DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 584 ---´ kama. Predgorja Vogeil, koja polagano prelaze u plodorodnu ravninu lotaringijsku, dižu se do 500 met, a glavna kosa dosiže i do 1366 m., a to je vrhnaac Hoheneck. Tlo se sastoji u pređgorjih od krupnozrnata pješčanika (gres vosgien), a u glavnoj kosi od granita. Na pješčaniku spušta se šuma do samoga podnožja gore, na granitu je stisnuta samo na vrhunce: obronke zauzimaju polja, doline đavajn prekrasnih livada, koje natapaju potočići. Dok vogežki pješčanik pruža dobro drvo za pilenje, proizvodi granit izvrstno drvo za gradju, koje se odlikuje svojom elastičnošću. Klima vogežka je jedna od najzdravijih u Francuzkoj. Pored visine polazi to i odtuda, što je većina dolinž. otvorena sa sjevera ili sjevero-zapada, a takodjer i to, što kamenita podloga tla ne propušta gotovo ni malo atmospherne oborine. Tlo se i zrak odlikuje prema tomu osobitom vlažnošću. Što se tiče vrsti drveća, to u pređgorjih gospoduje bukva, hrast i bor. Adolf Žoan (Adolph Joanne) misli dapače, da su bor i hrast prvobitne vrsti vogežke. U šumah glavne kose gospoduje jela i bukva. Jela uspjeva najbolje u visini od 600 — 800 met Niže od 600 met. opaža se znatna primjesa bukve, zatim jošte niže ide „sama bukva ili bukva s hrastom. Više od 800 m. počinje se opet bukva sve više mješati s jelom, a zatim prelazi u čiste nasade. Pojas bukve jest zaštitna zona jele, koja raste nešto niže. Imade u Vogezima i snireke, no većinom je ona ovamo uvedena čovječom rukom. Prirodno raste smreka bez sumnje blizu Žerardmara^ u šumi Tžtes đe fies. Ovdje ona raste u đružtvu s bukvom i jelom. Fies je mjestno narodno ime smreke; narod razlikuje tu šumu sa smrekom od drugih, u kojih je nije bilo, ili je je pak veoma malo bilo. Pojas rastenja drveća zaključuje u Vogezima bukva u visini od 1200 do 1300 met. No to već nije onakova bukva, kakova niže raste, tu je bukva kratkostablena, granata i kvrgasta, obrasla mahovinom, dapače tu je bukva više grm obršten marvom. Posljednje mjesto na granicah zauzima bukva na pašnjacima (chaumes), koji pokrivaju sve najviše točke Vogezž. Najznamenitije su od svega u vogežkim šumama u šumskom gospodarstvu državne pilane drva, posagrađjene uz gorske potoke i tjerane silom vode. Te su pilane bile posagrađjene već prije, dok je jošte u šumah bilo malo drva za prodaju. One su pod nadzorom mjestnoga šumarskoga činovničtva. Radnike namještava vlada, a plaćaju ih trgovci, čije drvo pile. Sva masa prodanoga u godini drva porazdijeli se na pilane dotične šume, u kojoj je drvo kupljeno, pak se pilane pređadu bezplatno svakomu trgovcu na toliko vremena, dok će 00 po prilici moći kupljeno drvo razpiliti. Zatim se pilana predade drugomu, trećemu trgovcu itd. Pilane rade čitavu godinu: ljeti ne ponestaje vode, a zimi nezamrzavaju gorske vogežke riječice. Vlada se brine na svaki način,, da se pilane, u koliko je god moguće poprave, da se na pr. pile staroga sistema zamijene s pilama novoga sistema i t. d. Ako se slučajno u kojoj šumi otvori privatna pilana, tada zatvori vlada svoju pilanu, koja se u blizini nalazi, nežeieći |