DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 39 — 14. Hrpu Gradin a — 1 i:2 hrasta, piocieiij. na 6.762 for. — dostala je ista tvrdka s iznosom od 9.000 for. 15. Hrpu Iztočnc Kusare — 387 hrasta, procienj. na 21.574 for. — dostala je tvrdka Josef Eisler et Sohne iz Beča s iznosom od 39.000 for. 16. Hrpu Orlja k — 300 hrasta, procienj. na 18.124 for. — dostala je tvrdka Franjo Hermann iz Vrbanje s iznosom od 23.044 for. 17. Hrpu Trizlov i — 109 hrasta, procienj. na 5.843 for. — dostala je tvrdka Josef Eisler et Sobne iz Beča s iznosom od 9.200 for. 18. Hrpu Eastov o — 132 hrasta procienj. na 7.949 for. — dostala je tvrdka Christian Hermann iz Beča s iznosom od 11.040 for, 19. Hrpu Masan j — 245 hrasta, procienj. na 6.577 for — dostala je tvrdka Stefan Ružička iz Vukovara s iznosom od 8.888 for. 20. Hrpu Sven o — 254 hrasta, procienj. na 8,898 for. — dostala je trđka Franjo Gamirsek iz Mitrovice s iznosom od 13.400 for. 21. Hrpu Radiševo — 618 hrasta, procienj. na 89.249 for. — dostala je tvrdka Josef Eisler et Sohne iz Beča s iznosom od 60.100 for. 22. Hrpu Radjenovc e — 106 hrasta, procienj. na 7.106 for. — dostala je tvrdka Christian Hermann iz Beča s iznosom ođ 12.750 for. i 23. Hrpu Boljkov o — 356 hrasta, procienj. na 18.463 for. — dostala je tvrdka Josef Eisler et Sohne iz Beča s iznosom ođ 30.100 for. Prama gornjem prodano je u sječinah 6989 hrastova, procienjenih na 305.670 for., za iznos od 473.096 for,; dobljeno je dakle preko prociene ukupno 167.426 for. ili popriečno 54´77"/g više. Zapetrovaradinsku imovnu obćinu pako bje obdržavana dražba o prodaji hi-astovih debala kod gospodarstvenog ureda iste imovne občine u Mitrovici dne 5. prosinca 1888. Tom sgodom prihvatilo je dotično povjerenstvo sliedec´e ponude kao najbolje: 1. Hrpu Dubrav e — 138 hrasta i 6 bresta, procienj. na 1.147 for. — dostala je tvrdka Stjepan Ružička iz Vukovara s iznosom od 1.558 for. 2. Hrpii Vranja k — 396 hrasta, 5 bresta i ] grab, procienj. na 3.882 for. — dostala je tvrdka Franj o Gamirše k iz Mitrovice s iznosom od 5.760 for. 3. Hrpu Smogv a — 783 hrasta i 30 bresta, procienj. na 18.489 for. — dostala je ista tvrdka s iznosom ođ 24.300 for. 4. Hrpu Županj a — 269 hrasta, 22 bresta i 33 graba i ino, procienj. na 7.520 for. — dostala je tvrdka L. L. Hirsch i drug iz Siska s iznosom ođ 10.100 for. i 5. Hrpu Vratičn a — 260 hrasta i 17 bresta, procienj. na 9.946 for. — dostala je ista tvrdka s iznosom od 16.400 for. Prednavedena drva, procienjena ukupno na 40.984 for., unovčena su za 58.118 for. ; indi dobljeno je preko prociene 17.134. for. ili skoro 42´´/„ više. Uspjeh gore pomenutih obijnh dražba možemo sasvim povoljnim označiti. M. V. Osobne viesti. Imenovanja. Kod uprave imovnih oboi na imenovani su a to, u obsegu otočke imovne obćine: Dosađanji šum. vježbenici Luka Guteša i Franjo Althaler ter šumar, pristav Mark o Arčani n kotarskimi šumarima, prvi u definitivnom, a potonja dvojica u privremenom svojstvu sa sustavnim! berivi. Kod petrovaradinske imovne obdine: Šum.-tehnički dnevničar kod kr. zemalj. šumarskoga nađzorničtva Draguti n Mocna y i abiturient kr, gosp. šum. učilišta u Križevcu Obra d Peičić , privrem. šumarskimi vježbenicima. Gašpa r Va c šum. vježbenik gradiške imovne obćine imenovanje privrem. šum. pristavom za kotar Stubica. . |
| ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 40 - Kod kr. državne šumske uprave promaknuti su: šum. kandidat Bela Kaut´fman n na čin kr. šumara II. razreda u Jasenku. Sum. vježbenici II. razreda Milan Staffa, Makso Brausil, Kornel Pitroff i Pavao Dianovszky na čin šum. vježljenika I. i-azreda i to prva dvojica u području kr. šumarskoga ravnateljstva u Zagrebu, a potonja dvojica u području kr. nadšumarskog ureda u Vinkovcib, Šum. tebn. dnevnieari Dragutin Pol a ček i Aleksander pl. Kavser na čin šum. vježbenika II. razreda u području kr. šum. ravnateljstva u Zagrebu. Umro. Franj o Kađič , e. kr. umirov. šumaruik bivše ki´ajiške uprave umro je nakon dugoga težkoga bolovanja u Zagrebu dne 28. prosinca 1888. Smatramo si za osobitu dužnost u kratkom objelodaniti životopis vrlednoga pokojnika, koji si je medju brvatskimi šumari stekao u istinu velikib zasluga za domaće šumogojstvo, a isto tako i za druge grane naše struke. Kadi ć se je rodio god. 1821. u Vinkovcib, a nakon svršenib gvmnazijskih nauka u svom rodnom mjestu bje primljen kao krajiški pitomac u c. kr. šumarsko učilište Mariabrunn kod Beča. Probaviv ondje svoje strukovne nauke kao šuir.ar teoretički i praktički, imenito za tada propisanu praksu u Hinterbriihlu kod glasovitoga c. kr. dvorskoga lovca Gyllona, bude 1. veljače 1843. imenovan šumarom kod bivše gradiške krajiške pukovnije. 1. veljače 1851. bje promaknut na čin 0. kr. Waldbereitera kod bivšega titeljskog krajiškoga bataljuna, a u istom svojstvu premješten 1. lipnja 1855. k bivšoj krajiškoj varaždinskoj križevačkoj pukovniji u Belovar, gdje ga nadje preustrojstvo krajiške šumarske struke god. 1859., te tim povodom bude obzirom na njegov obče priznati neumorni rad u šumarskoj struci promaknut na čin c. kr. nadšumara I. razreda. Za svojega sedamgodižnjega službovanja kod križevačke krajiške pukovnije stekao si je vriedni pokojnik za šumarsku kulturu velikib zasluga, što svjedoče krasne mlađe i srednje porastline, koje su prigodom segregacije državnib šuma pripale križevačkoj imovnoj občini. Kadi ć je umio pravodobno provadjati proredjivanja u zaraslib mlađih šumali i tim znatno povisiti prirast porastlina, u kojem ga je radu, viđiv sjajnog uspjeba, kriepko podupirao tadanji pukovnik a zapovjednik križevačke krajiške pukovnije Josip barun F i 1 i po v i ć - Pb i 1 i p p s b er ž k i, koji je pokojnika svakom prigodom znao iztaknuti kao uzor šumara. 1. veljače 1862. im^-novan je Kadi ć šumaruikom kod bivšeg krajiškoga šumarskoga ravnateljstva u Zagrebu. I za to doba radio je uspjeSn.) u svojoj struci, naročito njegovom inicijativom postavljeni bijahu posebni taksatori za provadjanje uredjenja šuma ii pojedinih krajiških pukovnijah. U obče kada se je radilo o kakovih važnijih šumarskih pitanjih, to je vazda morao biti Kadi ć pri ruci, da priteče u pomoć svojim stručarskim savjetom. Godine 18G7. 1. listopada bje pokojnik premješten k otočkoj krajiškoj pukovniji. I ovdje mu se otvori široko polje rada, bud s unovčenja prastarih šuma onđješnjih, bud imenito s kultura na krasu, jer je baš Kadić udario temelj pošum ljenju primorskoga krasa, što zađosta svjedoče sjajni dokazi u Senjskoj draži i u drugih stranah. Kada su se poveli bili prigovori o veleprodajah u slavonskih šiimah u Pošavju,. tu se je odmah pozvao pokojnik u dotično povjerenstvo, da svojim stručarskim savjetom u pomoć bude. Iztaknuti nam je nadalje i to, da je Njegov o e. i k r. apostolsko Veličanstvo naš cesar i kralj prigodom Svojega pre višnjeg a boravljenja mjeseca ožujka 1869. u Senju preblagostivno odlikovati udostojalo Kadi ć a, podieliv mu osobno zlatni krst za zasluge s krunom za njegov obće priznani rad u šumarskoj struci. Godine 1873. bje pokojnik premješten u istom svojstvu k ogulinskom šumarskom uredu, ter koncem iste godine podje u mir, pošto mu je supruga u Ogulinu naglom smrću umrla. Kadić se je oženio godine 1844. s Marijom rođjenom Osvadić, čestitom suprugom i uzor majkom, a iz toga braka potiču dva sina, Franjo, kr. kot. predstojnik |
| ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— u TT - .. u Kostanjevcu, i Dragutin, šumarski taksator kod gradiške imovne obćine, zatim tri kćerke Matilda udova Poppl, ter Solija i Pavla. Osim ovih oplakuje vriednoga pokojnika mnogobrojna unučad i ostali rorijaci i prijatelji. Moramo još i to spomenuti, da nije Kadić za vrieme svojeg umirovljenja skrštenih rukuh stajao, nego je i nadalje uspješno radio u šumarskoj struci. Primjetiti nam je, da je mnogo gospodarstvenih osnova sastavio o racionalnom gospodarenju šuma na vlastelinstvu djakovačkom, a u zadnje doba upravo do svoje smrti radio na uređjenju šuma križevačke imovne obdine, koje su mu dobro poznate bile od njegovoga ondješnjega službovanja. Vriedni pokojnik bio je od god. 1880. začastnim članom hrv.-slav. šumarskoga driižtva, koje mu je u znak osobitoga štovanja položilo vienac na odar; nadalje bio je od god. 1853. pravim članom zooložko-botaničkoga đružtva, od god. 1867. dopisujudira članom c. kr. gospodarskoga družtva i od god. 1869, pravim članom austr.-državnoga šumarskoga družtva u Beču; odlikovan pako bje od c. kr. gospodarskoga bečkoga družtva prigodom gospodar.-šumarske izložbe god. 1866. posebnom diplomom za svoje uspješno djelovanje glede izloženja šumskih proizvoda, a na bečkoj svjetskoj izložbi god. 1873. priznala mu je internacionalna jury kolajnu za suradnike. Ovim zaključujemo u kratko životopis obde štovanoga i priznanoga šumarskoga stručara a našega vriednoga sudruga, kličud mu iz dna srca „slav a i lahk a mu bu d i z e m Ij i c a". M. V. Sitnice. Luka Kadić lugar. Dne 24. studenoga 1888. preminu u Štitaru nakon kratkog bolovanja lugar brodske imovne obdine, Luka Kadid. Službovao je punih 10 godina, te bijaše revan, pravedan, a u službi točan lugar, što dokazuje slieđeće: Dne 5. veljače 1888. bijaše podsječen hrast u njegovom srezu i on podje frižkim tragom u potjeru, te dodje u selo Laže; ta se navrati kolegi Josi Schneberger-u, da za ukradeni hrast upita. Opazi ga tu zloglasni Lazar Pavid sa još dva druga, te navale na Kadica da ga ubiju. Kadid pak videdi se u opasnosti svog života, odape svoju kuburu (te se posluži § 54. šumskoga zakona od god. 1857.) i ubi Lazara Pavida na mjestu. Veli se, da je dobio nagradu od gospodarstvenog ureda. Ostavio je iza sebe udnvu, koja de uživati 5 for. mjesečno, kako to pravila mirovinske zaklade lugara brodske imovne obdine propisuju. Lahka mu zemlja i vječna uspomena. J. P. Nov lies ,Xylolit". Lies za izvjestne gradjevine počeli su zamienjivati sa „.\ylolitom". Ovaj umjetni lies ima sve vrline obična drveta, a neima baš ništa loša. Xylolit nije ništa drugo nego velikim tlakom zbijena tvar od drvenih strugotina najbolje vrsti obična drveta, a tvrda je kao kamen. Ova tvorina negori, ma da se najvedoj jari izloži, a od svoje tjelesnine ili zapremine ni najmanje neizgubi, te joj neškodi ni ciča studen, niti vlaga. Sbog tih vrlina može xylolit ođoljevati svim vazdušnim uplivom, što ni jedan obični lies od drveta nije kadar. Osobito je važno još i to, što ga ništa uenapada, a niti nekvari. Prein je xylolit kao tvorina vrlo kruta i čvrsta, ipak se lasno struže, buši i teše. On se može rabiti za podove, za oblaganje zidova i za krovove. Budud je xylolit kao valjano gradivo već i u praksi prokušan, sagradjena je za njegovo pravljenje u velike posebna tvornica u Počaplu kod saksonskog grada Draždjani. Mi bi ga mogli prozvati „drvik", budud je Sulek u svom „rječniku znanstvenoga nazivlja" na str. 1314 „Xyioide" prozvao „drvenae". V. R. Pomelar (listvenica, ariž) neuspieva na dobrom tlu nikad tako bujno kao što uspieva na takovom tlu jela ili smreka. Ali pomelara uzgajati ćemo uspješno na pustom 4 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 42 — bedru ili plazini brda ili napokon na plešini osora *; jer mu svake godine odpadaju iglice ili Cetine, pokriju tlo i štite ga sve više od izsašenja. Najznamenitije svojstvo polemara biti de svakako ono, da u mladosti žustro (brzo) raste, i tim brzo zakriljuje drugo drveće, te ga zasjenjuje i zaštićuje od razne potriee. Pod zaštitom pomelara uzpievaju brzo druge vrsti drveća, a u tu svrhu uzgajaju pomelara mnogi šumari, te ga posije izsjeku, čim druge vrsti drveća u visinu ponarastu. Bilo bi dobro, da i naši domaći šamari kušaju pomelara kao zaštitno drvo sa jelom, smrekom ili borom uzgajati na kršovitih obroncili, kakovih do mile volje ima u našoj banovini i drugdje u kršovitih predjelih. V. R. Iztrusivanje perutaka (krilašoa) od četinjačkih sjemenka. Onakovo sjeme od četinjača, kakovo dobiješ u trušnioali (Klengaustalten) mora se prije iztrusiti od perutaka, jer se riedko sjeme sa perutkom rabi za sjetvu. Za iztrusivanje perutaka ima dva različita načina naime, ili se sjeme iztrusi na mokri ili na suhi način. Kod pi-voga načina izgubi sjeme više ili manje od svoje klicavosti i to prama tomu, da li se je manje ili više oprezno postupalo. Krilato ili perutasto sjeme biva medjusobnim Miješanjem i izmješivanjem pojednako suvlažno, a računa se na 100 kilograma sjemena oko 5 do 7 litara vode. Posije kvašenja nesmije sjeme više od 2 — 3 sata u hrpi ležati, nego ga valja na tanko razgrnuti, da se čim prije prosuši. Kvašenjem može se sjeme najlaglje iztrusiti, buđuć kod tog postupka sjemenjke nabreknu, te se obuhvaćajuće perutke ili krilca razpuknu. Ovakovo sjeme valja dobro posvišiti tako, da se ono prebaci i prosije, te onda odmah na tanko razvrgne. Kvašenjem potiče se sjeme na brzo proklijanje, nu brzim prosušenjem zaprieči se isto, a za to je poti´cbito, da se ovakav postupak sa sjemenom čim brže i pomnjivo obavi, jer svako krzmanje škodi više ili manje klicavosti sjemena. Preporuča se, da se takovo prosušeno sjeme drži u kupu više tjedana, pregrtajuć ga marljivo prije, nego što će se u vreće nasuti. Iztrusivanje sjemena na suhi način biva tako, da se sjeme na rahlo u vreće napuni i takove vreće često amo tamo prevrnu, ili da se sjeme na guvnu razširi na slojeve od 10 —16 cmt. visoko i onda često lopatami promješa (lopata). I kod ovakova postupka valja sjeme prije ponješto nakvasiti, prem će i kod toga posla vugljivost na klicavost sjemena djelovati, ali nikad u toj mjeri, kao što to biva kod prvog postupka sa sjemenom, a to s razloga, što se za kvašenje uzme samo 1 litra vode na 100 kilogr. .sjemena. Dalnje čišćenje sjemena biva isto onako, kao što smo vidjeli kod prvog postupka. Nije lahko prepoznati, da li se je sjeme iztrusivalo prvim ili potonjim načinom. Nu ako se pomnjivo motri jedno i drugo sjeme, onda ćemo opaziti, da je sjeme na prvi način iztrusivanja opravljeno mnogo čistije i da na pojedinih sjemenjka nepriležu preostavša krilca, dočim se od sjemenjka, koje su opravljane na drugi način, naime na suhi, nemogu sva krilca odlupiti, ma da se takovo sjeme još pomnivije izmlati. V. E. iz „Aus đem Walde". Po čemu se pozna zec mladić? Kod zeca mladića, kad ga ubijemo, mogu se uha lahko zadrieti (razderati), a takav zečić može se za pol sata valjano izpeći. Ako su u zeca duga, tvrda uha, koja se nedaju lasno zadrieti, nadalje smedjocrvena čapra (koža) i dugačka dlaka od brkova na krupnoj glavi, onda znaj, da je takav zec mator (star). Zečica je uvjek nježnija i mnogo ukusnija (slastna), nego zec mužak. Na zečici je čapra svietlija, ona ima pruženo tielo i majušni repić. V. E. Okamenjene šume u Tunisu. Nalazimo zanimljiv izvještaj o tom predmetu u sjednici francuzke akademije umjetnosti, držanoj 1. oktobra pr. g. * Trdina naziva „osor" ein steiler Abhang. |