DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 2     <-- 2 -->        PDF

Pismo iz Slavonije *


šume brodske imovne obćine mogu se po vrsti drveća i položaju tla podieliti
u dva karakteristična razreda. U jedan razred valja ubrojiti velebne
naše hrastike, koji su porasli u nizinah na dubokom i svježem diluvijalnom tlu.
U drugi pako razred one šume, koje su iznikle na briežuljcih.


Glavna vrst drveća vidjenih naših hrastika jest, kako se samo i po sebi
kaže, hrast lužnjak. On je liepa i visoka rasta. Deblo mu je ravno kao svieća,
kora crvenkasto-smedja, dugačko i veoma pravilno razpucana. Grane tjera
lužnjak u visini od 6 — 8 mt. samo onda, ako je u mladosti u razgaljenom
stanju živio, inače je čist sve do krošnje. Njegove grane dugačke vodoravne
su ili prema zemlji nagnute, riedko obrnute prema krošnji. Krošnja uvu je
sieda i riedko kada se zeleni na vrhu. Žila srčanica, pošto je funkcije svoje
dovršila, ´obamrla je, pa našeg gorostasa drže samo postrane žile, koje su se
na površini tla silno razgranale. S toga pati lužnjak od prolietnih i jesenskih
vjetrova mnogo. Za izvale i vjetrolome dobili smo mi godine 1887. ogromnu
svotu od 24.728 for^95 nč.´Za pravo morali bismo mi ovdje razlikovati dvie
suvrsti lužnjaka, ranoga naime, koji koncem ti-avnja lista, i kasnijega, koji se
zeleniti počima tek u prvoj polovici svibnja Kako se razlikuje jedna suvrst od
druge nije do sada još poznato.


Medju kukcima najveći mu je neprijatelj „gubar", koji na njemu u silnoj
množini živi, zatim „hrastov skarambeč" (cerambix heros), kojega-I^^N^^e-^
belimi svojimi prohodi lužnjakovo deblo tako nakazi, da se ono jedino za
rabiti može. Manje na lužnjaka navaljuje „hrastov pisar" (Xyloberus p
graphus) i na mlada stabla „hrastov buhač" (Haltica erucae), kojega
proljeću g. 1887. u dostatnoj množini vidio u zabrani ,Vrabčani".


U bilinskom carstvu tajnocvjetke su mu najveći neprijatelji. Vel´
žina gljiva živi na lužnjaku i u okolišju njegovu, rekao bi skroz nef´
ako se život njihov pobližje promotri, to se mora zaključiti, da su
metnici njegovi, koji ga svojimi miceliji razaraju. Veoma rado živi


t. z. „Zec gljiva", koja se mora njegovim nametnikom tim sigurnije
bo se već i prostim okom opaža, da je deblo, na kome ta gljiva
razoreno. Drvenina je izpredena sa bezbrojnimi miceliji sad svietlij´
sitije boje. Zec gljivu nalazio sam i u šupljini lužnjakovoj i na panj.
Mimogred budi rečeno, da je ta gljiva veoma tečna i da znade ,
narasti, da ju jedan čovjek nemože noisiti.
Od bolestih je crvena trulež najobičnija, dočim se biela tru
redje pojavljuje.


* Ovo III. pismo je nastavak onih, priobdenih u našem organu za god.
nu svako pismo za sebe sadržaje posebnu cjelinu.
V




ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 3     <-- 3 -->        PDF

— 3 —


U lužnjakovu družtvu rado se nalazi grab, a najpače u mlađih porastlinali.
Grab mu neškodi, pošto živi uvjek pod krošnjom njegovom i čovjek bi rekao,
da je grab samo zato iznikao, da lužnjaka čim više u visinu rasti prisili. Grab
raste s njime u skroz podredjenom svojstvu, ali imade i takovih, mladih porastlina,
kao što je Bazjaš, Golubovac i Ljeskovac, gdje je grabovina mjestiifiice
pače i pretežnija od lužnjaka.


U vlažnih nizinah preotimaju lužnjaku mjesto topole, jaseni i briestovi
sve više. One su njemu nesnosne, a osobito su topole po razvoj i uzrast lužiijakov
veoma p(gibeljne. Topola već prvih godina svoga života nadvisi hrast,
razgrana se i toliko ga zasjenjuje, da on pod njezino,m krošnjom tek životari.
Nemanje mu je škodljiv i jasen, koji u velikoj mno~žilii i brzo raste, uklanja,
hrast iz svog okolišja, jer ovaj neima do volje ni zraka ni svjetlosti.


Može se kazati, da sa naše šumske površine, ako i ne naglo, ali ipak
lužnjaka nestaje. Pojav taj dao bi se možda sa sliedećim tumačenjem u sklad
dovesti: Naši prastari dubovi rode riedko obilatim žirom, s toga se tlo nepravilno
i manjkavo naplodjuje Sklop je prekinut, a oplodnim načinom, koji se
je ovdje rabio do g. 1887., sklop se još više prekida a tlo razgaljuje. Na razgalinah
pojavljuje se već odmah s početka trava, korov, trnje a osobito glog,
koji takova mjesta uprav poplavljuje. Razgaljeno i u prolieću uviek dosta
vlažno tlo izžeže silna ljetna vrućina, ono popuca a humus, koji treba uviek
stanovitu vlagu, izgori i za takovo tlo se onda veli, da je podivljalo. Padne li
na divlje tlo ma koliko žira, nećemo nikada takovoga mladika uzgojiti, kao što
bijaše predšastnik. Što više rekao bi, da na divljem tlu eksistencija lužnjakova
ni moguća nije.


Ovo iztaknuto životno pitanje lužnjakovo samo tada ćemo bezpredmetnim
učiniti, ako na vidu držimo uzroke, s kojih on nestaje sa šumišta, pa te uzroke
već prije učinka njihova djelovati zaprečimo. Jer to je stožer, oko koga se
naravni uzgoj lužnjaka baš svojski kreće. To je glavna ideja., a ostala pravila
su samo posliedice ili sile posrednice te ideje. Ali sada prelazimo dalje, da
reknemo koje, kako se je kod nas pomladjivalo do god. 1887., oplodnim načinom,
a kako se danas pomladjuju šumišta naša kombinacijom iz oplodne i
čiste sječe.


Oplodna sječa imade puno gospodarstvenih mana, koje nabrajati zadaća
je teorije. Za naše okolnosti najveća joj je pogrieška nedvojbeno ta, što se ona
nit znade nit može dovesti u sklad s godišnjim jednakim potrajnim prihodom.
Tomu stoji na putu, što hrastici naši urode tek svake 5—7 godine obilatim
žirom. Dohodak dakle na drvu, pošto smo šumu progalili, morali bismo sve
dotle obustaviti, dok dotično tlo nebi podpuno naplodjeno bilo. Tada bi imali
izvesti drugi sjek oplodnog načina, i tada bi imali do volje i gradjevnog i
nešto manje gorivog drva, pošto je ovo prvim sjekom nemalo posve izvadjeno.
Za pravo dakle n#da se točno ustanoviti, koje godine da dolazi 1. i 2. sjek a
koje 3. dovršnji sjek. Pošto je ali od potrebe pravoužitnika svake godine na
gradji i gorivu podmiriti, dosljedno tomu, pošto se dohodak nije obustaviti




ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 4     <-- 4 -->        PDF

-4 —
tnogao, izvadjali smo mi prvi sjek 1. i 2. godine, drugi 3. i 4. god. a treći
sjelf ili dovršni 5. godine, bez obzira, je li tlo naplodjeno, ili nije. — Dakako,
da taj postupak nije harmonirao sa teoretičnom idejom oplodne sječe. Druge
godine morali smo vaditi iz zatvorenih sječa, mjesto trulog, suhog i granatog
stabalja, koje smo prve godine izrabili, zdravo, čestito i za razplod sposobno
stabalje. To se je opetovalo 3. a i 4. godine, jer se dohodak obustaviti nije
mogao. Da je žir 5. godine bog zna kako urodio, šumište nije dovoljno naplodjeno
i nepreostaje drugo, van motiku u ruke pa sij.


Takova oplodna sječa kraj navedenih imade još i tu pogriešku, da se je
>.dravo i vrlo cienjeno stabalje davalo seljaku bezplatno za gorivo. Da se tomu
zlu doskoči, vriedna naša uprava izvela je sliedeće: Mjesto dosadanjih 5 godišnjih
sječa, metodom oplođnog načina pomladjivauih, uvadjaju se dvaput tako
velike 10. godišnje sječine, razdieljene na 10 jednakih dielovah, od kojih se
opet svaki dio imade posjeći čistom sječom. Jednogodišnja površina dieli se
na dva diela. Jedan i to manji dio ima služiti, da se potrebe pravoužitnika na
gradjevnom drvu pokriju, a drugi veći dio prodaje se javnom dražbom. Vršike,
grane, odpadci i trulo stabalje, dakle sve, što za pravljenje dužice sposobno
nije, ostaje netaknuto za podmirenje pruvoužitnika na gorivu.


Glavno načelo kod takovih 10 godišnjih sječina jest to, da se skupocieno
tehničko drvo nedaje seljaku za gorivo. Pomladjivanje je tuj nuzgredna stvar
u toliko, što će se kod tog načina morati mnogo više priskočiti u pomoć sjetvom
odnosno sadnjom žira, nego li je to od potrebe bilo kod dosadanjeg oplođnog
načina. Da je tomu tako pokušati ću dokazati, pa ću uzeti najpovoljniji slučaj
po takovi način pomladjivanja, naime, da je žir obilato urodio već prve godine,
dakle da je sječa već prve godine podpuno naplodjena.


Nije probitačno na prvih trijuh sječinah sve nadstojno drveće posjeći, jer
lužnjakova mladica ako i jest dosta žilava, nepodnaša rado prve dvie tri godine
posve razgaljeno stanje, pače mlada biiinica stradava od jakih mrazova, .smrz-
Ijavice i velike ljetne žege. Tek kada je mladica pod zaštitom ojačala, netrpi
ove više. A to je u 2. ili 3. godini.


Na 3. 4. i 5. sječini pomladjivanje je najpovoljnije uspjelo, jer se je
nadstojno drveće baš u pravu horu uklonilo. Posve je ali drugačije na zadnjih.
5 sječinah. Tu je podmladak kroz prvih 5 godina tako ojačao, da mu sjena
nadstojnog stabalja smeta. Ona njega zagušuje i mladi hrastići kržljaviti a u
daljnjih sječinah pače izumirati počimaju.


I taj podmladak mora, da podne.se još i obaranje, izradbu i izvoz nadstojnog
drveća, pa će on naročito na kasnijih sječinah mnogo od toga stradati.
I ako se drveće nadstojno obaralo bude, a da nije tlo dovoljno sniegom pokriveno,
ili da je u mladici sok već cirkulirati počeo, pomladak je toliko oštećen,
da će nam on jedva kada tako liepo uzrasti, kao njegov predšastnik. Manu tu
doista neizbježivu današnjeg našeg načina pomladjivanja, nije moći mimoići,
ali ju je ublažiti moći tako, da u pravu horu pritečemo u pomoć pomladjivanju




ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 5 ~
naravnom sadnjom žira na onih mjestih barem, koja su ili najslabije naplodjena
ili najviše poharana.


Još nepovoljniji, doduše, samo sa financijalnog gledišta, jest slućaj, ako
urod žira, kao što je to ovdje običajno po njekoliko godina posvema, ili tek
djelomično izostane. Onda ćemo morati na onih sječinah, koje su posječene, a
da žir nije urodio, na sječinah dakle, koje su ili tek malo ili posve ništa naplodjene,
podpunu sadnju žira rabiti.


Troškovi za sadnju žira izdani, ma sve da i jesu veliki, liepu će rentu
baciti, ako se sadnja žira izvede još prije, nego li- tlo obraste korovom, trnjem
i glogovinom, prije još nego li ono podivlja i postane nesposobno za uzgoj
liepoga lužnjaka.


Važan je predmet uzgajanje šuma sam po sebi, a tim važniji je po nas
ovdje, jer nam treba, da nadvladamo .mnogo ekonomičkih, financijalnih a baš i
prirodnih neprilika Ili oplodnini ili čistim sjekom uzgajali šume mora, da je
naravno pomladjivanje nuzgredna, a ekonomički i financijalni razlozi glavna stvar.


Kada nebi od potrebe moralo biti, potrebštine pravoužitnika u obzir uzeti,
ni pol muk´e nam pomladjivanje nebi zadavalo; ili kada bi pravoužitniku za goriva
drva davali zdrava i skupociena stabla, pomladjivali bi oplodnim načinom šume
naše mnogo lakše, nego li sadanjom čistom sječom, ali tada bi svake godine —
nije pretjerano reći — 2—300.000 for, gotova novca u našu blagajnu manje
unišlo. Obsjena je dakle tvrditi, da se seljak uzkraćuje — kao što to mnogi
ovdje kazati hoće — što mu se mjesto stojećih stabala daje ležeće drvo za
gorivo, obsjena tim veća, što se marljivo baš sbog toga sabire glavnica, od koje
seljak već danas velike koristi uživa, a u budućnosti će još i veće crpiti. U
savezu s tim mislim, da neće biti s gorega navesti da brodska imovna obćina,
glasom izkaza o stanju glavnica koncem mjeseca prosinca god. 1887. imade
gotovog novca i u vriednostnih papirih uloženog u iznosu od 1,855.310 29 for.
To je ogroman kapital, koji jamči, da pravoužitnik za upravu, porez, čuvanje,
za ogoj i druge poslove, nikada niti novčića platiti netreba. Samo radi toga
kapitala dobiva pravoužitnik goriva drva bezplatno, a gradju jedan m* za 1-90 fr.


A i samo gradjevno drvo mogao bi seljak dobiti bezplatno, da ga se nemisli
plaćanjem gradjevnog drva barem koliko toliko u prekomjernom uživanju
istoga ograničiti. Koliko je seljak naš gradjevnog drva trošio sve do lani mislim,
da će se zaključiti moći iz svote 18.026-28 for., koju je svotu imovna obćina


g. 1887. za gradjevno drvo od pravoužitnika ubrala.
Sada baš u razpravi je predmet, da imovna obćina odkupi za svoje pravoužitnike
20"/" školski namet, pa kada to bude, koliko će se pravoužitniku
pomoći materijalno, vidi se već i iz malenog primjera ovoga, da jedna jedina
obćina, Trnjanska naime, javnimi daćami biti će obterećena za 4869 fr. manje,
što čini na dušu do blizu jedne forinte na godinU; , ..


0.sim tih navedenih koristili, koje naš pravoužitnik od imovne obćine
dobiva, imade jih još silesija, a najviše spomena su vriedne već izvedene investicije,
koje upravi našoj jedino na diku i ponos biti mogu i u analih naših ime joj




ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 6 —


ovjekovječiti moraju. Prostrano i više hiljada jutara veliko »Bidjko polje" kanalizirala
je imovna obćina sa t. z. „Brkić i Jošava kanalom´ tako, da tuj,
gdje je dosada tresetište i trstika rasla, bujni pašnjaci i livade se stvaraju.
Pa kada se pripomoći imovne obćine još i potok „Bidj" kanalizira, postati će
mnogo hiljada jutara močvarne zemlje za kulturu sposobno.


Kada su indi probitci nenadkriljivi, koje si je imovna obćina uvedenjem
novih čistih sječa još povećati za dužnost i zadaću uzela, nije onda pogrieška,
što pravoužitnici ležikovinu za ogriev dobivaju, pače obratno činiti
bila bi griehota, koju ni budućnost ista nebi u stanju bila dosta okajati.


No kraj svega toga imade ipak nešto, što nas uznemirivati neprestaje.
Kada se ona drva, što iza trgovca na čistih sječah ostaju, medju pravoužitnike
podiele, onda nara račun izgleda ovako: 5, 7, 9 i 11 ratr. dobivaju pravo-,
užitnici na ´/*, ´´2, ´´/* i cielo selište, a to njihovim potrebam — dozvoliti će
se rado — nikako neodgovara. Najmanja bo seljačka zadruga treba na godinu
3—4" gorivih drva. Indi odakle manjak taj nabaviti? Lahko vama, sa mnogih
se strana čuje govoriti, kad vi imadete u blizini državne šume, iz kojih šuma
treba upotrebiti one silne hiljade metara gorivih drva, koja drva u državnih
šumah trunu. Ali kako će seljak iz znatno dalekih državnih šuma tamo dobivena
drva izvesti, 0 tom dakako malo se govoriti čuje.


Ta ni ušumljenja u naših šumah, radi velike daljine njihove od sela,
provesti mogli nismo, a kako tek, da provedemo ušumljenje u kud i kamo
daljih državnih šumah. Samo obćine: Nemci, Komletinci, Priviaka, Otok, Vrbanja,
Rajevoselo, Gradište i Županja ići će, kao do sada i u buduće u državne šume.,
ali ne kada jih imovna obćina pozove, već vlastitom inicijativom s tog razloga,
da ondje za jeftin novac kupljena drva preprodavati mogu, što činiti nebi
smjeli, kada bi jim imovna obćina ista ta drva na račun kompetencije za ogriev
doznačivala. Ostale pako obćine daleko su od državnih šumah počam od 40 kmt.
pa sve do preko 100 kmt. — Te obćine eo ipso u državne šume ići neće.
Tomu zlu doskočiti, kako sam već prije dovoljno uztvrdio, jedino bi se dalo,
da uvedemo srednje ili barem nizko šumarenje na onih površinah, a to su
vlažne nizine, gdje je hrast rekao bi jur izCeznuo a mjesto njegovo zauzeli jasenovi,
briestovi, topole, javorovi i drugo drveće, sa kojinii bi se intenzivnije
u sitnih šumah gospodarilo pače i onda, da tomu neima ovdje kod nas praktičnih
ekonomičkih, dosljedno tomu i tinancijalnih razloga. Ele sitno, dotično
srednje šumarenje moglo bi se i na onih površinah uvesti, koje mi nezovemo
vlažnimi nizinami, ali na kojih je grab sa navedenimi vrsti, glavna sastavina
porastline, a hrast ili posve izčeznuo ili gdjegdje se samo zadržao, kao da te
sjetiti hoće, da je tuj njega nekada više bilo.


Premda je visoko šumarenje najracionalnija vrst uzgoja za velikog kapitalistu,
kao što je država a onda korporacije, ipak ta vrst uzgoja u nizinah vlažnih, a
onda na mršavom i slabom tlu, dakle na lošoj stojbini, više štete nego li koristi
donaša. Tlo biva sve lošije a uzastopce s tim opaža se, kako glavne
vrsti drveća sve po malo ali sigurno nestaje, a na njezinom mjestu razvijati




ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 7 se
počimaju nemili i nepozvani gosti. Glavne vrsti drveća konačno nestane
posvema.


Pod takovimi okolnostmi bilo bi bolje uzgajati srednje dotično nizke šume,
jer to 1. stojbina traži, 2. jer takove sitne šume i srednje i manje koštaju a
i više drva daju, nego li visoke šume u vlažnih nizinah i konačno je 3. razlog
taj, što mi neimamo šuma srednje starosti van mlade i prestare, pa bi se
s toga morali već unapred nekako osigurati, da nebi morali u svoje doba
dirnuti u visoku mladu porastlinu. Kada bi mi uveli srednji ili nizki uzgoj na
površini, koja bi odgovarala potrebam graničara, lahko bi mogli sada, kad nebi
bilo opet merkantiliiih spačka, više hiljada jutara pi´astarih hrastika unovčiti,
lahko bi mogli čekati, dok mlade porastline do uporabne dobe dorastu, lahko
velim, jer bi a ma sasvim sigurni bili za one svrhe, kojim su imovinske šume
namienjene. Težko je srednji uzgoj stvoriti, težko je nadstojno stabalje u regularnom
razmjerju držati, težko je pomladjivanje srednjih šuma u obće, a
oaša je rekao bi skroz izključena, nu sve su to sitni razlozi, prema razlogom
jovorećim, da se srednji uzgoj poprimi.


Brodska imovna obćina imade 74 hiljade jut. šume. Polovica te površine,
la se odluči za maticu i uzgaja u visokih šumah, a druga polovica, da se u
irednje šume pretvori s uporabnom dobom nadstojnog drveća 100 godina —


- možda nebi niti toliko trebalo — i s uporabnom dobom podrasti od 20 g.,
0 bi svake godine sjeći mogli 1859 jut. šume. Ako bi na jutru šume onda
:ada dodje ona do uporabe tek 70 mtr. drva dobili, to bi na cieloj jednoodišnjoj
površini dobili 1.30.130 mt. drva, a ta je koHčina bezdvojbeno dostatno
elika zaliha, da se iz nje seljačke potrebe na gorivu i gradji podmire.
Pašarenje bi se dakako vrlo stegnuti moralo i na uzke prostore ograničiti,


li to nebi nam smjelo brige zadavati, jer seljaci u istinu više pašnjaka imaju,


ego li trebaju. Samo kada bi tko njimi upravljati znao! Ostali nuzgredni


žitci, koji u srednjoj šumi izostaju, i onako nedaju nam sada bog zna kakove


oristi, pa bi na nje lahko zaboraviti mogli.


A sada njekoliko rieči u obće ob uzgajanju hrastika.


Sadnja žira bolje ovdje uspieva, nego li naravni način, a to zato, jer žir


3Će u\jek da dospije do gole crnice na kojoj bržje iznikne i sigurnije klica


iste, nego kad padne žir na lišćem, travom i mašinom pokrivenu zemlju.


Bezuvjetno je jedino jesenska sadnja dobra, jer žir ma kako se čuvao


eko zime, ili iznikne, a to sadnji smeta, ili se upali, ili što je najčešće,
gubi kjicavost. Proljetna sadnja ni onda nije dobra, ako imade u jesen miševa,
(Ije tada počekati do sliedeće godine.
Najjeftinija i najbolje se preporučuje sadnja žira kod nas površnim obraivanjem
tla. U tu svrhu postave se težaci sa motikami u ruci u jedan red,
nakapaju tlo u razmaku malenoga koraka u kvadratu po prilici tako, da je
i^a izkopana 6—8 cm. duboko, a 10—15 cm. široka. Kopači pomiču se zaiho
i postepeno i nesmije jedno drugo preticati. Za kopači stopu za stopom
ed,e sijači. Oni uzimaju žir desnom rukom iz košarice, koju na lievoj ruci




ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 8     <-- 8 -->        PDF

nose, pa sve dva po dva žir u izkopanu rupicu spušćaju. Sijači rupu zagrću
desnom nogom tako, da trava uvjek žir poklopi, a dolnji dio zemlje okrene se
gore. Trava došavša u zemlju raztvarati se poeme i čestitu hranu u prvom
početku mladoj bilinici daje. Trošak ovakove sadnje, koja se kod nas uvjek
na opisani način s izvrstnim uspjehom izvadja, jest po prilici 8 forinta
po jutru.


Zabrana Durgutovica 66 jutara velika, zasadjena g. 1886. pod nadzorom
sastavitelja ove radnje, tako je krasno hrastići ponikla, da čovjeka uprav iznenadjuje
viđiti je.


Šumsko-poljsko gospodarenje producirala je imovna obćina u mladoj zabrani,
Ljeskovac zvanoj kod Neudorfa, na taj način, da su Neudorfčani pošto
su žir posijali, na istoj površini kroz dvie godine žito sijali. Pa što je bilo?
Mladi hrastići za dvie godine ponarasli, kao nigiije više. To je dakle dokazom,
da hrastiće barem u prvoj mladosti, jednu ili dvie godine u zaštitu uzeti
moramo.


Iz svega dakle vidi se, da naravno pomlađjivanje hrastika naših ni iz
daleka tako umjestno nije, kao sadnja žira. Mi dakle sbog toga a i sbog prije
navedenih razloga rabimo i rabit ćemo u buduće vrlo mnogo umjetno pomlađjivanje,
ma sve da i jest ono dosta skupo.


Pomlađjivanje naših hrastika, kakovim ga ja okom motrim, opisao sam
koliko toliko, i preći ću k pomladjivanju naših brdskih šuma.


Nu prije, nego se sa glavnim predmetom upoznavati počmemo, biti će
od potrebe nekoliko rečih spomenuti o obćenitom stanju naših brdskih šuma.
Briežuljci, ili rekao bi bolje, kose naših briežuljaka protežu se od iztoka prema
zapadu i dolaze tija pod Savu. Visina jim je raznolična počam od 2—3 i
400 met. riedko pako visoki su briežuljci naši 500 met. po absolutnoj mjeri.
Tlo je vapnenasto, u kom se sad više sad manje kamena vapnenca ili sakriva
ili na površini pokazuje. Vapnenac se nalazi u najraznoličnijih stadijih raztvorbe,
ali je ipak svaki više manje poduboku naslagu zemlje sačinio.


Osim vapnenastog tla zastupana je dosta puta aluvijalna pjeskulja pomješana
sa šljunkom i škriljevci, u kojoj se često nalaze tragovi posve
proste krede.


Glavna vrst drveća na manjih briežuljcih jest hrast kitnjak, sa kojim
rado živi cer, grab a kadkada i hrast gradjenić. Bukva je tuj riedka i ako se
pojavi, to samo u vododerinah u kotlinah, u obće dakle u zaštićenih mjestih
jer je ona veoma osjetljiva na našu Cestoput abnormalnu klimu. Hrast kitnjak


u. srezu Gardonu i Cerovcu neima ugleda kao gradjevno drvo. On je većinon
ponikao iz panjeva dotično iz korienja, dakle u sitnoj šumi, pa radi toga je
dino, skoro bi rekao, za gorivo sposoban. Ako se uzme još i to u ob/.ir, da j(
baš srez Cerovac i Gardon šumskoj šteti najveć izvržen, lahko si je ondi
stvoriti sliku takove šume. Porastline spomenutih revira mogu imati 50 -/^
godina dobe svoje. /


ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 9     <-- 9 -->        PDF

u briežuljcih visokih, počam od 300 mt. na vapnenastom tlu, bukva je
vladajuća vrst Sa bukvom u dostatnoj množini živi cer, a u nešto manjem
razmjeru hrast gradjenić. Na podnožjih briežuljaka, kraj izvoznih puteva i na
lahko pristupnih mjestih, te naše šume poharane su i ono što obstoji kržljavo
je i poniklo iz panjeva i korenja. Na najviših pako vrhuncih, onda u kotlinah,
zatim od sela udaljenih mjestih, u obće dakle ondje, kamo se lahko nedolazi,
imademo mi liepe visoke šume. Stabalje je tuj krasno uzraslo, sa dugačkim
deblom od 20 — 25 met. Granja to stabalje neima sve do malene i okrugle
krošnje. A to je znak, da su te šume u gustom sklopu, što si samo pomisliti
možemo, uzrasle. Pošto su te šume porasle na južnih stranah, po zaštićenih
krajevih naših briežuljaka, jer se protivno njima nalaze šume vlastelinstva djakovačkog,
pleterničkog i kutjevačkog, to one nemalo svake godine prilično
žirom rode. Pomladjivanje dakle oplodnim načinom, koje se u tih šumah rabi,
lahka bi bila stvar, da nije na putu nemala neprilika sa pravoužitnici, koji
neće, da idu na doznačivanje u zabranu, već sami sebi doznačuju, gdje jih je
volja. Sbog toga se sječine nikada neizsjeku, dosljedno tomu nikada nepomlade,
jer ono žira, što i iznikne, mora da se pod sjenom nadstojnog drveća zaguši
ili tek tako zakržljavi, da nesposobno postane njekofi šumu sačinjavati. Ondje
pako, gdje seljaci za sebe kradu drva, neima pomladjivanju naravnom
mjesta, ondje je pustoš. Sa tih mjestah i hrasta i bukve nestaje, pa bi rekao
još više prvije vrsti i uztvrdio bi, gdje bukva naglo stanište svoje ostavljati
počme, tu je hrast već mjesto očistio.


Na temelju evo navedenoga mora se do zaključka doći, da je u tih šumah
naravno pomladjivanje izključeno.


Abnormalne odnošaje u naših brdskih šuma trebalo bi, uzev u pomoć sva
moguća sredstva, najprije regulirati, a tek posije toga s uspjehom raditi bi se
moglo oko pomladjivanja liepih naših briežuljastih šumskih površina. Dakako
morali bismo jedino za umjetni način odlučiti se. Jer taj je način obće priznat
u praksi svagdje, gdje se šume ili nove stvaraju, ili ondje, gdje glavna vrst
drveća rapidno sa površine šumske izčezavati začme.


Dosadanje vrsti drveća u brdu našem eksistirajuće neimaju ni budućnosti,
a ni sigurna obstanka. Za njih je tlo sađanje preslabo, pa se već niti sbog tog
uspješno gojiti nemogu. Ali i slabi rentabilitet njihov govori proti njima. Bukvu
bo nismo naučili za gradjevno drvo upotrebljivati, niti ju u sviet proturati, jer
to možda nit nemožemo u oči prostranih i mnogo više vriednih bukovih šumah
gornje Krajine, da nespomiujem one izvan granica domovine naše.


Dosadanje vrsti drveća dakle morali bismo zamjeniti s onom vrsti, koja
nam najviše koristi obećaje. Ta vrst neima dvojbe jest četinjača, imenito pako
bor. Osim navedenih razloga, koji proti bukvi, ceru i hrastu gradjeniću, prem
proti potonjem najmanje govore, imade jedan još vrlo važan ekonomički razlog.
U trnjanskoj šumariji naime imadu samo četiri porastline (Ilijanska, Glovac,
.lelas i Migalovci) hrastove, u kojih bi se pravoužitniku gradjevno drvo doznačivati
moglo. Te sve porasthne imaju oko 2000 jut. šum. površine, o´ raštene




ŠUMARSKI LIST 1/1889 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 10 —


starim za gradju sposobnim stabaljem. U te porastline upire do 20.000
stanovničtva oči. Kada se one izrabe, neće još mlade šume dospjeti, i mi ćemo
oskudievati na gradjevnom drvetu, a ma sve da je i dokazano, da u cieloj našoj
imovnoj obćini više gradjevnog nego gorivnog drveta imade. Oskuđievat ćemo
velim zato, jer radi velike daljine pravoužitnici trnjanske šumarije po gradjevna
drva u susjednu ceransku šumariju možda neće ići moći


Da toj neprilici izbjegnemo, možda je samo jedan način, a možda ih i
više imade. Jedan način bio bi taj, da se sadanje brdske šume sjeku čistom
sječom a površine pomljadjuju sjetvom crnogorice. Pošto je ali opravdana bojazan,
da pravoužitnik niti tada nebude u brda na doznaku išao, to bi uprava skrbiti
morala, da nadje trg za materijal dobiven u tih čistih sječah. Zabrane trebalo
bi osnovati u najudaljenijih i nepristupnih mjestih, kamo seljak nebi često
zalazio. Pa kada bi seljak za 1.5—20 godina liepu četinjastu porastlinu zagledao,
i sam svojom inicijativom čuvao bi ju.


Sada još rado spominjem na koncu ovoga, da je vriedni upravitelj trnjanske
šumarije predložio u ogojnoj osnovi za god. 1888/9. da se zabrana Doljnja
Dolea, gdje je uspjeh naravnog pomlađjivanja samo što može bit nepovoljan,
posije sjemenom četinjače. Bilo sretno, da Bog da!


0 uspjehu izvjestit ćemo. Iv. St.


Stanje šumarskog osoblja kod otočke imovne obcine.


Svakomu, koji je zavirio .samo u hrvatski šumarski koledar, mora kod
šematizma šumarskog osoblja na prvom mjestu pasti ii oči, pored malog broja
osoblja, obseg otočke imovne obćine i njezinih šumskih kotara, koji obseg je
samo neznatno manji od skupnog posjeda imovne obćine slunjske I. i II. banske,
te kiiževačke, ili obih bogatih slavonskih imovnih obćina brodske i petrovaradinske.


Tko si onda još predstaviti može položaj šuma gornje krajine, te odnošaje
naroda, taj će se doista pitati morati, kakav način uprave ovdje vlada, po
kojem zakonu se vodi i je li iole odgovara služnostim i namjenjenoj zadaći ?


Uprava vodi se po istom zakonu i napatcih, koji valjaju za ostale krajiške
imovne obćine, vodi se istim miirom i požrtvovnošću, traži se isti i još
kompliciraniji rad i odgovornost, nego je to kod dolnjih imovnih obćina, piem
joj nisu pružena sredstva, koja potonje imovne obćine imadu.


Uz sve to uprava imovne obćine nije duhom klonula, već nastojala u
svakom pogledu zadaći svojoj zadovoljiti; što joj je uzprkos svakogodišnjem
povećanju agenda i pošlo za rukom, te u tom smieru od svoje višje strukovnoupravne
vlasti neimaše nikada prigovora.


Tek u posliednjem trenutku, kada je uprava uvidila, da svojoj plemenitoj
zadaći na temelju zasada šumarske znanosti i stečenog izkustva prama posto