te joj neškodi ni ciča studen, niti vlaga. Sbog tih vrlina može xylolit ođoljevati svim vazdušnim uplivom, što ni jedan obični lies od drveta nije kadar. Osobito je važno još i to, što ga ništa uenapada, a niti nekvari. Prein je xylolit kao tvorina vrlo kruta i čvrsta, ipak se lasno struže, buši i teše. On se može rabiti za podove, za oblaganje zidova i za krovove. Budud je xylolit kao valjano gradivo već i u praksi prokušan, sagradjena je za njegovo pravljenje u velike posebna tvornica u Počaplu kod saksonskog grada Draždjani. Mi bi ga mogli prozvati „drvik", budud je Sulek u svom „rječniku znanstvenoga nazivlja" na str. 1314 „Xyioide" prozvao „drvenae". V. R. Pomelar (listvenica, ariž) neuspieva na dobrom tlu nikad tako bujno kao što uspieva na takovom tlu jela ili smreka. Ali pomelara uzgajati ćemo uspješno na pustom 4 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 42 — bedru ili plazini brda ili napokon na plešini osora *; jer mu svake godine odpadaju iglice ili Cetine, pokriju tlo i štite ga sve više od izsašenja. Najznamenitije svojstvo polemara biti de svakako ono, da u mladosti žustro (brzo) raste, i tim brzo zakriljuje drugo drveće, te ga zasjenjuje i zaštićuje od razne potriee. Pod zaštitom pomelara uzpievaju brzo druge vrsti drveća, a u tu svrhu uzgajaju pomelara mnogi šumari, te ga posije izsjeku, čim druge vrsti drveća u visinu ponarastu. Bilo bi dobro, da i naši domaći šamari kušaju pomelara kao zaštitno drvo sa jelom, smrekom ili borom uzgajati na kršovitih obroncili, kakovih do mile volje ima u našoj banovini i drugdje u kršovitih predjelih. V. R. Iztrusivanje perutaka (krilašoa) od četinjačkih sjemenka. Onakovo sjeme od četinjača, kakovo dobiješ u trušnioali (Klengaustalten) mora se prije iztrusiti od perutaka, jer se riedko sjeme sa perutkom rabi za sjetvu. Za iztrusivanje perutaka ima dva različita načina naime, ili se sjeme iztrusi na mokri ili na suhi način. Kod pi-voga načina izgubi sjeme više ili manje od svoje klicavosti i to prama tomu, da li se je manje ili više oprezno postupalo. Krilato ili perutasto sjeme biva medjusobnim Miješanjem i izmješivanjem pojednako suvlažno, a računa se na 100 kilograma sjemena oko 5 do 7 litara vode. Posije kvašenja nesmije sjeme više od 2 — 3 sata u hrpi ležati, nego ga valja na tanko razgrnuti, da se čim prije prosuši. Kvašenjem može se sjeme najlaglje iztrusiti, buđuć kod tog postupka sjemenjke nabreknu, te se obuhvaćajuće perutke ili krilca razpuknu. Ovakovo sjeme valja dobro posvišiti tako, da se ono prebaci i prosije, te onda odmah na tanko razvrgne. Kvašenjem potiče se sjeme na brzo proklijanje, nu brzim prosušenjem zaprieči se isto, a za to je poti´cbito, da se ovakav postupak sa sjemenom čim brže i pomnjivo obavi, jer svako krzmanje škodi više ili manje klicavosti sjemena. Preporuča se, da se takovo prosušeno sjeme drži u kupu više tjedana, pregrtajuć ga marljivo prije, nego što će se u vreće nasuti. Iztrusivanje sjemena na suhi način biva tako, da se sjeme na rahlo u vreće napuni i takove vreće često amo tamo prevrnu, ili da se sjeme na guvnu razširi na slojeve od 10 —16 cmt. visoko i onda često lopatami promješa (lopata). I kod ovakova postupka valja sjeme prije ponješto nakvasiti, prem će i kod toga posla vugljivost na klicavost sjemena djelovati, ali nikad u toj mjeri, kao što to biva kod prvog postupka sa sjemenom, a to s razloga, što se za kvašenje uzme samo 1 litra vode na 100 kilogr. .sjemena. Dalnje čišćenje sjemena biva isto onako, kao što smo vidjeli kod prvog postupka. Nije lahko prepoznati, da li se je sjeme iztrusivalo prvim ili potonjim načinom. Nu ako se pomnjivo motri jedno i drugo sjeme, onda ćemo opaziti, da je sjeme na prvi način iztrusivanja opravljeno mnogo čistije i da na pojedinih sjemenjka nepriležu preostavša krilca, dočim se od sjemenjka, koje su opravljane na drugi način, naime na suhi, nemogu sva krilca odlupiti, ma da se takovo sjeme još pomnivije izmlati. V. E. iz „Aus đem Walde". Po čemu se pozna zec mladić? Kod zeca mladića, kad ga ubijemo, mogu se uha lahko zadrieti (razderati), a takav zečić može se za pol sata valjano izpeći. Ako su u zeca duga, tvrda uha, koja se nedaju lasno zadrieti, nadalje smedjocrvena čapra (koža) i dugačka dlaka od brkova na krupnoj glavi, onda znaj, da je takav zec mator (star). Zečica je uvjek nježnija i mnogo ukusnija (slastna), nego zec mužak. Na zečici je čapra svietlija, ona ima pruženo tielo i majušni repić. V. E. Okamenjene šume u Tunisu. Nalazimo zanimljiv izvještaj o tom predmetu u sjednici francuzke akademije umjetnosti, držanoj 1. oktobra pr. g. * Trdina naziva „osor" ein steiler Abhang. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 43 — A. Gaudiy saobc´uje jednu bilježku Thomasovu ob ostatku okamenjene šume u Tunisu, a jednu bilježku Flicheovu o istom predmetu, a napose jednu od Bleichera o formaciji okremenjene šume u Tunisu i Alžiru. Thomas veli slieđede : „Učenjaci, koji su pratili expediciju francuzku 1799. u Egipat, zabiiježiše znamenite okamenjene šume u okolici Kaira, šume, koje su se geografički protezale površinom velikog diela pustoši libijske i nubijske, i dapače ća do visokih ravnina abisinskili. No nitko nije bio jošte opisao zapadno afričkih. Bilježka s dodatkom Fliehe-a, profesora šumarske škole u Nancy-u pokazuje, da su okremenjena vegetabilija, koja đonesoh iz kraja južnih visočina Tunisa, slična onima iz Egypta; Bleicher pak sa svoje strane htio je proučiti litologiju te čudnovate sastavine i pokazati jeđnolikost njihove mineraložke formacije i sastaviti mnienje, da objasni njihov zametak. Glavni predjel Tunisa, gdje se nalaze ta okremenjena stabla, navesti ču : Oueđ Mamoura, Oued Gaubeul i Couđiat oum Ali blizu Feriana; Ain Cherichira blizu Kaironan; oaza od El Hamma, medju pustošima Djerid i Rharsa. No opisuje nadalje i navadja za primjer predjel Oued Mamoura. Sa Bieicherom je slobodno uztvrditi : jeđnolikost sastavine u pećinama te formacije za Tunis i Alžir; obseg formacije okremenjenog drva od Tunisa do Maroca. Sto se tiče okremenjenih vegetabilija, opaziv u njekim pećinama tog tla veliku množinu kremena i mineralne soli, može se zaključiti kao rezultat dugotrajnog upliva vode od umjetnih podzemnih zdenaca, (eaux artesiennes)*, koja lagano iztičući docjedjuje kremen tečajem vremena na fossilizaeiju za vrieme ove geologičke formacije i konsolidacije; a taj kremen po svoj prilici dolazi ili iz dubina ili starijega tla, koje je prociedjeno vodnom infiltracijom. „Le Bois." Pečenje pekmeza i sušenje šljiva. U našoj domovini pečenje pekmeza i sušenje šljiva jest obrt, koji je veoma razgranjen. Uvaženja vriedno je to vrielo s narodno- gospodarstvenog gledišta, koli po veoma veliki dio naših trgovaca, toli i za seljaka. I nas šumare treba da ta grana industrije naše zanima, jer se pri tom vrlo mnogo gorivih drva troši. Podatci o tom predmetu, sakupljeni u trnjanskoj šumariji brodske imovne obćine, zanimivi su i držim, da nec´e biti s gorega objelodaniti je. Pečenje pekmeza počelo je b, rujna a dovršeno je posve 2i. rujna pr. g. U svemu peklo je pekmez 19 poduzetnika, dočim je šljive sušilo njih trojica. Pekmez pečen je na 98 kazana, a šljive sušene na 32 peći. Za palenje pekmeza potrošeno je 1161 pr. mt, drva, a za sušenje šljiva 154: metra. U svemu dakle potrošeno je izmedju 5. i 24. rujna na pečenje pekmeza i sušenje šljiva u području trnjanske šumarije, gdje imađe oko 20.000 jut. šumske površine 1315 pr. mt. raznovrstnog gorivog drva. Na svaki način je to velik broj, koga valja svakako uvažiti. Ali taj broj bio bi sigurno kud i kamo veći, da nije vriedni upravitelj trnjanske šumarije, velikom energijom svojom zapriečio dovažanje pekmezarom kradena drva. Mnogi pekmezari nisu radi oskudice na drvih po više dana pekmez peći mogli, a više njih opet peklo je 2—3 dana i moradoše prestati. Pekmez je pečen i šljive sušene u gore spomenutom vremenu po prilici kroz 10 dana, na 98 kazana i 32 peći. Svaki kazan kroz to vrieme potrošio je do 12 mt, drva a svaka peć do 4-8 met. drva. Na temelju toga dakle dolazi se do rezultata, da je za jedan kazan pekmeza izpedi ijotrebno 1´2 mtr., a za jednu peć šljiva izsušiti okolo 0´5 mtr, drva. * Podzemni zdenci izkapaju se u jednom dielu Sahare u Africi, nad kojima se nasadjuju liepi i plodonosni vrtovi. (Op. prevod.) |
| ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— u — Kako gore rekosmo, biva ovdje kod nas s pečenjem pekmeza i sušenjem šljiva. Ovdje se je potrošilo na taj obrt 1315 mt. gorivih drva, a bog zna koliko u cieloj našoj domovini? Iv. St. Čoban ubio ogromna medjeda. Iz Korenice pišu ^Nar. Nov." : Bariša Prsa iz Skočaja, kotara koreničkoga, pasudi 22. listopada 1888. u raelinovačkoj draži ovce^ opazi po njegovom psetu progonjenog medjeda. Znajući od prije, da u tu dragu dolaze medjedi žirit se bukovim žirom (bukvicom), za svaki slučaj bijaše nabio pušku oštrim medjedjim nabojem. U obrani pred dušmanom svojim, psetom, okretao se je stari medo dulje vremena na istom mjestu, koju sgodu upotriebi spomenuti čoban, nanišani medjeda i ubije ga. Međo taj spola je mužkoga, sivkaste je dlake, na prednjem dielu hrbta ima bujnu crnu grivu. Ovdješnji ga narod naziva „Mrkim grivašem*. Koža mu mjeri u duljini 2 met. 27 cmt., u širinu i to u prednjem dielu 2 met. 30 cmt., u stražnjem dielu 2 mt. 21 cm., stražnja šapa duga je 30 cm., a 15 cm. široka, čelo od uha do uha široko je 16 cmt. Natječaj. S 1. veljačom 1889. ima se popuniti mjesto šum. vježbenika kod kot. šum. ureda sisačkog u Martinskojvesi sa 400 for. godišnje plaće i ´20´% od svijuh po njemu prijavljenih odnosno procienjenih šumskih šteta. Molbenice, obložene s propisanimi izpravami, treba podnieti do 25. siečnja 1889. na kr. kot. oblast u Sisku. Dopisnica uredničtva. P. n. gg. D. I. i Š. P a Otočcu, Iv. St. u Trnjanih, SI. B. u Ogulinu, J. P. u Vinkovcih, V. R,, J. K., I. K. i J. E. u Zagrebu; Vaše članke i ine notiee primismo, razabrati ćete, što je uvršteno u list, ono ostalo donieti ćemo naknadno u budućem bi-oju, iskrena Vam hvala na svemu, a nastojte i u buduće priposlati nam što za list. J. M.´ J. u Pirotu (Srbija) ; Vaše priposlano dobismo već nakon zaključka ovoga broja, s toga nebje nam moguće odmah udovoljiti Vašoj želji, to ćemo učiniti u budućem broju. Milo nam je, što ćete stvar glede onoga stanovitoga članka razbistriti; molimo Vas pako podjedno, da nam sa Vašijeh krajeva većkrat što priobćiti izvolite, buduć nas ovdje Vaši šumski odnošaji zanimaju. Molimo nadalje svu p. n. gg. dopisnike i ine prijatelje, da u buduće sve dopise, koji se tiču lih uredničtva šumarskoga lista na „UrcdnictvO Šumarskoga lista U Zagreb" upraviti izvole. S odpravljanjem lista i s dopisivanjem u obće, što zasieca u administraciju lista ili našega družtva, neima pako uredničtvo ništa posla. U tom pogledu valja se neposredno obratiti na đružtvenoga tajnika g. „kralj. ŽUp. nadšumara Prana Žav. Kesterčanka u Zagreb." Uredničtvo. Uredničtvo i naklada hrv.-slav. šumarskoga družtva. — Tisak C. Albrechta. |