DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 3 <-- 3 --> PDF |
— 3 — U lužnjakovu družtvu rado se nalazi grab, a najpače u mlađih porastlinali. Grab mu neškodi, pošto živi uvjek pod krošnjom njegovom i čovjek bi rekao, da je grab samo zato iznikao, da lužnjaka čim više u visinu rasti prisili. Grab raste s njime u skroz podredjenom svojstvu, ali imade i takovih, mladih porastlina, kao što je Bazjaš, Golubovac i Ljeskovac, gdje je grabovina mjestiifiice pače i pretežnija od lužnjaka. U vlažnih nizinah preotimaju lužnjaku mjesto topole, jaseni i briestovi sve više. One su njemu nesnosne, a osobito su topole po razvoj i uzrast lužiijakov veoma p(gibeljne. Topola već prvih godina svoga života nadvisi hrast, razgrana se i toliko ga zasjenjuje, da on pod njezino,m krošnjom tek životari. Nemanje mu je škodljiv i jasen, koji u velikoj mno~žilii i brzo raste, uklanja, hrast iz svog okolišja, jer ovaj neima do volje ni zraka ni svjetlosti. Može se kazati, da sa naše šumske površine, ako i ne naglo, ali ipak lužnjaka nestaje. Pojav taj dao bi se možda sa sliedećim tumačenjem u sklad dovesti: Naši prastari dubovi rode riedko obilatim žirom, s toga se tlo nepravilno i manjkavo naplodjuje Sklop je prekinut, a oplodnim načinom, koji se je ovdje rabio do g. 1887., sklop se još više prekida a tlo razgaljuje. Na razgalinah pojavljuje se već odmah s početka trava, korov, trnje a osobito glog, koji takova mjesta uprav poplavljuje. Razgaljeno i u prolieću uviek dosta vlažno tlo izžeže silna ljetna vrućina, ono popuca a humus, koji treba uviek stanovitu vlagu, izgori i za takovo tlo se onda veli, da je podivljalo. Padne li na divlje tlo ma koliko žira, nećemo nikada takovoga mladika uzgojiti, kao što bijaše predšastnik. Što više rekao bi, da na divljem tlu eksistencija lužnjakova ni moguća nije. Ovo iztaknuto životno pitanje lužnjakovo samo tada ćemo bezpredmetnim učiniti, ako na vidu držimo uzroke, s kojih on nestaje sa šumišta, pa te uzroke već prije učinka njihova djelovati zaprečimo. Jer to je stožer, oko koga se naravni uzgoj lužnjaka baš svojski kreće. To je glavna ideja., a ostala pravila su samo posliedice ili sile posrednice te ideje. Ali sada prelazimo dalje, da reknemo koje, kako se je kod nas pomladjivalo do god. 1887., oplodnim načinom, a kako se danas pomladjuju šumišta naša kombinacijom iz oplodne i čiste sječe. Oplodna sječa imade puno gospodarstvenih mana, koje nabrajati zadaća je teorije. Za naše okolnosti najveća joj je pogrieška nedvojbeno ta, što se ona nit znade nit može dovesti u sklad s godišnjim jednakim potrajnim prihodom. Tomu stoji na putu, što hrastici naši urode tek svake 5—7 godine obilatim žirom. Dohodak dakle na drvu, pošto smo šumu progalili, morali bismo sve dotle obustaviti, dok dotično tlo nebi podpuno naplodjeno bilo. Tada bi imali izvesti drugi sjek oplodnog načina, i tada bi imali do volje i gradjevnog i nešto manje gorivog drva, pošto je ovo prvim sjekom nemalo posve izvadjeno. Za pravo dakle n#da se točno ustanoviti, koje godine da dolazi 1. i 2. sjek a koje 3. dovršnji sjek. Pošto je ali od potrebe pravoužitnika svake godine na gradji i gorivu podmiriti, dosljedno tomu, pošto se dohodak nije obustaviti |