DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 2 <-- 2 --> PDF |
Pismo iz Slavonije * šume brodske imovne obćine mogu se po vrsti drveća i položaju tla podieliti u dva karakteristična razreda. U jedan razred valja ubrojiti velebne naše hrastike, koji su porasli u nizinah na dubokom i svježem diluvijalnom tlu. U drugi pako razred one šume, koje su iznikle na briežuljcih. Glavna vrst drveća vidjenih naših hrastika jest, kako se samo i po sebi kaže, hrast lužnjak. On je liepa i visoka rasta. Deblo mu je ravno kao svieća, kora crvenkasto-smedja, dugačko i veoma pravilno razpucana. Grane tjera lužnjak u visini od 6 — 8 mt. samo onda, ako je u mladosti u razgaljenom stanju živio, inače je čist sve do krošnje. Njegove grane dugačke vodoravne su ili prema zemlji nagnute, riedko obrnute prema krošnji. Krošnja uvu je sieda i riedko kada se zeleni na vrhu. Žila srčanica, pošto je funkcije svoje dovršila, ´obamrla je, pa našeg gorostasa drže samo postrane žile, koje su se na površini tla silno razgranale. S toga pati lužnjak od prolietnih i jesenskih vjetrova mnogo. Za izvale i vjetrolome dobili smo mi godine 1887. ogromnu svotu od 24.728 for^95 nč.´Za pravo morali bismo mi ovdje razlikovati dvie suvrsti lužnjaka, ranoga naime, koji koncem ti-avnja lista, i kasnijega, koji se zeleniti počima tek u prvoj polovici svibnja Kako se razlikuje jedna suvrst od druge nije do sada još poznato. Medju kukcima najveći mu je neprijatelj „gubar", koji na njemu u silnoj množini živi, zatim „hrastov skarambeč" (cerambix heros), kojega-I^^N^^e-^ belimi svojimi prohodi lužnjakovo deblo tako nakazi, da se ono jedino za rabiti može. Manje na lužnjaka navaljuje „hrastov pisar" (Xyloberus p graphus) i na mlada stabla „hrastov buhač" (Haltica erucae), kojega proljeću g. 1887. u dostatnoj množini vidio u zabrani ,Vrabčani". U bilinskom carstvu tajnocvjetke su mu najveći neprijatelji. Vel´ žina gljiva živi na lužnjaku i u okolišju njegovu, rekao bi skroz nef´ ako se život njihov pobližje promotri, to se mora zaključiti, da su metnici njegovi, koji ga svojimi miceliji razaraju. Veoma rado živi t. z. „Zec gljiva", koja se mora njegovim nametnikom tim sigurnije bo se već i prostim okom opaža, da je deblo, na kome ta gljiva razoreno. Drvenina je izpredena sa bezbrojnimi miceliji sad svietlij´ sitije boje. Zec gljivu nalazio sam i u šupljini lužnjakovoj i na panj. Mimogred budi rečeno, da je ta gljiva veoma tečna i da znade , narasti, da ju jedan čovjek nemože noisiti. Od bolestih je crvena trulež najobičnija, dočim se biela tru redje pojavljuje. * Ovo III. pismo je nastavak onih, priobdenih u našem organu za god. nu svako pismo za sebe sadržaje posebnu cjelinu. V |
ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 3 <-- 3 --> PDF |
— 3 — U lužnjakovu družtvu rado se nalazi grab, a najpače u mlađih porastlinali. Grab mu neškodi, pošto živi uvjek pod krošnjom njegovom i čovjek bi rekao, da je grab samo zato iznikao, da lužnjaka čim više u visinu rasti prisili. Grab raste s njime u skroz podredjenom svojstvu, ali imade i takovih, mladih porastlina, kao što je Bazjaš, Golubovac i Ljeskovac, gdje je grabovina mjestiifiice pače i pretežnija od lužnjaka. U vlažnih nizinah preotimaju lužnjaku mjesto topole, jaseni i briestovi sve više. One su njemu nesnosne, a osobito su topole po razvoj i uzrast lužiijakov veoma p(gibeljne. Topola već prvih godina svoga života nadvisi hrast, razgrana se i toliko ga zasjenjuje, da on pod njezino,m krošnjom tek životari. Nemanje mu je škodljiv i jasen, koji u velikoj mno~žilii i brzo raste, uklanja, hrast iz svog okolišja, jer ovaj neima do volje ni zraka ni svjetlosti. Može se kazati, da sa naše šumske površine, ako i ne naglo, ali ipak lužnjaka nestaje. Pojav taj dao bi se možda sa sliedećim tumačenjem u sklad dovesti: Naši prastari dubovi rode riedko obilatim žirom, s toga se tlo nepravilno i manjkavo naplodjuje Sklop je prekinut, a oplodnim načinom, koji se je ovdje rabio do g. 1887., sklop se još više prekida a tlo razgaljuje. Na razgalinah pojavljuje se već odmah s početka trava, korov, trnje a osobito glog, koji takova mjesta uprav poplavljuje. Razgaljeno i u prolieću uviek dosta vlažno tlo izžeže silna ljetna vrućina, ono popuca a humus, koji treba uviek stanovitu vlagu, izgori i za takovo tlo se onda veli, da je podivljalo. Padne li na divlje tlo ma koliko žira, nećemo nikada takovoga mladika uzgojiti, kao što bijaše predšastnik. Što više rekao bi, da na divljem tlu eksistencija lužnjakova ni moguća nije. Ovo iztaknuto životno pitanje lužnjakovo samo tada ćemo bezpredmetnim učiniti, ako na vidu držimo uzroke, s kojih on nestaje sa šumišta, pa te uzroke već prije učinka njihova djelovati zaprečimo. Jer to je stožer, oko koga se naravni uzgoj lužnjaka baš svojski kreće. To je glavna ideja., a ostala pravila su samo posliedice ili sile posrednice te ideje. Ali sada prelazimo dalje, da reknemo koje, kako se je kod nas pomladjivalo do god. 1887., oplodnim načinom, a kako se danas pomladjuju šumišta naša kombinacijom iz oplodne i čiste sječe. Oplodna sječa imade puno gospodarstvenih mana, koje nabrajati zadaća je teorije. Za naše okolnosti najveća joj je pogrieška nedvojbeno ta, što se ona nit znade nit može dovesti u sklad s godišnjim jednakim potrajnim prihodom. Tomu stoji na putu, što hrastici naši urode tek svake 5—7 godine obilatim žirom. Dohodak dakle na drvu, pošto smo šumu progalili, morali bismo sve dotle obustaviti, dok dotično tlo nebi podpuno naplodjeno bilo. Tada bi imali izvesti drugi sjek oplodnog načina, i tada bi imali do volje i gradjevnog i nešto manje gorivog drva, pošto je ovo prvim sjekom nemalo posve izvadjeno. Za pravo dakle n#da se točno ustanoviti, koje godine da dolazi 1. i 2. sjek a koje 3. dovršnji sjek. Pošto je ali od potrebe pravoužitnika svake godine na gradji i gorivu podmiriti, dosljedno tomu, pošto se dohodak nije obustaviti |
ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 4 <-- 4 --> PDF |
-4 — tnogao, izvadjali smo mi prvi sjek 1. i 2. godine, drugi 3. i 4. god. a treći sjelf ili dovršni 5. godine, bez obzira, je li tlo naplodjeno, ili nije. — Dakako, da taj postupak nije harmonirao sa teoretičnom idejom oplodne sječe. Druge godine morali smo vaditi iz zatvorenih sječa, mjesto trulog, suhog i granatog stabalja, koje smo prve godine izrabili, zdravo, čestito i za razplod sposobno stabalje. To se je opetovalo 3. a i 4. godine, jer se dohodak obustaviti nije mogao. Da je žir 5. godine bog zna kako urodio, šumište nije dovoljno naplodjeno i nepreostaje drugo, van motiku u ruke pa sij. Takova oplodna sječa kraj navedenih imade još i tu pogriešku, da se je >.dravo i vrlo cienjeno stabalje davalo seljaku bezplatno za gorivo. Da se tomu zlu doskoči, vriedna naša uprava izvela je sliedeće: Mjesto dosadanjih 5 godišnjih sječa, metodom oplođnog načina pomladjivauih, uvadjaju se dvaput tako velike 10. godišnje sječine, razdieljene na 10 jednakih dielovah, od kojih se opet svaki dio imade posjeći čistom sječom. Jednogodišnja površina dieli se na dva diela. Jedan i to manji dio ima služiti, da se potrebe pravoužitnika na gradjevnom drvu pokriju, a drugi veći dio prodaje se javnom dražbom. Vršike, grane, odpadci i trulo stabalje, dakle sve, što za pravljenje dužice sposobno nije, ostaje netaknuto za podmirenje pruvoužitnika na gorivu. Glavno načelo kod takovih 10 godišnjih sječina jest to, da se skupocieno tehničko drvo nedaje seljaku za gorivo. Pomladjivanje je tuj nuzgredna stvar u toliko, što će se kod tog načina morati mnogo više priskočiti u pomoć sjetvom odnosno sadnjom žira, nego li je to od potrebe bilo kod dosadanjeg oplođnog načina. Da je tomu tako pokušati ću dokazati, pa ću uzeti najpovoljniji slučaj po takovi način pomladjivanja, naime, da je žir obilato urodio već prve godine, dakle da je sječa već prve godine podpuno naplodjena. Nije probitačno na prvih trijuh sječinah sve nadstojno drveće posjeći, jer lužnjakova mladica ako i jest dosta žilava, nepodnaša rado prve dvie tri godine posve razgaljeno stanje, pače mlada biiinica stradava od jakih mrazova, .smrz- Ijavice i velike ljetne žege. Tek kada je mladica pod zaštitom ojačala, netrpi ove više. A to je u 2. ili 3. godini. Na 3. 4. i 5. sječini pomladjivanje je najpovoljnije uspjelo, jer se je nadstojno drveće baš u pravu horu uklonilo. Posve je ali drugačije na zadnjih. 5 sječinah. Tu je podmladak kroz prvih 5 godina tako ojačao, da mu sjena nadstojnog stabalja smeta. Ona njega zagušuje i mladi hrastići kržljaviti a u daljnjih sječinah pače izumirati počimaju. I taj podmladak mora, da podne.se još i obaranje, izradbu i izvoz nadstojnog drveća, pa će on naročito na kasnijih sječinah mnogo od toga stradati. I ako se drveće nadstojno obaralo bude, a da nije tlo dovoljno sniegom pokriveno, ili da je u mladici sok već cirkulirati počeo, pomladak je toliko oštećen, da će nam on jedva kada tako liepo uzrasti, kao njegov predšastnik. Manu tu doista neizbježivu današnjeg našeg načina pomladjivanja, nije moći mimoići, ali ju je ublažiti moći tako, da u pravu horu pritečemo u pomoć pomladjivanju |
ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 5 ~ naravnom sadnjom žira na onih mjestih barem, koja su ili najslabije naplodjena ili najviše poharana. Još nepovoljniji, doduše, samo sa financijalnog gledišta, jest slućaj, ako urod žira, kao što je to ovdje običajno po njekoliko godina posvema, ili tek djelomično izostane. Onda ćemo morati na onih sječinah, koje su posječene, a da žir nije urodio, na sječinah dakle, koje su ili tek malo ili posve ništa naplodjene, podpunu sadnju žira rabiti. Troškovi za sadnju žira izdani, ma sve da i jesu veliki, liepu će rentu baciti, ako se sadnja žira izvede još prije, nego li- tlo obraste korovom, trnjem i glogovinom, prije još nego li ono podivlja i postane nesposobno za uzgoj liepoga lužnjaka. Važan je predmet uzgajanje šuma sam po sebi, a tim važniji je po nas ovdje, jer nam treba, da nadvladamo .mnogo ekonomičkih, financijalnih a baš i prirodnih neprilika Ili oplodnini ili čistim sjekom uzgajali šume mora, da je naravno pomladjivanje nuzgredna, a ekonomički i financijalni razlozi glavna stvar. Kada nebi od potrebe moralo biti, potrebštine pravoužitnika u obzir uzeti, ni pol muk´e nam pomladjivanje nebi zadavalo; ili kada bi pravoužitniku za goriva drva davali zdrava i skupociena stabla, pomladjivali bi oplodnim načinom šume naše mnogo lakše, nego li sadanjom čistom sječom, ali tada bi svake godine — nije pretjerano reći — 2—300.000 for, gotova novca u našu blagajnu manje unišlo. Obsjena je dakle tvrditi, da se seljak uzkraćuje — kao što to mnogi ovdje kazati hoće — što mu se mjesto stojećih stabala daje ležeće drvo za gorivo, obsjena tim veća, što se marljivo baš sbog toga sabire glavnica, od koje seljak već danas velike koristi uživa, a u budućnosti će još i veće crpiti. U savezu s tim mislim, da neće biti s gorega navesti da brodska imovna obćina, glasom izkaza o stanju glavnica koncem mjeseca prosinca god. 1887. imade gotovog novca i u vriednostnih papirih uloženog u iznosu od 1,855.310 29 for. To je ogroman kapital, koji jamči, da pravoužitnik za upravu, porez, čuvanje, za ogoj i druge poslove, nikada niti novčića platiti netreba. Samo radi toga kapitala dobiva pravoužitnik goriva drva bezplatno, a gradju jedan m* za 1-90 fr. A i samo gradjevno drvo mogao bi seljak dobiti bezplatno, da ga se nemisli plaćanjem gradjevnog drva barem koliko toliko u prekomjernom uživanju istoga ograničiti. Koliko je seljak naš gradjevnog drva trošio sve do lani mislim, da će se zaključiti moći iz svote 18.026-28 for., koju je svotu imovna obćina g. 1887. za gradjevno drvo od pravoužitnika ubrala. Sada baš u razpravi je predmet, da imovna obćina odkupi za svoje pravoužitnike 20"/" školski namet, pa kada to bude, koliko će se pravoužitniku pomoći materijalno, vidi se već i iz malenog primjera ovoga, da jedna jedina obćina, Trnjanska naime, javnimi daćami biti će obterećena za 4869 fr. manje, što čini na dušu do blizu jedne forinte na godinU; , .. 0.sim tih navedenih koristili, koje naš pravoužitnik od imovne obćine dobiva, imade jih još silesija, a najviše spomena su vriedne već izvedene investicije, koje upravi našoj jedino na diku i ponos biti mogu i u analih naših ime joj |
ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 6 — ovjekovječiti moraju. Prostrano i više hiljada jutara veliko »Bidjko polje" kanalizirala je imovna obćina sa t. z. „Brkić i Jošava kanalom´ tako, da tuj, gdje je dosada tresetište i trstika rasla, bujni pašnjaci i livade se stvaraju. Pa kada se pripomoći imovne obćine još i potok „Bidj" kanalizira, postati će mnogo hiljada jutara močvarne zemlje za kulturu sposobno. Kada su indi probitci nenadkriljivi, koje si je imovna obćina uvedenjem novih čistih sječa još povećati za dužnost i zadaću uzela, nije onda pogrieška, što pravoužitnici ležikovinu za ogriev dobivaju, pače obratno činiti bila bi griehota, koju ni budućnost ista nebi u stanju bila dosta okajati. No kraj svega toga imade ipak nešto, što nas uznemirivati neprestaje. Kada se ona drva, što iza trgovca na čistih sječah ostaju, medju pravoužitnike podiele, onda nara račun izgleda ovako: 5, 7, 9 i 11 ratr. dobivaju pravo-, užitnici na ´/*, ´´2, ´´/* i cielo selište, a to njihovim potrebam — dozvoliti će se rado — nikako neodgovara. Najmanja bo seljačka zadruga treba na godinu 3—4" gorivih drva. Indi odakle manjak taj nabaviti? Lahko vama, sa mnogih se strana čuje govoriti, kad vi imadete u blizini državne šume, iz kojih šuma treba upotrebiti one silne hiljade metara gorivih drva, koja drva u državnih šumah trunu. Ali kako će seljak iz znatno dalekih državnih šuma tamo dobivena drva izvesti, 0 tom dakako malo se govoriti čuje. Ta ni ušumljenja u naših šumah, radi velike daljine njihove od sela, provesti mogli nismo, a kako tek, da provedemo ušumljenje u kud i kamo daljih državnih šumah. Samo obćine: Nemci, Komletinci, Priviaka, Otok, Vrbanja, Rajevoselo, Gradište i Županja ići će, kao do sada i u buduće u državne šume., ali ne kada jih imovna obćina pozove, već vlastitom inicijativom s tog razloga, da ondje za jeftin novac kupljena drva preprodavati mogu, što činiti nebi smjeli, kada bi jim imovna obćina ista ta drva na račun kompetencije za ogriev doznačivala. Ostale pako obćine daleko su od državnih šumah počam od 40 kmt. pa sve do preko 100 kmt. — Te obćine eo ipso u državne šume ići neće. Tomu zlu doskočiti, kako sam već prije dovoljno uztvrdio, jedino bi se dalo, da uvedemo srednje ili barem nizko šumarenje na onih površinah, a to su vlažne nizine, gdje je hrast rekao bi jur izCeznuo a mjesto njegovo zauzeli jasenovi, briestovi, topole, javorovi i drugo drveće, sa kojinii bi se intenzivnije u sitnih šumah gospodarilo pače i onda, da tomu neima ovdje kod nas praktičnih ekonomičkih, dosljedno tomu i tinancijalnih razloga. Ele sitno, dotično srednje šumarenje moglo bi se i na onih površinah uvesti, koje mi nezovemo vlažnimi nizinami, ali na kojih je grab sa navedenimi vrsti, glavna sastavina porastline, a hrast ili posve izčeznuo ili gdjegdje se samo zadržao, kao da te sjetiti hoće, da je tuj njega nekada više bilo. Premda je visoko šumarenje najracionalnija vrst uzgoja za velikog kapitalistu, kao što je država a onda korporacije, ipak ta vrst uzgoja u nizinah vlažnih, a onda na mršavom i slabom tlu, dakle na lošoj stojbini, više štete nego li koristi donaša. Tlo biva sve lošije a uzastopce s tim opaža se, kako glavne vrsti drveća sve po malo ali sigurno nestaje, a na njezinom mjestu razvijati |
ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 7 se počimaju nemili i nepozvani gosti. Glavne vrsti drveća konačno nestane posvema. Pod takovimi okolnostmi bilo bi bolje uzgajati srednje dotično nizke šume, jer to 1. stojbina traži, 2. jer takove sitne šume i srednje i manje koštaju a i više drva daju, nego li visoke šume u vlažnih nizinah i konačno je 3. razlog taj, što mi neimamo šuma srednje starosti van mlade i prestare, pa bi se s toga morali već unapred nekako osigurati, da nebi morali u svoje doba dirnuti u visoku mladu porastlinu. Kada bi mi uveli srednji ili nizki uzgoj na površini, koja bi odgovarala potrebam graničara, lahko bi mogli sada, kad nebi bilo opet merkantiliiih spačka, više hiljada jutara pi´astarih hrastika unovčiti, lahko bi mogli čekati, dok mlade porastline do uporabne dobe dorastu, lahko velim, jer bi a ma sasvim sigurni bili za one svrhe, kojim su imovinske šume namienjene. Težko je srednji uzgoj stvoriti, težko je nadstojno stabalje u regularnom razmjerju držati, težko je pomladjivanje srednjih šuma u obće, a oaša je rekao bi skroz izključena, nu sve su to sitni razlozi, prema razlogom jovorećim, da se srednji uzgoj poprimi. Brodska imovna obćina imade 74 hiljade jut. šume. Polovica te površine, la se odluči za maticu i uzgaja u visokih šumah, a druga polovica, da se u irednje šume pretvori s uporabnom dobom nadstojnog drveća 100 godina — - možda nebi niti toliko trebalo — i s uporabnom dobom podrasti od 20 g., 0 bi svake godine sjeći mogli 1859 jut. šume. Ako bi na jutru šume onda :ada dodje ona do uporabe tek 70 mtr. drva dobili, to bi na cieloj jednoodišnjoj površini dobili 1.30.130 mt. drva, a ta je koHčina bezdvojbeno dostatno elika zaliha, da se iz nje seljačke potrebe na gorivu i gradji podmire. Pašarenje bi se dakako vrlo stegnuti moralo i na uzke prostore ograničiti, li to nebi nam smjelo brige zadavati, jer seljaci u istinu više pašnjaka imaju, ego li trebaju. Samo kada bi tko njimi upravljati znao! Ostali nuzgredni žitci, koji u srednjoj šumi izostaju, i onako nedaju nam sada bog zna kakove oristi, pa bi na nje lahko zaboraviti mogli. A sada njekoliko rieči u obće ob uzgajanju hrastika. Sadnja žira bolje ovdje uspieva, nego li naravni način, a to zato, jer žir 3Će u\jek da dospije do gole crnice na kojoj bržje iznikne i sigurnije klica iste, nego kad padne žir na lišćem, travom i mašinom pokrivenu zemlju. Bezuvjetno je jedino jesenska sadnja dobra, jer žir ma kako se čuvao eko zime, ili iznikne, a to sadnji smeta, ili se upali, ili što je najčešće, gubi kjicavost. Proljetna sadnja ni onda nije dobra, ako imade u jesen miševa, (Ije tada počekati do sliedeće godine. Najjeftinija i najbolje se preporučuje sadnja žira kod nas površnim obraivanjem tla. U tu svrhu postave se težaci sa motikami u ruci u jedan red, nakapaju tlo u razmaku malenoga koraka u kvadratu po prilici tako, da je i^a izkopana 6—8 cm. duboko, a 10—15 cm. široka. Kopači pomiču se zaiho i postepeno i nesmije jedno drugo preticati. Za kopači stopu za stopom ed,e sijači. Oni uzimaju žir desnom rukom iz košarice, koju na lievoj ruci |
ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 8 <-- 8 --> PDF |
nose, pa sve dva po dva žir u izkopanu rupicu spušćaju. Sijači rupu zagrću desnom nogom tako, da trava uvjek žir poklopi, a dolnji dio zemlje okrene se gore. Trava došavša u zemlju raztvarati se poeme i čestitu hranu u prvom početku mladoj bilinici daje. Trošak ovakove sadnje, koja se kod nas uvjek na opisani način s izvrstnim uspjehom izvadja, jest po prilici 8 forinta po jutru. Zabrana Durgutovica 66 jutara velika, zasadjena g. 1886. pod nadzorom sastavitelja ove radnje, tako je krasno hrastići ponikla, da čovjeka uprav iznenadjuje viđiti je. Šumsko-poljsko gospodarenje producirala je imovna obćina u mladoj zabrani, Ljeskovac zvanoj kod Neudorfa, na taj način, da su Neudorfčani pošto su žir posijali, na istoj površini kroz dvie godine žito sijali. Pa što je bilo? Mladi hrastići za dvie godine ponarasli, kao nigiije više. To je dakle dokazom, da hrastiće barem u prvoj mladosti, jednu ili dvie godine u zaštitu uzeti moramo. Iz svega dakle vidi se, da naravno pomlađjivanje hrastika naših ni iz daleka tako umjestno nije, kao sadnja žira. Mi dakle sbog toga a i sbog prije navedenih razloga rabimo i rabit ćemo u buduće vrlo mnogo umjetno pomlađjivanje, ma sve da i jest ono dosta skupo. Pomlađjivanje naših hrastika, kakovim ga ja okom motrim, opisao sam koliko toliko, i preći ću k pomladjivanju naših brdskih šuma. Nu prije, nego se sa glavnim predmetom upoznavati počmemo, biti će od potrebe nekoliko rečih spomenuti o obćenitom stanju naših brdskih šuma. Briežuljci, ili rekao bi bolje, kose naših briežuljaka protežu se od iztoka prema zapadu i dolaze tija pod Savu. Visina jim je raznolična počam od 2—3 i 400 met. riedko pako visoki su briežuljci naši 500 met. po absolutnoj mjeri. Tlo je vapnenasto, u kom se sad više sad manje kamena vapnenca ili sakriva ili na površini pokazuje. Vapnenac se nalazi u najraznoličnijih stadijih raztvorbe, ali je ipak svaki više manje poduboku naslagu zemlje sačinio. Osim vapnenastog tla zastupana je dosta puta aluvijalna pjeskulja pomješana sa šljunkom i škriljevci, u kojoj se često nalaze tragovi posve proste krede. Glavna vrst drveća na manjih briežuljcih jest hrast kitnjak, sa kojim rado živi cer, grab a kadkada i hrast gradjenić. Bukva je tuj riedka i ako se pojavi, to samo u vododerinah u kotlinah, u obće dakle u zaštićenih mjestih jer je ona veoma osjetljiva na našu Cestoput abnormalnu klimu. Hrast kitnjak u. srezu Gardonu i Cerovcu neima ugleda kao gradjevno drvo. On je većinon ponikao iz panjeva dotično iz korienja, dakle u sitnoj šumi, pa radi toga je dino, skoro bi rekao, za gorivo sposoban. Ako se uzme još i to u ob/.ir, da j( baš srez Cerovac i Gardon šumskoj šteti najveć izvržen, lahko si je ondi stvoriti sliku takove šume. Porastline spomenutih revira mogu imati 50 -/^ godina dobe svoje. / |
ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 9 <-- 9 --> PDF |
u briežuljcih visokih, počam od 300 mt. na vapnenastom tlu, bukva je vladajuća vrst Sa bukvom u dostatnoj množini živi cer, a u nešto manjem razmjeru hrast gradjenić. Na podnožjih briežuljaka, kraj izvoznih puteva i na lahko pristupnih mjestih, te naše šume poharane su i ono što obstoji kržljavo je i poniklo iz panjeva i korenja. Na najviših pako vrhuncih, onda u kotlinah, zatim od sela udaljenih mjestih, u obće dakle ondje, kamo se lahko nedolazi, imademo mi liepe visoke šume. Stabalje je tuj krasno uzraslo, sa dugačkim deblom od 20 — 25 met. Granja to stabalje neima sve do malene i okrugle krošnje. A to je znak, da su te šume u gustom sklopu, što si samo pomisliti možemo, uzrasle. Pošto su te šume porasle na južnih stranah, po zaštićenih krajevih naših briežuljaka, jer se protivno njima nalaze šume vlastelinstva djakovačkog, pleterničkog i kutjevačkog, to one nemalo svake godine prilično žirom rode. Pomladjivanje dakle oplodnim načinom, koje se u tih šumah rabi, lahka bi bila stvar, da nije na putu nemala neprilika sa pravoužitnici, koji neće, da idu na doznačivanje u zabranu, već sami sebi doznačuju, gdje jih je volja. Sbog toga se sječine nikada neizsjeku, dosljedno tomu nikada nepomlade, jer ono žira, što i iznikne, mora da se pod sjenom nadstojnog drveća zaguši ili tek tako zakržljavi, da nesposobno postane njekofi šumu sačinjavati. Ondje pako, gdje seljaci za sebe kradu drva, neima pomladjivanju naravnom mjesta, ondje je pustoš. Sa tih mjestah i hrasta i bukve nestaje, pa bi rekao još više prvije vrsti i uztvrdio bi, gdje bukva naglo stanište svoje ostavljati počme, tu je hrast već mjesto očistio. Na temelju evo navedenoga mora se do zaključka doći, da je u tih šumah naravno pomladjivanje izključeno. Abnormalne odnošaje u naših brdskih šuma trebalo bi, uzev u pomoć sva moguća sredstva, najprije regulirati, a tek posije toga s uspjehom raditi bi se moglo oko pomladjivanja liepih naših briežuljastih šumskih površina. Dakako morali bismo jedino za umjetni način odlučiti se. Jer taj je način obće priznat u praksi svagdje, gdje se šume ili nove stvaraju, ili ondje, gdje glavna vrst drveća rapidno sa površine šumske izčezavati začme. Dosadanje vrsti drveća u brdu našem eksistirajuće neimaju ni budućnosti, a ni sigurna obstanka. Za njih je tlo sađanje preslabo, pa se već niti sbog tog uspješno gojiti nemogu. Ali i slabi rentabilitet njihov govori proti njima. Bukvu bo nismo naučili za gradjevno drvo upotrebljivati, niti ju u sviet proturati, jer to možda nit nemožemo u oči prostranih i mnogo više vriednih bukovih šumah gornje Krajine, da nespomiujem one izvan granica domovine naše. Dosadanje vrsti drveća dakle morali bismo zamjeniti s onom vrsti, koja nam najviše koristi obećaje. Ta vrst neima dvojbe jest četinjača, imenito pako bor. Osim navedenih razloga, koji proti bukvi, ceru i hrastu gradjeniću, prem proti potonjem najmanje govore, imade jedan još vrlo važan ekonomički razlog. U trnjanskoj šumariji naime imadu samo četiri porastline (Ilijanska, Glovac, .lelas i Migalovci) hrastove, u kojih bi se pravoužitniku gradjevno drvo doznačivati moglo. Te sve porasthne imaju oko 2000 jut. šum. površine, o´ raštene |
ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 10 — starim za gradju sposobnim stabaljem. U te porastline upire do 20.000 stanovničtva oči. Kada se one izrabe, neće još mlade šume dospjeti, i mi ćemo oskudievati na gradjevnom drvetu, a ma sve da je i dokazano, da u cieloj našoj imovnoj obćini više gradjevnog nego gorivnog drveta imade. Oskuđievat ćemo velim zato, jer radi velike daljine pravoužitnici trnjanske šumarije po gradjevna drva u susjednu ceransku šumariju možda neće ići moći Da toj neprilici izbjegnemo, možda je samo jedan način, a možda ih i više imade. Jedan način bio bi taj, da se sadanje brdske šume sjeku čistom sječom a površine pomljadjuju sjetvom crnogorice. Pošto je ali opravdana bojazan, da pravoužitnik niti tada nebude u brda na doznaku išao, to bi uprava skrbiti morala, da nadje trg za materijal dobiven u tih čistih sječah. Zabrane trebalo bi osnovati u najudaljenijih i nepristupnih mjestih, kamo seljak nebi često zalazio. Pa kada bi seljak za 1.5—20 godina liepu četinjastu porastlinu zagledao, i sam svojom inicijativom čuvao bi ju. Sada još rado spominjem na koncu ovoga, da je vriedni upravitelj trnjanske šumarije predložio u ogojnoj osnovi za god. 1888/9. da se zabrana Doljnja Dolea, gdje je uspjeh naravnog pomlađjivanja samo što može bit nepovoljan, posije sjemenom četinjače. Bilo sretno, da Bog da! 0 uspjehu izvjestit ćemo. Iv. St. Stanje šumarskog osoblja kod otočke imovne obcine. Svakomu, koji je zavirio .samo u hrvatski šumarski koledar, mora kod šematizma šumarskog osoblja na prvom mjestu pasti ii oči, pored malog broja osoblja, obseg otočke imovne obćine i njezinih šumskih kotara, koji obseg je samo neznatno manji od skupnog posjeda imovne obćine slunjske I. i II. banske, te kiiževačke, ili obih bogatih slavonskih imovnih obćina brodske i petrovaradinske. Tko si onda još predstaviti može položaj šuma gornje krajine, te odnošaje naroda, taj će se doista pitati morati, kakav način uprave ovdje vlada, po kojem zakonu se vodi i je li iole odgovara služnostim i namjenjenoj zadaći ? Uprava vodi se po istom zakonu i napatcih, koji valjaju za ostale krajiške imovne obćine, vodi se istim miirom i požrtvovnošću, traži se isti i još kompliciraniji rad i odgovornost, nego je to kod dolnjih imovnih obćina, piem joj nisu pružena sredstva, koja potonje imovne obćine imadu. Uz sve to uprava imovne obćine nije duhom klonula, već nastojala u svakom pogledu zadaći svojoj zadovoljiti; što joj je uzprkos svakogodišnjem povećanju agenda i pošlo za rukom, te u tom smieru od svoje višje strukovnoupravne vlasti neimaše nikada prigovora. Tek u posliednjem trenutku, kada je uprava uvidila, da svojoj plemenitoj zadaći na temelju zasada šumarske znanosti i stečenog izkustva prama posto |