DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 4 <-- 4 --> PDF |
-4 — tnogao, izvadjali smo mi prvi sjek 1. i 2. godine, drugi 3. i 4. god. a treći sjelf ili dovršni 5. godine, bez obzira, je li tlo naplodjeno, ili nije. — Dakako, da taj postupak nije harmonirao sa teoretičnom idejom oplodne sječe. Druge godine morali smo vaditi iz zatvorenih sječa, mjesto trulog, suhog i granatog stabalja, koje smo prve godine izrabili, zdravo, čestito i za razplod sposobno stabalje. To se je opetovalo 3. a i 4. godine, jer se dohodak obustaviti nije mogao. Da je žir 5. godine bog zna kako urodio, šumište nije dovoljno naplodjeno i nepreostaje drugo, van motiku u ruke pa sij. Takova oplodna sječa kraj navedenih imade još i tu pogriešku, da se je >.dravo i vrlo cienjeno stabalje davalo seljaku bezplatno za gorivo. Da se tomu zlu doskoči, vriedna naša uprava izvela je sliedeće: Mjesto dosadanjih 5 godišnjih sječa, metodom oplođnog načina pomladjivauih, uvadjaju se dvaput tako velike 10. godišnje sječine, razdieljene na 10 jednakih dielovah, od kojih se opet svaki dio imade posjeći čistom sječom. Jednogodišnja površina dieli se na dva diela. Jedan i to manji dio ima služiti, da se potrebe pravoužitnika na gradjevnom drvu pokriju, a drugi veći dio prodaje se javnom dražbom. Vršike, grane, odpadci i trulo stabalje, dakle sve, što za pravljenje dužice sposobno nije, ostaje netaknuto za podmirenje pruvoužitnika na gorivu. Glavno načelo kod takovih 10 godišnjih sječina jest to, da se skupocieno tehničko drvo nedaje seljaku za gorivo. Pomladjivanje je tuj nuzgredna stvar u toliko, što će se kod tog načina morati mnogo više priskočiti u pomoć sjetvom odnosno sadnjom žira, nego li je to od potrebe bilo kod dosadanjeg oplođnog načina. Da je tomu tako pokušati ću dokazati, pa ću uzeti najpovoljniji slučaj po takovi način pomladjivanja, naime, da je žir obilato urodio već prve godine, dakle da je sječa već prve godine podpuno naplodjena. Nije probitačno na prvih trijuh sječinah sve nadstojno drveće posjeći, jer lužnjakova mladica ako i jest dosta žilava, nepodnaša rado prve dvie tri godine posve razgaljeno stanje, pače mlada biiinica stradava od jakih mrazova, .smrz- Ijavice i velike ljetne žege. Tek kada je mladica pod zaštitom ojačala, netrpi ove više. A to je u 2. ili 3. godini. Na 3. 4. i 5. sječini pomladjivanje je najpovoljnije uspjelo, jer se je nadstojno drveće baš u pravu horu uklonilo. Posve je ali drugačije na zadnjih. 5 sječinah. Tu je podmladak kroz prvih 5 godina tako ojačao, da mu sjena nadstojnog stabalja smeta. Ona njega zagušuje i mladi hrastići kržljaviti a u daljnjih sječinah pače izumirati počimaju. I taj podmladak mora, da podne.se još i obaranje, izradbu i izvoz nadstojnog drveća, pa će on naročito na kasnijih sječinah mnogo od toga stradati. I ako se drveće nadstojno obaralo bude, a da nije tlo dovoljno sniegom pokriveno, ili da je u mladici sok već cirkulirati počeo, pomladak je toliko oštećen, da će nam on jedva kada tako liepo uzrasti, kao njegov predšastnik. Manu tu doista neizbježivu današnjeg našeg načina pomladjivanja, nije moći mimoići, ali ju je ublažiti moći tako, da u pravu horu pritečemo u pomoć pomladjivanju |