DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 32 —


pokrita je sada ta bivša pustoš prekrasnom dvađesetgodišnjom borovom šumom.


Sav se je trošak iza nekoliko godina obilno naplatio.


U srednjem i sjevernom dielu gospoduju bor (pinus sjlvestris) i omorika


(Abies excelsa), u nekih mjestih kao čisti nasadi, u nekib pomiešane s brezom


(betula alba). Uz južni tok rleke Dala iniade znatnih hrastovih (quercus robur)


šuma. Na malenom otoku Vissingso na jezeru Vetterskom imade takova šuma


u ploštini od 1000 akra (acre).


Ariš (larix europea) i jela (abies pectinata) uvedena je amo u većoj mno


žini, i ?ada se je već podpunoma aklimatizovala. Na istom otoku Vissingso.


(koji je u ostalom pozornosti vriedan s toga, što na njem prebiva rod Brage,


koji se može nazvati švedskimi Medici, koji su si stekli velikih zasluga, kojim


pripada takodjer prievođ istorije i tradicije drevne Islandije) nešto sjevernije


na Ombergu kao što i na Džurgardu kod Štokholma nalaze se nasadi ariša


u veoma liepom rastu. Isto tako uspješno, nu u manjem razmjeru kultivirao


se je .Weyhmouthov bor sjevero amerikanski (pinus strobus), austrijanski bor
,i limba (pinus cembra), koji uspjevaju na ruskom sjeveru i na južnih
Alpah.


Na sitnom piesku južne Švedske raste uspješno pinus inops.


Do najnovijega vremena, jošte pred 30—40 godina, bilo je u srednjoj i
sjevernoj Švedskoj kod seljaka veoma razprostranjen) krčenje. Šuma se je
sjekla do gola, a poslie, kad se je posušila, sve se najedanput sažgalo. Zatim
se je pepeo razbacao, ovdje više ondje manje, i tu se je onda sijala zob. Bez
ikakovoga gotovo truda dobivala se je obilna žetva. Ako je tlo bilo dublje,
sijali bi još jedanput, pa bi ostavili tako dugo na ugaru, dok se krčevina nebi
prirodnim putem ošumila borom ili brezom. Nu u većini slučajeva iztrošio bi
oganj i usjev na toliko hranitbenu snagu tla, da je poslie toga bilo tlo vrstne
proizvoditi samo vriesak i borovicu, koji su toliko razprostranjeni u južnoj
Europi. Neizmjerni je gubitak bio uzrokovan praksom takovoga gospodarenja
i samo s velikim trudom pošlo je šumarskoj upravi za rukom, da učini
tomu kraj.


Sve šume švedske predstavljaju s malimi iznimkami i izuzevši ona mjesta
gdje se prakticira odrezivanje vršaka i granja za hranu blagu, visokostablene
sume, no to se postepeno umanjuje. U Skaniji najjužnijoj pokrajini Švedske
sade se ponajviše vrbe. Sječa do gola provadja se samo u neznatnih razmjerih
u privatnih šumah pokrajina Svelanda i Gotlanda, a u svih državnih (računajuć
ovamo sve kategorije šumž,, koje su pod upravom državnom) samo na prostoru
od 300.000 hekt.


Prieborna je sječa u obće gospodujuća. U Nolandu, gdje ima većih šuma,
može se sjeća do gola provadjati samo blizu gradova. Uzrok je tomu to, što
su mjesta riedko naseljena, a žitelji se zanimaju izvozom i razpiljivanjem
drveta, a za taj posao treba samo krupnih sortimenata. Obhodnja uzimlje


se od 100—140 godina kod krupne šume, od 60—80 godina za ono drvo od
kojega se pali ugljen. U šumah, u kojih se provadja prieboina sječa ne uzi