DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 31 <-- 31 --> PDF |
^ 31 Ova posiiednja naredba vriedi za sve posjednike šuma, spadali oni u koju mu drago kategoriju. Ovakove ograničujuće mjere bile preduzete na predstavke obćina i njihovih zastupnika u parlamentu. Ovakove predstavke o ograničivanju prava privatnih posjednika šuma stale su se posljednih godina sve više množiti. Švedska se može razdieliti na tri pojasa s gledišta različnosti rastenja drveća. Južni, koji obuhvaća pokrajinu Skaniju, Galland, Bleking i dio pokrajine Smeljand, okarakterisovan je razprostranjenjera bukve. Srednji pojas, koji obuhvaća srednju Švedsku do južnoga toka rieke Dala, okarakterisovan je razprostranjenjem raznih vrsti hrasta. Najveći, sjeverni pojas, zgodan je samo za crnogoricu i brezu, koja može podnieti oštru klimu. U najjužnijih krajevih sačinjavaju šume samo 10—15°/« ukupne površine zemljišta, što jedva zadovoljava mjestnim potrebama. Bukva (fagus sylvatica) sačinjava najveći dio koristpnosnih šuma. Posječena stabla kalaju se na polutke i odpravljaju zatim na mjesta, gdje se trguje ribom, na Norvežku obalu za gradnju bačava, u kojih se odprema sledj i druga riba. Osim toga upotrebljava se bukovina i u drugih granah obrta, no najveći dio bukovine upotrebljava se na mjestu za gorivo ili se ođvaža u danske luke takodjer kao drvo za gorivo. Seljaci južne Švedske nepropuštaju i nadalje siekući upravo bez obzira skupu bukovu šumu, koje već i onako razmjerno nije tako mnogo. Na krajnom jugu susreće se grab (Carpinus betulus), koji se upotrebljava za sitniji obrt i domaće sprave. Imade takodjer i jasena, jalše i topole, no ove vrsti drveća ne tvore ovdje ni u najmanjoj mjeri čistih nasada Za vremena ratova izmedju Švedske i Danske u XVI. i XVII. stoljeću, bijahu ove šume gotovo posvema opustošene požarima, pa se je i današnjega dana sačuvao trag toj nesreći. Imade i danas prostranih mjesta pokritih zakržljalim grmljem i vrieskom (resuljom, Heidekraut), i jao si ga nesretnomu putniku, koga ovdje stigne bura ili noć nasried pustoši, gdje nema nijednoga drvca, po kojem bi se mogao orientirati ili naći zaklonište od bure i zime. Englezki turist, koji je lično izkusio težkoću takovoga putovanja, u vatrenih izrazih uzuosi slavu i zasluge onoga, koji bi barem nekoliko stabala uz put zasadio. U Švedskoj se je već mnogo radnja poduzelo za pošumljivanje, te se već rezultati tih radnja opažaju na mnogih mjestih, na pr. nekoliko milja daleko od grada Halmštadta, na obalah Kattegata, gdje je vriesak ustupio mjesto boru na površini od nekoliko stotina hektara. No najznamenitiji je primjer, koji se desilo vidjeti englezkomu putniku, jest u podpunom smislu rieči bezplodna pustoš od nekoliko tisuća akra (akar [acre] = po prilici 0´5 hekt.), udaljena 15 milja od malenoga manufakturnoga grada Borasa. Kako se u mjestu govori „težko bi bilo gavranu preko nje preletjeti". Ne gledeć na posvema slabo tlo, |